Dragi poslaniče – sve znaš, a ćutiš: Milo će, ipak, morati da ode

Piše: Teodosije

Svak zna za kolekciju satova, od kojih pojedini vrijede i preko milion evra, a većina po više stotina hiljada evra – i niko, a naročito ne organi vlasti, ne smije ga pitati odakle mu, ko mu ih je poklonio. Ili, koji su to njegovi prihodi, koji mu omogućavaju da ih on sam možda kupi.

Dragi poslaniče, znam da je i tebi poznato da se u zemljama evropske demokratije za mnogo manje prekršaje podnose ostavke. Znate, u Italiji je ministar Maurucio Lupi otišao sa te pozicije, jer je njegov sin od biznismena Stefana Perotija dobio roleks vrijedan deset hiljada evra, a on nije rekao sinu da ga vrati. Švedska ministarka je podnijela ostavku, jer je policija uhvatila u vožnji u alkoholisanom stanju. Guverner Tokija je morao da ode sa tog mjesta, jer bio osumnjičen da je, navodno, zloupotrijebio državna sredstva.

A u Crnoj Gori se javno govori da je predsjednik umiješan u korupciju prilikom privitazacije Elektroprivrede, Telekoma. Govori se da je uzimao provizije vrijedne više desetina miliona evra. I, što je najgore – to nije sve…

Jedino i najvažnije pitanje, mogli bi reći – pitanje svih pitanja politike u Crnoj Gori je – budući status Prvog. On mora da ode, i položi račune javnosti pred nezavisnim institucijama, koje će biti oslobođene njegove kontrole i zlokobnog uticaja.

Jedino tako bi se izvukli iz ralja višedecenijeske tiranije, koja Crnu Goru čini nestabilnom, ranjenom zemljom narko-klanova, u kojoj su ubistva i progon političkih neistomišljenika svakodnevna pojava, a bogaćenje porodice Prvog i njegovih štićenika – trodecenijska konstanta. Upravo to i čini Crnu Goru mučilištem za normalnog čovjeka, dragi moj poslaniče.