Kvarenje omladine: Sa 20 godina već progoni izdajnike

Piše: Nikola Vasojević

DPS je danas izabrao novog odbornika iz svojih redova koji ima samo 20 godina. Potez vrijedan podrške i na prvi pogled bi se reklo da vladajuća stranka misli o budućnosti i da futurističke vizije želi da prepusti mladima. Kratka informacija o tome obradovala me je i na trenutak mi se učinilo da u ovoj zemlji ima nade, jer, eto, dvadesetogodišnjaci uzimaju stvar u svoje ruke, a kada se vidi šta su stariji uradili od ove države, vrijeme je i da se oni uključe u aktuelnu politiku i valjda isprave ono što su sijede glave uradile.

Međutim, sve je to kratko trajalo. Kada se pregleda biografija mlađanog odbornika DPS-a onda skoro i da nema nade da će tako obrazovani i vaspitani mladi bilo šta u Crnoj Gori pokrenuti i velike domaće teme postaviti na zdrave noge. Naprotiv, betoniraće ih za narednih 50 godina i još dublje se ukopati u ionako duboke ideološke i ostale crnogorske rovove. Vjerovali ili ne, dvadesetogodišnji odbornik DPS-a je rukovodilac rada Mladih antifašista Crne Gore, organizacije koja funkcioniše u okviru SUBNOR-a Crne Gore, član je Predsjedništva UBNOR-a Glavnog grada, član Komisije za izdavačku djelatnost SUBNOR-a Crne Gore i glavni i odgovorni urednik i autor na portalu „Mladi antifašisti Crne Gore“.

Nijesam bio lijen, pa potražih taj portal i nabasah na njihovu fejsbuk stranicu sa tekstovima mlađanog odbornika. Stranica i tekstovi najmlađeg odbornika u istoriji Podgorice dostojni su školskih zadataka pionira i socijalističke omladine iz 50-tih, 60-tih i 70-tih godina prošloga vijeka. Tito, Veljko Vlahović, Peko Dapčević, Sava Kovačević, itd… Vratio sam se skoro 40 godina unazad i pravo je čudo da o tome piše mladi čovjek rođen 1998. godine. Gdje mu odoše godine i to ove sitne, kada se već uhljebio u SUBNOR-u, UBNOR-u i mladim antifašistima. Onoga koji je od ove mlade, nevine osobe, napravio već starog čovjeka i zabetonirao ga u ideološkim podjelama starijih generacija, trebalo bi valjano kazniti i opomenuti da pazi šta radi i da ne truje svojim pizmama i ideološkim kapricima mlade i nevine ljude.

Ima li ko u tome DPS-u da mlade ljude spasi od sopstvene pošasti zvanom komunistička ideologija? Ima li ko da kaže tim mladim ljudima da su komunističke ideje odavno propale i da ih se, osim u Crnoj Gori, malo ko sjeća i prisjeća na Balkanu? Ima li ko u tom nesrećnom DPS-u da kaže mladim ljudima da idu u svijet, da uče na prestižnim fakultetima i da se ne zamaraju lekcijama koje im na Pravnom fakultetu dijeli prvi skojevac Podgorice, Ivan Vuković, i njegovi komunistički drugari? Ima li ko te mlade ljude da ih spasi od svih nas i da im dozvole da misle svojom glavom, a ne da ih i prije nego što su počeli da misle smjeste u vrijeme koje je davno prošlo? Ima li ko u tom DPS-u da te mlade spasu od starijih DPS-ovaca koji truju mlade i „bogate“ njihov rječnik rodoljubima i izdajnicima? Zar nije bilo dosta i jednih i drugih i hoće li to više prestati i hoće li mladi iz DPS-a imati priliku da vide svijet van vizura Zuvdije Hodžića, Novaka Adžića, Živka Andrijaševića i ostalih montenegrinskih istorijskih i ostalih uzdanica?

I nije kriv taj mladi čovjek i ima vrijeme da počne da misli i sa sebe skine okove SUBNOR-a, UBNOR-a i ostalih gluposti. Ima vremena da postane svoj i da živi u skladu sa svojim osjećajem svijeta bez vječnih rodljuba i izdajnika. Ali, zašto neko i dalje daje vrijeme nekim personama da mladima uzimaju ono što jedino imaju, a to je mladost i da budu jedno i kada ih drugi tjeraju da ne budu zajedno!