Dopuna bojkota

Zašto, između ostalog, cijenjeni publikume, mogući povratak u parlament politički ne čitati kao proširivanje, te usavršavanje i dopunu bojkota, budući da je došao trenutak kad ga treba opet uspostaviti kao događaj – lider koji je još i nezamenljiv u borbi sa korumpiranim režimom? U suprotnom: čemu služi bojkot uprazno?! Demokratija ničim nije zagarantovana (vrijeme je da se konačno oslobodimo teorijskog salonizma i ispraznog liberalizma koji uporno odbija da se ukonektuje u realnost), prije je neophodnost da bi društvo uopšte moglo funkcionisati, i zato se politika u borbi za nju aktuelizuje i ostvaruje kao sloboda u svom kretanju.

Kao građanin, osjećam da mi nedostaje političke realnosti, koju, istina, može donijeti jedino bojkot(!), ali sa krajnje pažljivo izdefinisanim dopunama koje bi ga samo očvrsle i kao akciju učinile neumoljivim… Već je Dekart rekao da neodlučnost predstavlja najveće od svih zala.

DPS uživa u jednoj privatizovanoj javnosti koja je montirana kako bi neupitno reklamirala njene „političke“ poteze. Ostatak ili tzv., građanski dio opozicije, kako nema problem sa apsolutnim medijskim ignorisanjem svog političkog „stava“, logično je da nema razumijevanja za linč kroz koji prolazi DF. Kao građanin koji, ipak, ne živim u gradu, ostavljam prostor da je moguće kako griješim, ali se nešto ne sjećam da je ostatak ili tzv. građanski dio opozicije išta konkretno uradio u okvirima bojkota! Naprotiv, sve što su od kapaciteta bojkota iskoristili jeste stvaranje eks-prvopendreka, bivšeg Ministra policije Gorana, koji, pazi sad, i u tome pozivu vidio demokratski iskorak, iako ga je u te svrhe iskoristio taman kao što je ostatak ili tzv., građanski dio opozicije iskoristio široki prostor bojkota kao vid borbe za slobodu i demokratiju.

U savremenoj politici upravo je opozicija ta koja pokreće politiku kao otvoreni, javni diskurs i događaj, dok je, pak, poziciji najbolje kad se ništa od politike ne događa, dok se na sceni neprekidno iscrpljuje priča o demokratskom usponu koga ostvaruje svaki građani svojim mišljenjem, stavom, razlikom, itd. Ostatak ili tzv. građanski dio opozicije, svim silama odbija da razumije kako, ama baš ništa konkretno nije uradio u bojkotu koji jeste neiscrpan politički projekat u kojeg se može savršeno mnogo političke razlike investirati na dobit same politike kao takve.

Da, bojkot, ali sa dopunama, sa neprestanim radom na njemu koji kao model danas, u postglobalnom svijetu, ostaje jedini izlaz i mogućnost ka otvaranju puta u slobodu i demokratiju. – Opozicija je sama po sebi bojkot, samo je pitanje da li je taj bojkot učinkovit, ili je prije umiven?!

(Sloboda ne smije ostati san već mora postati realnost!)

Sloboda za Čađa!