(SERIJAL) Drevni srpski manastiri: Manastir Duljevo
1 min readIz knjige Drevni srpski manastiri, autora Andrije P. Jovićevića
I Duljevo je jedan od paštrovskih manastira. Nalazi se visoko iznad manastira Praskvice, ispod brda Kosmača, odprilike na 300 m nadmorske visine.
Iznad manastira se uzdižu gola krševita brda, a i priroda bliže okoline je prilično surova i pusta. Od Praskvice ide se k Duljevu uz strmene strane i udaljeno je od Praskvice za jedan i po sat puta. Sa drugih strana je pristup otežan.
U Duljevu se ocjeća veća samoća no ma u kom bokokotorskom manastiru i ovdje je pogodan život za onoga ko voli samoću, post i molitvu. Iz manastira se pruža širok vidik na Jadransko more i na njegove obale.
Ne zna se ko je postavio temelj manastiru Duljevu. Priča kaže da ga je zidao car Dušan, ili bar da je zidan za doba cara Dušana, i da je bio filijala manastira Dečana. Teško je vjerovati priči. Prije treba vjerovati, da je neki pobožni kaluđer osnovao ovdje malu crkvicu i podigao za sebe skroman stan, pa kupio nešto zemlje i živio kaluđerskim životom. Nasljednici osnivača ovog manastira prikupljanjem prilo-a povećavali su imanje i Duljevo je postao manastir. I samo ime „Duljevo“ mnogo podsjeća na „dujevo“, što znači „kaluđerovo“.
Jeromonah Gavrilo Kuljača iz nekog sela blizu Duljeva mnogo je unaprijedio ovaj manastir; on je kupio poviše zemlje, te je manastir u jedno vrijeme bio prilično bogat. Manastir je negdje davno, zbog turske navale, opustio i tada su ga Paštrovići obnovili i suđe su 1677. g. držali zbor, na kome su birali igumana.
Prilikom ratova Crne Gore 1785 Mahmut-paša je ovuda prošao s vojskom i porušio manastir, i tada su sve stvari od vrijednosti uništene.
Kaluđeri manastira Savine, koji su sa kaluđerima Duljeva sačinjavali jedno bratstvo, pritekli su Duljevu u pomoć bogatim prilozima i manastir je iduće 1786 g. obnovljen. Kad su Mlečići razorili manastir Tvrdoš u Hercegovini 1694 g, onda je mitropolit Savatije Ljubibratić poslao deset kaluđera u manastir Duljevo, a on sa jednim dijelom ostao u manastiru Savini.
Zato se otada kaluđeri ovih manastira smatraju kao jedno bratstvo i zato su kaluđeri iz Savine pomagali da se Duljevo obnovi.
Da bi se manastir što bolje okrijepio iza turske pohare, suđe na svom skupu u Sv. Stevanu od 2 jula 1785 g. donesoše rije- šenje, da jeromonah manastira Duljeva Mihailo Bečić ide po svijetu i skuplja prihode. To se pismo i danas čuva u manastiru. Bečić je duže vremena ostao skupljajući priloge i pri povratku donio poviše priloga u novcu i drugim stvarima, koje su u mnogome pomogli da se manastir okrijepi. Manastir Duljevo se pominje u raznim bilješkama 1706, 1784 i 1789 g.
Crkva je posvećena Sv. Arhiđakonu Stefanu. Do prije 60 godina bila je vrlo mala, a sada je produžena, ali nije i pro- širena, te je izgubila simetriju. Duga je među zidovima 13.30 a široka 2.60 m. Ha čelu ima malu četvorokraku zvijezdu i male- ni zvonik za jedno zvono.
Kad je crkva porušena, porušene su i kuće. Docnije je podignuta nova kuća na drugoj strani. Ima samo jednu kuću na dva sprata i dovoljna je za ovaj manastir, jer je rijetko posjećivan. Manastir vremenom sve više opada, daleko je od većih naselja i glavnih puteva, pa se slabo može i raditi na njegovom uljepšavanju.
Nešto najvažnije čime se može pohvaliti manastir Duljevo jest to, što se ovdje iskušavao i primio kaluđerstvo srpski patrijarh Arsenije III, rodom Paštrović.
Ha putu za Duljevo od Praskvice nailazi se na jedno veliko groblje, obilježeno velikim nadgrobnim pločama. Kad su Paštrovići 1343 g. pomagali Mlečićima da osvoje Kotor od Mađara, tada je mađarski kralj Lauš, da bi se Paštrovićima osvetio, naredio da tu izvedu i poubijaju sve pohvatane Paštroviće. Ovo je najveća i najgroznija pogibija Paštrovića u istoriji njihovog plemena.
Literatura: Spomenica manastira Savine; „Boka“ od S. Na- kićenovića i Zapisi i natpisi od LJ. Stojanovića.
Zetski glasnik, IH/1937, br. 19-20, III, str. 3.
Napomena: Manastir Duljevo nanovo zaživljava od 1992. godine, kada ga odnavlja o. Sava Komatović (+1995) i njegov rad nastavlja otac Protosinđel Sava Avramović sve do 2002. godine kada manastir Duljevo postaje ženski manastir. Sestrinstvo ovog manastira se bavi ikonopisom, duborezom, crkvenim šivenjem i izradom raznih preparata na bazi ljekovitog bilja.