Dragan Nikolić o Beranama: Moja porodica je samo jedan kamen koji je Lim odnio i obećao da će nas vratiti..

„Kada me je Lim na svom povratku iz Crnog mora u Berane vratio, kao da sam se sa zemlje u nebo spustio, kao da sam niz sebe silazio, od dna punio. Mene je u meni bivalo sve više…“

Dragan Nikolić ostvario je u svojoj bogatoj karijeri više od stotinu uloga, bez kojih se ne mogu zamisliti jugoslovenska i srpska filmska i pozorišna umjetnost. Svojom jedinstvenom glumačkom igrom, skoro bez napora, sa velikom sugestivnošću i neponovljivim šarmom udahnuo je život kultnim antiherojima Džimiju Barki, Flojdu, Prletu, Popaju, Vlah-Aliji, Urketu…

Iziskivalo bi i vremena i prostora čak i za najsažetiji pregled njegovih uloga, nagrada, ostvarenja… Jezikom brojki: na filmu i TV preko sto uloga, u pozorištu manje, ali izrazito snažnih umjetničkih dometa.

Korijeni iz Crne Gore

Vjerovatno mnogo toga o njemu je znao veliki broj ljudi, prije svega starije i srednje generacije iz vremena bivše nam zajedničke domovine, iz pomenutih uloga koje je teško izbrojati, ali se malo zna ili to nije mnogo spominjano da su Draganovi korijeni iz Crne Gore, tačnije iz Berana. Naime, preci Dragana Nikolića porijeklom su sa Buča pored Berana i prezivali su se Zivković, a inače, pripadaju bratstvu Mićović. Njegov đed Radonja, iz nepoznatih razloga, pješke se zaputio sa rodnog Buča ka Srbiji, Šumadiji, kao i brojni žitelji Crne Gore, i tako je stigao do Beograda, gdje se skrasio i oženio djevojkom iz Grocke. Novo prezime Nikolić uzeo je po pretku Nikoli. Dragoslav Dragan Nikolić rođen je dvadesetog avgusta 1943. godine u Beogradu, od oca Dušana i majke Jelene, koja je bila iz Jagodine. Rastao je na Crvenom krstu, gdje je i završio osnovno školovanje, a upisao se i u Četrnaestu gimnaziju, koju je napustio i prešao u Ekonomsku školu.

Beranska krv

I da se na kraju vratimo Draganovoj ,,beranskoj krvi“ koja je dijelom tekla, možemo slobodno reći, njegovim i crnogorskim venama, a pojačano je počela da teče nakon što mu je 21. jula 2012. godine uručena Povelja počasnog građanina Berana kojom se do kraja života ponosio i isticao u svakoj prilici da je konačno shvatio da je podjednako iz Berana i sa Crvenog krsta gdje je i proveo godine svog djetinjstva i života. Boraveći te 2012. godine u Beranama interesovalo ga je sve o postojbini svojih predaka i Buču za koje je govorio ,,Buče na Limu“, kojem je namjeravao da se sve više vraća i da ga posjećuje do kraja svog života.

Nažalost, dugotrajna i teška bolest koja je uzimala sve više maha sprečavala ga je da na đedovini izgradi kućicu o kojoj je maštao i pričao nam prije nekoliko godina u gradu na Limu da ,,ako bude zdravlja, udisaće tokom ljetnih mjeseci svježeg i čistog vasojevićkog vazduha“, pored već izgrađene kuće koju je zajedno sa svojom vječnom pratiljom Milenom imao u Rosama kod Herceg Novog. Crna Gora za njega je bila dar prirode i istorijskog i ljudskog poštovanja, pa joj se uvijek rado vraćao i koristio svaki slobodan trenutak da bude između mora i planina koje, kako je često isticao, nema niko na svijetu, kao što je to u Crnoj Gori.

A početkom maja 2013. godine u Beogradu, kada je organizovana velika manifestacija u prepunom Kolarcu sa više od osam stotina duša, ljudi, porijeklom iz Crne Gore i Berana prosto su bili oduševljeni njegovim govorom na ,,Večeri Beranaca u Beogradu“. Tada je Gagi iskazao svu svoju ljubav prema postojbini i svojim i našim Beranama, kako je onda rekao, ispraćen na kraju salvom aplauza koji je dugo odjekivao čuvenim hramom prosvjete, obrazovanja i kulture u velikoj sali Kolarčevog univerziteta na Studentskom trgu u Beogradu.

„Minsko polje ispod mojih nogu. Ne znam da li da pođem desno ili lijevo? Moja porodica je samo jedan kamen koji je Lim odnio i obećao da će nas vratiti, a Lim je čudna rijeka, umjesto da ka svome moru teče, izabrao je da ide okolo, da Drinu traži, pa sa njom i Savom, Crno more puni. A možda ni to nije slučajno, iz Crne Gore u Crno more i nazad. Toliko mu je trebalo da me vrati odakle sam iziskrio, a znao sam odakle sam krenuo i svake večeri, godinama sebi objašnjavao, da bih danju zaboravljao. Kada me je Lim na svom povratku iz Crnog mora u Berane vratio, kao da sam se sa zemlje u nebo spustio, kao da sam niz sebe silazio, od dna punio. Mene je u meni bivalo sve više. Evo stojim na Komu Vasojevom i čujem riječi: Krš se ispravio, oko njega pleme iskupilo, evo će hiljada godina kako stoji kamen na kamenu, giljan koji nikog ne razdvaja, a u njemu svak svoj dio ima…“ Dugo smo prepričavali taj događaj i Draganove riječi koje su odzvanjale u srcima svih onih koji su to veče bili na Kolarcu u povodu predstavljanja Berana u Beogradu koje će nam ostati u trajnom sjećanju i po Draganovim riječima posvećenim postojbini i ,,kamenu koji je odnio Lim, ali i vratio od tamo odakle je iziskrio“.

Nadam se da će se Crna Gora, prije svega Berane odužiti Draganu i da će bar jedna ulica, ako ne šta drugo, dobiti naziv po Gagiju, kojom ćemo sačuvati uspomenu i sjećanje na njega. To je zaslužio vitez, sanjar i princ glume.

Pazi da se ne obrukaš

Kada su ga pitali za svoje greške i uspjehe kazao je: ,,Ne postoji čovjek koji nije pravio greške. Važno je da pokušaš da prođeš kroz život elegantno, da probaš da se ne isprljaš, a i ako se isprljaš, da pokušaš da se ne obrukaš. Dostojanstvo je mjera stvari, norma koju čovjek, ako nema, može i mora da nauči. Greške koje sam pravio u životu nisu bile sudbonosne. U svoje uspjehe ubrajam i kritične situacije koje sam uspio da prevaziđem. Ne mora da znači da sam izašao kao pobjednik, ali i iskustvo je vrsta pobjede. I život i gluma su pobjeđivanje bez pobjede“, govorio je Gagi, koji, ipak, nije uspio da pobijedi tešku bolest iako je do posljednjeg trenutka oduševljavao osoblje na VMA svojom smirenošću i zahtjevima da treba da ide kući kod svoje Milene.

Izvor: Budiminfo