“Dok rat traje, ja odavde neću“: Služen pomen Spomenku Gostiću, najmlađem borcu Vojske Republike Srpske

Drago mi je što ima tako finih ljudi koji se hoće pobrinuti. Ali ja kažem ipak dok rat traje, ja odavde neću. -A zašto nećeš odavde? -Eto zato što ne mogu napustiti dok god se ne oslobodi ovo sve.

Ovo su riječi za zauvijek. Izgovorio ih je Spomenko Gostić, najmlađi borac Vojske Republike Srpske koji je dao život za Srpsku. Svoje ognjište u Jovićima kraj Maglaja branio je do posljednjeg dana. Kako se voli i čuva svoje, pokazao je i generacijama poslije. Na Dan Republike odali su mu počast u Doboju.

– Imao je mogućnost da se izvuče, ali je Spomenko Gostić odabrao da da život za Republiku Srpsku kako bi naraštaji i buduće generacije opstale i kako bi Republika Srpska živjela.

Mi mladi treba da imamo u vidu, tj generacije koje dolaze, da je Spomenko jedna hrabri dječak koji je prije svega dao svoj život za našu otadžbinu Republiku Srpsku“, kažu građani.

Od Ozrena Spomenka Gostića nisu mogla da odvoje nikakva obećanja za bolje sutra. Mogao je da ode, ali rodna gruda se ne ostavlja tek tako.

– Svima nama mladima taj herojski podvig i čin treba da služi kao primjer kako su tadašnje generacije kada je trebalo stale u odbranu Srpske. Danas mi mladi svakako ne treba da prizivamo nikakva ratna dešavanja ni bilo šta slično. Treba da čuvamo i ekonomski jačamo Republiku Srpsku, da je očuvavamo. I da stojimo na raspolaganju našoj otadžbini u svakom mogućem trenutku – kaže Aleksa Mirčetić, predsjednik mladih GO SNSD-a Doboj.

Kod biste Spomenku Gostiću služen je pomen i položeni su vijenci. Dan Republike samo je još jedan od onih kada se govori o njegovim podvizima.

– Pomolismo se Gospodu Bogu za pokoj duša njegove i svih onih koji živote položiše braneći vjeru i otadžbinu našu. Znamo da su oni ono najvrijednije što su imali na sebi a to je život, utkali u temelje Republike Srpske – kaže protojerej stavrofor Duško Nedić.

Koliko je skupa sloboda, to nije jedina lekcija koju su mnogi naučili od Spomenka. Imao je samo 15 godina, ali je o rodoljublju i hrabrosti naučio i mnogo starije od sebe.

– Jeste da ima mnogo slučajeva gdje je teško ali to se opet nekako izdrži. Imao sam slučajeva da sam nagazio na minu. Bila je mina paštetica, naišao sam i odbilo je prvi točak. Ovo mi je druga, ranilo je baš mene detonacija, i tu me je geler ovako okrznuo. Ali opet se sve to savlada. Tukli su me mecima 84-kom, morao sam puziti kroz kanal ali i to sam izdržao. I kažem da mi je dobro i fino, sarađujem sa vojskom, hranim se s vojskom, spavam. Nemam oca nemam majke. Ostao sam sa babom i baba mi je poginula baš kod ove kuće tu – govorio je Spomenko.

Izvor: ATV