Dr Momčilo D. Pejović: Hej, ima li normalnih ovdje

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Čuh li dobro, s pravom ili iz zbunjenosti, upita (li) se (ono) Predsjednik Crne Gore, obnovljene nezavisnosti, proevropske, ekološke i demokratske orijentacije i NATO-vske zaštite u samom finišu emisije „Ukrštene riječi“ na „Prvoj“ televiziji, u dvoiposatnom trajanju i njegovom više monologu nego dijalogu sa četvoro slobodnih i „nezavisnih“ novinara (D. Đuranović, N. Marković, S. Drobac, Z. Radulović) i principijelnom voditeljkom gospođom Rajković!

Odgledah dugo najavljivanu emisiju „Ukrštene riječi“ od početka do kraja, sa gospodinom predsjednikom Milom Đukanovićem, jedan naspram četvorice! Ima li kakve simbolike sa Jelićevom devizom, člana DPS-a, na izborima „jedan čovjek četiri glasa“?

A kakav je bio i ostao moj utisak ili doživljaj svega onoga što su gledatelji i slušatelji imali priliku vidjeti i čuti? Podijeljen, ni crn niti bijel! Iskričav na rijetke trenutke. Neubjedljiv i nedorečen. Ispričan sa rezervom, zadrškom i velikom dozom neiskrenosti, a sve uvijeno u političke floskule i oblande.

A šta drugo očekivati od političara nego da se kreće u sferi političke logike i realnosti i politike mogućeg! Može ovako, a može i onako ili može kako god političaru u datom trenutku odgovara, samo da bi sebe odbranio i ujedno drugoga pokopao svojim „političkim argumentima“. Ni slatko, a na trenutke gorko. Ni slano, a ni preslano. Ni soljeno ni dosoljeno. Ni voda ni vino, a ni bevanda. Sve je nešto između a nije baš, može i biti ne može, a jeste i nije. Kako se u narodu ono kaže „nije .ovno no se pas .osra“!

Odabrani novinari imali su rijetku i dobru priliku da Predsjedniku države Crne Gore postave pitanja iz aktuelne i najnovije afere „Atlas banka“ ili „Koverat“. Svako od njih po na osob iskoristio je svojih dva puta po 15 minuta da postavlja pitanja za koja je procijenio da mogu biti javnom mnijenju od koristi u cilju pružene – date informacije, odgovora kakvog takvog i obejlodanjivanja svega onoga o čemu se zna ili nagađa. Bila im je to prilika da direktno postave pitanje i istrajavaju na potpunom odgovoru.

Novinarski posao u cjelini gledano je odrađen polovično sa dijelom nezamjeranja gospodinu Predsjedniku. Voditeljka je na kraju postavila dva pitanja, pustila reklame i zatim se odjavila. Emisija „Ukrštene riječi“ na njihovo opšte zadovoljstvo je završena ili bolje reći odrađena, pa ko se snađe snašao se, a ko povjeruje u sve što je rečeno imaće priliku u narednim danima da odgoneta sve što mu je bilo problematično, nejasno, neuvjerljivo, nepotpuno, neiskreno, sumnjičavo, varljivo ili čak lažno.

Da malo izoštrimo već viđeno i rečeno u navedenoj „ukrštenici“. Naravno, neće Predsjednik podnijeti ostavku! Gle čuda, ne pada mu na pamet takav sumanut potez! Zašto bi to učinio, kad je on potpunu čist u svemu tome što se priča i pripovijeda u posljednjih tridesetak godina, a posebno od strane hajduka-bjegunca koji je na interpolovoj potjernici! Pa kakv bi to bio on Predsjednik države koji bi, kako neki predlažu, sjeo u neku emisiju i sučelio se sa „biznis odmetnikom“? Nesporno, u prilici je da tako kaže i da se čvrsto drži date riječi.

Uzmimo da je sve onako kako nam je Predsjednik Crne Gore predočio, naravno da će za to jednoga dana dostaviti neoborive dokaze, kako novinarima tako i javnosti na uvid! Šta ima tu sporno?

Rekoh sam sebi, naglas, da se baš dobro čujem: Dobro, ako i neka je sve tako kako kaže Predsjednik! Međutim, ne može me ubijediti da je baš sve do u detalje tako kako nam objasni u emisiji „Ukrštene riječi“. Nešto ne štima, odnosno ne može biti da se baš ne sjeća onih detalja za koje ga pojedinci prozivaju. Nabrojao je gotovo sve afere koje su potresale Crnu Goru u ovo vrijeme od kada je on bio državni funkcioner u mandatima sedmostrukog premijera i dvostrukog predsjednika, počevši od „Duvanske afere“, „afera S. Č.“, „Telekom“, „Snimak“, i na kraju afera „Atlas banka“, odnosno „Koverat“! Reče, parafraziram, protekle su sve ove godine a od tih afera „ništa“!? I ko će da nadoknati pretrpljenu štetu koja mu je nanijeta?

Teško je povjerovati u „argumente“ i objašnjenja istih da se u aferi „Koverat“ na kraju priče sve svelo na „tričavih“ 47.500,00 eura!? Postavlja se pitanje a ko je utvrdio da je riječ o navedenih 47.500,00 eura, kada se prethodno baratalo sa cifrom od 97.500,00 eura! Ko je umanjio ili bolje rečeno ko je pokrao rečenih još 50.000,00 eura! Gdje su nestale? Ko me može ubijediti u sve „časne“ izbore i pobjede DPS-a, a afera „Koverat“ je najočigledniji dokaz kako su pobjede izvojevane. Šta se tek radilo pored „koverata“ i preko „kurira“? Možda jednoga dana i o tome neko progovori! Kako demantovati „zlatnog donatora“ i kojim argumentima obrisati stotine hiljada dolara-eura ili kako se ču da je riječ o milionima koji su davati za izbore DPS-a? A šta ćemo sa ovim sadašnjim objašnjenjem i argumentacijom i svjedocima, koji dokazuju sasvim nešto drugo, naravno u korist sadašnjeg objašnjenja i ubjeđivanja u novonastaloj situaciji?

Nije bio poslanik i nije primao platu, već je u svojoj firmi bio na platnom spisku, ili samo kratko vrijeme je bio poslanik! Bavio se biznisom kratko vrijeme, pa se opet vraćao državnim poslovima, jer je procjena njegovih simpatizera i članstva DPS-a bila da može pomoći državi Crnoj Gori na njenom evropskom i evroatlantskom putu! Ne sjeća se koje je to godine bilo 2013. ili 2015. godine kada mu je u Skupštini CG poslanik postavio pitanje u vezi zarađenog „prvog miliona“ odnosno kako je dobio kredit u iznosu od 1,5 miliona! U Skupštini je drugačije obrazlagao kako je dobio kredit i odgovor je bio da je riječ o moralnom „ugledu“ koji je stekao kao državnik i političar!?

Negira pitanje novinara da li ima u inostranstvu bilo koju firmu koju je osnovao! Davno je bilo, i čovjek može da zaboravi, ali na insistiranje novinara ipak se sjetio svoje firme koja nije „jedan dan živjela“ i preko koje nije vršen nikakv protok novca! Dakle, ne sjeća se osnivanja firme odnosno kasnije se sjetio, ali se dobro sjeća da nije „živjela-radila ni jedan dan“, mada je novinar i tu imao druge argumenta kao na primjer da je do marta iduće godine ta firma formalno postojala.

Izbjegava da potvrdi ili negira svoj potpis na papiru „Of šor kompanije“ koju je osnovao na Kipru, ali zna ko je novinaru dostavio ta dokumenta! Neubjedljiva je bila njegova odbrana da nema tu ništa nezakonito što nije prijavio nadležnima u Crnoj Gori da ima privatnu firmu koja „nije živjela“, jer je „procijenio“ da mu neće donijeti nikakvu korist! Ne sjeća se ni kamatne stope na uzeti kredit preko svojih prijatelja kao garanta „keš kolaterale“, koji je iznosio 100.000 eura, kako reče novinar“! I tako nešto je moguće, jer je to bilo davno prije nešto više od desetak godina.

Međutim, dobro se sjeća gospodin Predsjednik države Crne Gore da je otplatio taj kredit svojim akcijama koje je, ako sam dobro čuo, kupio u „Prvoj banci“, koja slovi za „najstariju banku“ u Crnoj Gori osnovanu 1901. godine!? Neubjedljivo je, a njegovo pravo je da bira ko će mu biti prijatelj, kum ili biznis partner. Teško je povjerovati da sa nekim nijesi prijatelj, biznis partner, a preko njegove firme raditi bankarske poslove, kao i da ta osoba-ličnost bude u tvom bliskom i čak neposrednom okruženju počevši od Moskve, Abu Dabija, Sen Tropea, Monte Karla i ko zna sve još kojih destinacija u kojima se ne može proći bez keša ili zlatnih kartica! Dao je koliko je dao!? Olako se prelazi preko „samozvanog prijatelja“ da je riječ o velikom donatoru za izborne pobjede DPS-a! Neuvjerljivo i neubjedljivo, a ujedno i zlobno, jer se poništavaju donacije „zlatnog donatora“ zarad nekih ličnih interesa na državničkoj funkciji i dobijanja povjerenja među građanima Crne Gore. Tako se zabrovlja i izvjesni dug preko kartice u „Atlas Banci“, za koji je čuo tek iz „Vijesti“, i naravno ga u punom iznosu izmirio, a sudskim putem tražiće nadoknadu štete jer je navedeno dugovanje obična podmetačina. Dakle, sve je moguće, jer sjećanja su jedno a zapisi su sasvim druga stvar. Ona kineska izreka je zlata vrijedna, a glasi: „Pametni zapisuju, a oni drugi pamte“!

Šta reći na kraju odgledane emisije „Ukrštene riječi“? Mene lično već odavno ništa ne iznenađuje u „zemlji čuda“ Crnoj Gori pa na sva navedena objašnjenja i „političku argumentaciju“ gospodina Predsjednika sasvim hladne glave o svemu razmišljam i rezonujem javno iznoseći svoje utiske, uvjerenja, objašnjenja i argumentaciju, kao i mišljenje da je riječ o izgubljenom građanskom povjerenju u institucije sistema i samoga Predsjednika i da je sve pod velikim upitom, bez obzira kako se afera „Koverat ili „Atlas banka“ bude završila.