Dr Miodrag Lazić i Predrag Peđa Leovac – dvije strane iste medalje
1 min readPiše: Kosta Nenezić
Najupečatljiviji su spomenici o neznanim junacima. O „znanim“, pišu se članci, feljtoni, portreti, naučni radovi, udžbenici, a neznani su ostavljeni beskonačnoj mašti slučajnih ili namjernih prolaznika. Prepušteni oštrom i kvarljivom zubu vremena, podvizi nepoznatih se u najboljem slučaju obilježavaju bronzanim skulpturama, koje vremenom korozija prelakira svjetlozelenom bojom.
Pa tako pamtimo generale velikih bitaka, a olovne vojnike koji su jurišali u prvim redovima, označavamo brojkama u ratnim izvještajima. Primjeri čojstva i junaštva tih NN heroja, nikada se neće naći u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole i fakultete, jer su im stranice popunjene sumarnim brojkama i datumima. Ali ako ne nestave svoje živote kroz narodno predanje, onda su zalud i pali.
U vječitoj borbi, dva stara neprijatelja, kvantitet i kvalitet uglavnom iznjedre broj, a ponekad i ime i prezime. Tako je danas ime i prezime upokojenog doktora Miodraga Lazića, simbola svih neznanih, kome ni minuli ratovi u kojima je uz Božiju blagodat mnoge živote spasio, a ni neizbježna posljeratna društvena amnezija, nisu degradirale ideal države, te hroničnodementne institucije.
Velika je podudarnost između njega i neustrašivog junaka Košare Predraga Leovca, koji se ranjen vratio na liniju odbrane i položio život, vođen naukom da je bolje da nas unuci mrtve pamte, nego da nas sinovi žive zaborave.
Usnulom hirurgu nije bez razloga poslednja želja bila Marš na Drinu, jer je krenuo u boj ne žaleći život svoj, a na nama je da pažljivo poslušamo ostale strofe te trijumfalne pjesme i da pamtimo. Da ne ostanemo zemlja u kojoj se patriotizam mjeri brojem postignutih golova i poena na međunarodnim takmičenjima, da ne ostavljamo svom potomstvu u nasleđe nacionalne heroje sportiste i majke nacije-pjevačice.
I dok se širom svijeta traga za vakcinom protiv masovnog ubice, izgradimo barem mi antitijela protiv opasnijeg virusa – zaborava na koji nikako da izgradimo imunitet. Time tijela dr Miodraga Lazića i Predraga Leovca, nećemo položiti samo u grobove, nego u temelje nacionalnog identita.
Patrijarh Varnava I Predrag Leovac zasigurno dva najveca Pljevljaka u 20.vijeku.
Neka to je vecna slava I hvala prijatelj lazo bila mi je cast poznavati takvog coveka!!!
Stalno mi se vraca sumnja da je ipak nekako mogao biti izlecen. Ogroman je gubitak za srpski narod.
Prvo, neka heroji uđu u udžbenike, neka našoj djeci o njima govore dostojni ljudi, a ne kao što juče pročitah da je u Srbiji nastavnica geografije preko televizije i djeci i svima ostalima poručila da je NATO organizacija koja postoji da bi mirila zaraćene… Dakle, prave ljude na prava mjesta, ove druge na biro za nezaposlene.
SLAVA I HVALA NASIM NAJBOLJIM SINOVIMA….
RODILI SE…. DA ZIVE U VJECNOSTI….
ISTORIJA NE ZABORAVLJA….
NAROD…. PONOSNI ROD NAS PAMTI….
SA LJUBAVLJU I POSTOVANJEM….