Drevni srpski manastiri: Manastir Brčeli

Iz knjige Drevni srpski manastiri, autora Andrije P. Jovićevića

U Brčelima su dva manastira: gornji i donji. Gornji manastir se nalazi u selu Gornjim Brčelima i ime sela dalo je ime i manastiru. Manastir je podignut među seoskim kućama i od ostalih kuća ga odvajaju uzane seoske ulice. Takav položaj u mnogome umanjava važnost njegovu.

Odavde je širok vidik na Gornju Crmnicu, na Građane i mnogobrojna brda na strani Riječke nahije. Zima je ovdje blaga, a i ljeti je život ovdje prijatan, jer vrućinu rashlađuje povjetarac koji struji od jezera uz dolinu rijeke Orahovice. Iznad manastira se uzdiže planina Rasovatac, koja ovom mjestu daje lijep kolorit.

Teren je suv i ocjedit, a voda za piće vrlo zdrava. Do blizu sela je prokrčen kolski put od Vira, koji je projektovan za Petrovac na moru i preko Ljubotinja za Cetinje.

Manastir je podigao mitropolit Danilo Petrović, pa zato
mještani ovaj manastir, za razliku od donjeg manastira, nazivaju „manastir Petrovića“. Ne zna se godina postanka, niti je to ma gdje zabilježeno, a podigao ga je ovdje, bez sumnje, u namjeri da mu ovdje bude zimska rezidencija i da ovdje provodi zimu. On je naročito htio da izvjesno vrijeme provodi među Crmničanima, koji su bili na granici prema Turcima i koji su s te strane bili izloženi napadima.

Danilo je ovamo dolazio često puta, a tako i njegovi nasljednici. Kad je Danilo htio da gradi manastir, tada mu je neki Knežević, koji je bio bogat ali bez djece, poklonio svoje imanje da se na njemu gradi, i Danilo je podigao manastir na tom imanju. Knežević je poslije dobio sina i Danilo mu je onda povratio jedan dio imanja.

Manastirska crkva je malih razmjera; njena unutrašnjost je
duga 7 a široka 4 m. Posvećena je Pokrovu Sv. Bogorodice. Stari ikonostas, koji je bio prilično propao, a koji je bio veoma lijepe izrade, zamijenjen je 1928 g. novim ikonostasom. Crkva je, iako mala, građena solidno i naizmjenično od bijelog i mrkog kamena. Građena je u vidu lađe i nema zvonika ni kubeta, a patosana je lijepo otesanim četvrtastim i pravilnim pločama.
Kod manastirske kapije podignut je zvonik na preslicu za jedno zvono, a do njega je niski zvonik od drveta s jednim zvonom.
Manastir je imao četiri pet kuća, a najglavnija je bila
kuća ispred crkve. Tu su tri velika svedena okna, na kojima je „doksat za šetnju izlazak i sjednik“. Unutra su voltovi, a nad ovima se dižu dva sprata, od kojih je prvi sprat popločan. Do ove kuća na svodovima, gdje je bila kuhinja i ognjište. Ispod crkve su dvije kuće, i obije su bez krova.

Sav manastir opasan je visokim zidom. I crkva i manastirske kuće bile su u žalosnom stanju sve do prije desetak godina, i tada je vrijedni nastojatelj ovog manastira jeromonah Pahomije Ivanović pošao po narodu Crne Gore i skupljao priloge i od tih priloga je napravio nov ikonostas, doveo u red dvije gornje kuće i nabavio jedno zvono, te danas ovaj manastir daje lijepu sliku.

Manastir Gornji Brčeli imaju samo jedno ralo zemlje i to
uz, sami manastir. Ranije je imao više zemlje i to odmah s druge strane manastira, ali je tu zemlju prodao mitropolit Ilarion Roganović 1875 g., kad i zemlju donjeg manastira. Prihodi sa ovoliko imanja su neznatni da se može i pomišljati da manastir o tome može opstati. Manastir nema nikakvih starina ili knjiga iz doba vladike Danila ili njegovih nasljednika, a siromašan je i u utvarima.

U ovom manastiru je živio samo po jedan kaluđer i izdržavao se od priloga, koje su davali Crmničani.
Kod manastira se ne održavaju sabori, a narod najviše
posjećiva crkvu o Božiću, Uskrsu, Trojičinu dne i Maloj Gospođi. Godine 1863 ovdje je otvorena prva škola, a 1868 g. prenesena je u donji manastir.

Među prvim učiteljima bili su pop Jovan Gvozdenović, pop Ilija Jovanović i dr.
Za doba knjaza Danila manastirom je upravljao pop Luka
Popović i njega i njegova sina popa Đura knjaz je iz političkih razloga dao objesiti na Viru. Govori se da je kod popa Luke bilo mnogo starih pisama, koja su, možda, bila manastirska, i njegova porodica, čuvši za njegovu smrt, zapalila ih je, jer se plašila da tu ima nečega što može sve kompromitovati.

Ovdje je bio u jedno vrijeme upravitelj manastira arhiđakon Sava Plamenac, i njegov se grob nalazi odmah uz južni zid crkve, a tu je i grob vladike Arsenija Plamenca.

Ha manastirskom zemljištu postoji jedno orahovo drvo,
staro koju stotinu godina, i čudne je prirode; ono počinje  listavati tek početkom juna i do tada, među lisnatim drvećem, izgleda kao potpuno suvo; plod mu je vrlo velik i lako se lomi, a sazrijeva u isto vrijeme kad i ostali orasi.
Odmah ispod manastira je seoska crkva posvećena Sv. Tomi. Ova je crkva negda bila mala i do nje je sačuvan jedan kamen s natpisom. Ovaj je natpis oštećen i samo se može razabrati riječ ,,Danil“ i godina 7235, a to je od Hrista 1727.

Dakle, postanak crkve datira iz doba vladike Danila. Donji manastir se nalazi malo po strani ispod gornjeg manastira, u Donjim Brčelima, a podignut je na ravnom i prostranom zemljištu.
Opkoljen je njivama, vinogradima i šumom i nešto je udaljen
od seoskih kuća. Manastirsko je zemljište okolo manastira
i zahvata oko 5 ha, od kojih ima 3 rala oraće zemlje. Odmah do manastira je nova brčeoska škola, sagrađena na manastirskom zemljištu.
Crkva je veća od crkve gornjeg manastira; unutrašnja joj je
razmjera 13,50 dužine i 5 m. širine, a posvećena je proljećnjem Sv. Nikoli. Sa strana ima četiri prilično duboke apside.
Svod je jako napukao; ikonostas je od 1910 g.; popločana je prostim pločama. Sva je unutrašnjost uopšte skromna i siromašna i nema ničeg istoriskog. Prvobitna crkva je bila veoma mala, da je jedva moglo stati unutra 20 čeljadi, bila je bez zvona, i proste izrade.

Nju su Crmničani 1861 g. povećali i podigli današnju crkvu. Crkva ima zvonik u vidu preslice za tri zvona. Iznad vrata je u kamenu isklesan crnogorski grb, a iznad ovog je velika osmokraka zvijezda sa ispupčenim ivicama.

Manastirske kuće su u ruševinama, samo je pokriveno jedno odjeljenje, u kome je škola. Sa sjeverne strane uz crkveni
zid grob je Šćepana Malog i ovaj grob bio je ispod crkvenog
trijema. A iza oltara stare crkve bila je tamnica sa jednom rupom u zidu mjesto prozora, u kojoj je Šćepan zatvarao krivce.
Ova istoriska tamnica obuhvaćena je oltarom današnje crkve. Odjeljenje do škole bilo je svoltano i popločano i služilo je kao čardak i imalo je na licu široke zasvođene otvore.
A ispod današnje škole je, na istočnom kraju, bila soba u kojoj je živio Šćepan Mali, i u kojoj ga je zaklao njegov sluga 1774 g.
Prota Ilija Jovanović, upravitelj gornjeg manastira, starac
od 86 godina, priča da je on zapamtio kad su se na zidu poznavale crvene mrlje od krvi Šćepanove. Šćepan je ovdje proveo posljednje dane svoga života. Njemu je izbio oči lagum kod rijeke Orahovštice i tu se, kako uvjeravaju, i danas poznaje rupa od tog laguma.

Odavde je on i slijep upravljao i sudio narodu, pa su ga, onako slijepa, nosili na naročitim nosilima po okolnim
selima i plemenima da sudi. Sveštenik Jovanović je upamtio
ostatke tih nosila, koja su se čuvala u manastiru. Nedaleko ispod manastira Šćepan je htio da podigne tamnicu i to se mjesto zove Šćepanova Skalica.
Po narodnom predanju temelj je manastiru postavila
kraljica Jelena. To je teško vjerovati, jer kraljica Jelena nije gradila tako male i neugodne crkvice, kakva je bila prvobitna crkvica. Postanak ovog manastira datira vjerovatno iz docnijeg doba. Zna se da je ovaj manastir, baš kao i onaj u Orahovu, bio filijala manastira Vranjine, i da su oba manastira, kao i onaj u Vranjini, posvećeni proljećnjem Sv. Nikoli.

Može se sa dosta pouzdanja tvrditi, da je ovaj manastir, kao i onaj u Orahovu, podigao manastir Vranjina i ovdje imao svoje kaluđere, koji su pazili imanje manastira Vranjine, koje je kralj Milutin dao bio Mitru Kazancu, a koje je poslije njegove smrti pripalo manastiru Vranjini. I manastir u Orahovu i ovaj pribirali su prihode sa zemalja u Crmnici i nosili ih manastiru Vranjini. Kao što je bila mala, prosta i neugledna prvobitna crkvica ovdje, takva je bila i stara crkvica u manastiru Orahovu koja se i danas vidi, ali u kojoj se ne služi, jer je u njoj poginuo jedan kaluđer, pa su seljani podigli današnju novu parohisku crkvu.

I sve do 1843 g, kad je manastir Vranjina razoren,
ovaj manastir je nosio svoje prihode u Vranjinu, a otada manastiru na Cetinju.
Brčeli su po položaju, plodnosti, klimi i bogatstvu jedno od najljepših mjesta u Crmnici, a Crmnica je najljepši i
najpitomiji kraj stare Crne Gore. I ovom mjestu su stari srpski i zetski vladari ukazivali pažnju i posjećivali ga. Ovdje je Balša III imao svoj ljetni dvor u koji je često dolazio; on je odavde izdao mnoge povelje. Mjesto gdje je bio njegov dvor danas se zove Balšin Dolac. Ovo je mjesto i ranije privlačilo i vlastelu, a bez sumnje i vladare iz loze Nemanjića.

Ovdje je i u nesigurno doba turskog gospodarstva bio slobodniji život i oba manastira služila su kao žiža slobodna života, oko koje su se ljudi grupisali, riješeni da čuvaju slobodu do potonje kapi krvi.

Kao što je imanje gornjeg manastira bilo veće, tako je
imanje ovog manastira bilo mnogo veće, a 1875 g. mitropolit
Ilarion Roganović dao je prodati veći dio imanja jednog i
drugog i uzeto je za to 18000 talijera, a to danas pretstavlja jednu ogromnu svotu. Otada su oba manastira osiromašila i samo životare. I zato donji manastir odavno i nema kaluđera. Potonji kaluđer je bio iguman Josip Vujačić, čiji se grob nalazi uz južni zid crkve.

Zetski glasnik, V/1933, br. 57, str. 4; br. 58, str 2.