Doš’o đavo po svoje

Piše: Bećir Vuković

Osvanuo 1. maj 1982. godine. Još su tinjale vatre po okolnim glavicama, a na mostu na Tari, na ulazu u Mojkovac, osvanula i zastava Albanije.

Koplje žicom zavezano za ogradu. Kako me put nanio, prišao sam – nepropisno blizu – kordonu milicije okupljene oko zastave. Pitao sam šta se dešava. Milicajci su granali, i odbijali me nazad. Ja, i nekolicina, (sa Danilom Radenovićem), bili smo uporni da se što više približimo, ali i milicajci su bivali sve nervozniji.

Teško su skidali zastavu, jer bijaše čitav kotur žice upleten oko koplja i ograde mosta, još žice u mrtve čvorove, i kliještima zatontana. Bilo kako bilo, milicajci su nekako skinuli dvoglavog crnog orla, ali nije se stalo na tome.

Narednih dana, DB, (jednog po jednog), pozivao nas je u stanicu milicije na razgovor. Ne možete ni slutiti kakvo je bilo isleđivanje, kakvo je to glupo odzvanjalo, i kamuflirano, i lažima umotano, pa glumatanje, i sl. Ogavno. Elem, čuvalo se bratstvo i jedinstvo.

Čuvao se Ustav iz `74. Čuvala se laž. Na moju primedbu da imam pravo da znam o čemu se radi, jer sam se zakleo da ću i život dati za državu, načelnik DB-a, nešto je promrmorio, kako sam ja, svejedno problematičan, i da se na ovome razminemo, ali i pametan sam momak, eto, da ostanemo na ovome.

Kroz nekoliko dana objavio sam tekst u „Pobjedi“ pod naslovom „Ko to seže do Mojkovca“, i, to je bio novi problem za licemere koji su se jedino zaklinjali u laž.

U tom smislu, isto licemerstvo seže i do naših dana, nalazi se u prometu podržavanjem lažne države Kosovo. Kako onda, tako i danas. Podavno, jedan čovek, na terasi Mogrena, rekao je, kako će se ova balkanska đavolova priča završiti tek u Crnoj Gori. Znao sam da je rekao istinu. Ovdje se licemerstvo i laž odomaćilo. Ovdje je laž – žanr. Političaka, pa i svaka druga, što rekli Grci. Još filovana raspadom demokratsko-liberalnog đubreta.

Elita albanski političari iz Tuzi (da li je moguća i takva stvarnost), traži razgraničenje sa opštinom Podgorica, bivšom opštinom Titograd. Nekako, zvuči paralelno onom razgraničenju na Kosovu i Metohiji. Ali, u drugoj ravni, i jedno i drugo razgraničenje paralelno teku i sa referendumom vo Maćedoniji.

Kad pomenusmo paralele, da kažemo kako se Albanci ne bave naivnom geometrijom, nego crtanjem mape tzv. Velike Albanije. Usput, i pitamo: zašto Albanci ne podižu spomenik Titu u Tuzima. Radi „Cijevnakomerc“, nekoliko mješalica betona, kotur armature, malo štica, odlivaka ima po podrumima, i poperiti Tita uvrh Šipčanika.
Što se tiče Tuzi, ta to je i vranama, i crnim orlovima jasno, da su to Albanci kupili još na onom tzv. referendumu 2006. Elem, mi ćemo vama, montenegrinima, pomoći da sklepate kakvu takvu privatnu državu, a vi ćete nama vratiti opštinu, ali po novim granicama.

I, sad, kad je doš’o đavo po svoje, vlast – ćuti. Još su Tito i Enver Hodža nešto slično planirali, pa bi valjalo, kažem, da se glasne i kakav dukljanski povjesničar o ovom albanskom naumu.

Ali, ne samo da ćute crnogorski nacionalisti (čitaj: šovinisti), nego ćute i tzv. intelektualci, i, ni a. Ćić. Ćute i crnogorski akademici ko trunje… Ćute i svakodnevne poklikuše – analitičarke iz soroševskog sektora, ćute kolumnisti-skribomani.

Ćute i devstvenici iz tzv. crnogorske crkve-sekte. Ćuti i tzv. opozicija. Bilo bi zanimljivo čuti i onduliranog Dritana. Šta ta glava misli o zahtjevu kolega mu političara iz Tuzi. Šta misle crvenokravataši iz bilo kojeg kvarta. Uopšte, šta misle iskompleksirani crnogorci, skorojevići, i narcisi, recimo.

Granice Crne Gore nacrtane su krvlju, i o njima se ne može ćutati. Ako ne znate kojim jezikom govorite, i u koju crkvu idete, jer ste, zaboga, mladi, onda, po istom principu, ne znate ni šta se preko Malesije valja. Niko, baš niko, ne može sa ovim pitanjem u fioku.

Ne možete biti političarem, i, istivremeno očišćeni od najkrupnijih problema naconalnih, pravnih, religioznih, ovostranih, i inih. Ako ni o ovome nemate kakvu takvu riječ, onda se k`o ona nemotivisana luda. Onda vas iz istorije, i sa dvora, izbace s noge na nogu.

Bliži se 31. decembar, kada će Albanci raširiti mapu preko tavulina, pa ovuda, i ovuda, i još okolo, i ovuda… Demokratski Front je otvorio vrata ovom pitanju. Vrlo učtivo – izvolite..!