Dps marš na Cetinje

Piše: Ratimir Vujačić

Na stogodišnjicu pobjedničkog Musolinijevog marša na Rim , dogodio se Milov marš na Cetinje. Tako je Cetinje postalo ono što je vazda i bilo – Evropa. Jedino je falio kralj Emanuel da preda Milu vlast i tako izbjegne sukobe širih razmjera. Ipak, u našem slučaju imao je ko i Emanuela da odmijeni. Zbog pomenutog mira u kući: čelnici Policije su bili spremni da Milu predaju Cetinje. Za početak, a ostalo bi zavisilo od njega i njegovog truda. Ali kao što znamo, čovjeku pobjedničkog duha to ne bi bilo teško. Očuvanje mira, vjerskog sklada… njegova je specijalnost. Naravno tu je međunarodna zajednica koja bi podržala jednog iskusnog mirotvorca. Pravdajući se da mir nema cijenu .

Komiti pozdravljaju svog predsjednika

Kako je DPS našao jatake na Cetinje, tako nije morao da maršira i dere opanke preko Donje gorice do Belvedera. Mada, ne treba sumnjati da bi bivši trostruki, predsjednik republike lepi Fića, prihvatio i taj zadatak. Ima kondicije, šeta bez tjelohranitelja tolike godine u svih sedam mandata – ministra pravde, policije… Ideali koji su ga vodili dužinom političke magistrale i dalje se nadaju. To je bilo očigledno dok je lakim korakom i sa osmijehom zaobilazio barikade. Bio je to prijateljski susret, komiti samo naizled divlji, dijele iste vrijednosti koje smo sa lepim Fićom konzumirali tokom tri decenije. Jesmo malo u dugovima, došlo je dotle da rasprodajemo i Crkveno ali, imamo državu i to suverenu. Jedino smetaju ti srpski popovi u našoj multivjerskoj i multikulturnoj, evropskoj Crnoj Gori.

Srpski popovi

Umjesto da se kao lepi Fića, Novak Stanin, Anđe Kapidžić, i mnogi drugi, pripodobimo i evoluiramo u smislu dps razvojne filosofije, mnogima još sole pamet srpski popovi. Lepo kaže Anđe, istoričarka sa Cetinja: neće nama ođe srpski popovi… Zamislite, čudi se ona, istoričarka, srpski pop na Cetinje. Toga nikad nije bilo zaboravila je da kaže, i ko je kriv što odnekud iznikoše. Na Cetinje mora doći neko iz Ćeklića ili Donjega kraja i to pod uslovom da se nije posrbio. Ako je čitao slučajno Gorski vijenac, prije nego je zabranjen, obavezno je da nauči napamet komentare Jevrema Brkovića. Koji lepo kaže da Vladika Rade u pomenutom Gorskom vijencu, pominje srpstvo, ali zbog rime i muzikalnosti stiha. Srpstvo se kod Rada Tomovoga sa svime rimuje . Zbog velikog broja samoglasnika. Teke, naučni radnik Anđe, smatra da je dovoljno da kaže – srpski pop, i da se svi prisutni začude odkud sad on. I onda počne da trabunja o slobodi, nikako o makaronama.

Đe je zapelo

Ima jedan vic, ni malo veseo, ali je sažeti opis dps političke elite i trabanata njihovih. Pitao Amerikanac Crnogorca ima li u CG pedera: ne oštro će ovaj. Strpljivi Amerikanac nastavi: a bi li ti pristao da budeš peder za 100 dolara – ma kakvi odlučno će Crnogorac. Vidjevši da ima posla sa čvrstim materijalom Amerikanac poče obzirno da podiže sumu. Kad je suma bila dovoljno visoka Crnogorac konačno priznade da bi za te pare bio peder. Imate vi kadar nego nemate kapitala zaključi Amerikanac.

Tako su milioni prvo uloženi u dps elitu, pod stegom „pristao sam biću sve što hoće“ – pa se dalje po kapama i klasama distribuirala korupcija i privilegije: od ministra do portira. Od biznismena trgovaca do istoričara i akademika.

Da, ali upitasmo se `đe je zapelo? Pa, na Litijama je narod povuko crvenu liniju: možete nam sve uzeti, ali dušu ne damo. A sad su krivi „srpski popovi“. Možda i jesu .