DPS igra na kartu straha od promjena

Kada su na jednoj regionalnoj televiziji upitali mladog opozicionog političara iz Crne Gore kakvo je stanje demokratije u toj zemlji, on je odgovorio sljedećim riječima: “Moja baba Dara ima 75 godina i za to vrijeme samo su dva čovjeka bila na vlasti – Tito i Milo.”

Mnogi smatraju da je to prava slika demokratije u Crnoj Gori, ne samo danas, već uopšte.

Iako se često, dominantno od strane predstavnika vlasti, ali ne tako rijetko i iz usta briselskih zvaničnika, čuje ocjena kako je Crna Gora lider u regionu kada je u pitanju praćenje evropskih trendova, zanemaruje se činjenica da je naša zemlja jedina na evropskom kontinentu u kojoj nije bilo demokratske smjene vlasti.

Čak i Lukašenko kraće vlada Bjelorusijom, nego što DPS upravlja Crnom Gorom. Bjeloruski predsjednik je na vlast došao 1994. godine, dok je DPS dvije godine ranije preuzeo kormilo upravljanja Crnom Gorom i više ga nikad nije ispuštao iz ruku.

I predsjednički izbori potvrdili su “fenomen” nesmjenjivosti vlasti, odnosno ušlo se u četvrtu deceniju vlasti Mila Đukanovića. Politički analitičari nemaju dilemu da takvo stanje ne može biti dobro kada je u pitanju demokratski razvoj crnogorskog društva.

– Nesmjenjivost vlasti, koja, ako uzmemo u obzir činjenicu da je Demokratska partija socijalista samo legalno promijenila ime starog Saveza komunista, traje od 1945. godine do danas, vjerovatno je najveći društveni problem u Crnoj Gori. Štaviše, mnogi će odmah istaći da nikad nismo imali mirnu smjenu vlasti, te da su se one desile jedino zahvaljujući svjetskim ratovima. Ovaj problem nije samo politički, on je problem čitavog društva u sociološkom i psihološkom smislu, kazao je za “Slobodu” politički analitičar Stefan Đukić.

Prema njegovim riječima, što se političke sfere tiče, nepromjenljivost vlasti, kvari, prije svega, samu vlast.

– Ljudi koji drže glavne poluge moći ne vide korektiv u nosiocu suvereniteta, građaninu, biraču, te ne smatraju da njemu odgovaraju vršeći svoju funkciju. Za njih je glavni sudija lider njihove partije, jer ih isključivo on postavlja, smjenjuje, raspoređuje na druge funkcije. Zato je Crna Gora suštinski autokratija decenijama, ministri, poslanici, javni funkcioneri rade u interesu onog ko im realno daje mandate, a to nisu građani. Dalje, takav sistem, po onoj staroj izreci, korumpira i lidera DPS-a, nekad “de facto”, sada i “de iure” šefa države – “moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno”, naveo je Đukić.

Zbog svega toga, dodao je on, mi ne možemo govoriti o nekim “institucijama” u ovoj državi.

– Sve one postoje samo virtuelno, da bi se našle u nekom poglavlju EU pregovora, i da bi funkcionisale kao prostor za zaposlenje/uhljebljenje velikog broja članova, aktivista, simpatizera partije (i koalicionih partnera). U slučaju silaska DPS-a sa vlasti, izgradnja tih institucija, i tu se podjednako misli na ministarstva, školstvo, zdravstvo, sudstvo, akademiju nauka, moraće da krene faktički od nule, a možda čak i iz “minusa”, jer ono što je do sad rađeno, rađeno je loše, istakao je Đukić.

Kako je kazao, ova nesmjenjivost je loša i po opoziciju.

– Naša opozicija se nikad nije suštinski pozabavila time šta želi da bude, za šta se zalaže, ona nije i ne može biti proaktivna, jer je, prije svega, negacija svega onoga što partije na vlasti jesu. Zato je DPS-u i lako da kaže da opozicija nije opozicija vlasti, nego opozicija državi. Opozicione stranke nemaju ideološki predznak, nemaju jasno izrađen spisak rješenja koja bi forsirale u svim svojim javnim obraćanjima, nemaju jasnu strategiju šta će sa svim lošim što im DPS ostavlja u amanet ako do smjene dođe, naveo je Đukić.

Zato i parole opozicije, prema njegovim riječima, djeluju kao “da oni odu, a mi dođemo”, a unutaropozicioni sukobi se isključivo vode kroz priču “ko je veći opozicionar”.

– Njihova isključiva maksima je “kada mi dođemo na vlast, sve će biti bolje”. Naravno, i sama promjena vlasti će predstavljati jedan korak naprijed, ali pitanje je koliki će biti zamah tog koraka, istakao je Đukić.

Od svih, kako je naveo, najgore prolaze građani.

– Ljudi su kod nas potpuno politički neznaveni iako bi se reklo da je društvo prezasićeno politikom. Problem je u tome što se politička diskusija ne vodi na nivou diskusije, nego na nivou dreke, laži i podmetanja. Štaviše, reklo bi se da se forsira jedan diskurs koji nam kaže da živimo ne u 2018. već u 1918. godini i to veoma odgovara vlasti, a u nekim slučajevima i opoziciji. Birači su zato suočeni sa dva izbora – sa ponavljanjem i sa promjenom i zato često biraju ono što im djeluje izvjesnije i stabilnije, ponavljanje jedne te iste vlasti, kazao je Đukić.

Ovo, smatra on, loše djeluje i na psihološkom planu, jer nameće jedan sistem vrijednosti i jednu egzistenciju po kojoj se nikad ništa ne mijenja i koja nam kaže da nam je dobro tako kako nam je, samo da nam ne bude gore.

– Zato, političku sferu mnogi prenose na privatan život i ne pokušavaju stremiti više, kao u pjesmi Ramba Amadeusa “Predrasude” – “ujna mi za dva’es maraka radi u Kombinat, da nađe bolji pos’o, neće za inat, stric skuplja staro gvožđe, pod teretom kičma stenje, on u bolji pos’o, nema povjerenje”, zaključio je Đukić.

Raonić: Dugotrajnost loših rezultata

Programski direktor Građanske alijanse Boris Raonić ocijenio je da sličnih primjera dugog opstanka na vlasti ima i u drugim zemljama, ali ne sa rezultatima kakvi su karakteristični za aktuelnu crnogorsku vlast.

– DPS je partija koja ima dva jaka kohezivna faktora – harizmatičnog lidera i jake interese. Uz spremnost da promijeni program, zarad ostanka na vlasti, što je uradila četiri puta, sve to tvori tajnu uspjeha ove partije. Naravno, naruku joj ide i loše organizovana opozicija i geostrateška uloga Crne Gore, kazao je Raonić.

Upitan da li ima sličnih primjera u Evropi, on je kazao da crnogorski slučaj nije jedinstven.

– Nije jedinstven ovaj fenomen. Ovakve dugotrajnosti imamo čak i u ozbiljnim demokratijama, ali njihovi rezultati nisu ne približni ovakvim kakvi su u Crnoj Gori, naveo je Raonić.