Drugi krug noćna mora za Mila

Predsjednički kandidat DPS Milo Đukanović naći će se u velikom problemu ukoliko bude drugog kruga na izborima 15. aprila, zbog čega će uraditi sve da izbjegne taj scenario.

To su ocijenili predstavnici opozicije i politički analitičari, navodeći da drugi krug predsjedničkih izbora može biti noćna mora za kandidata DPS, zbog objedinjavanja opozicionih glasova.

„Naravno da u drugom krugu može doći do objedinjavanja svih opozicionih subjekata. Matematika je neumoljiva i ona nas vodi zaključku da bi pobjedu mogao odnijeti opozicioni kandidat. Međutim, ta prosta matematika ne mora da ima svoje puno značenje, ali postoji mogućnost“, kazao je politički analitičar Sergej Sekulović za “Slobodu”.

U svakom slučaju, naveo je on, DPS-u je suštinski potrebna pobjeda u prvom krugu predsjedničkih izbora kao demonstracija snage i moći, odnosno da pokažu koliko su moćni i superiorni u odnosu na konkurente.

„Pobjeda u prvom krugu jeste nešto što je zakucavanje izbornih rezultata iz 2016. godine i daje kontinuitet njihovoj politici. S druge strane, daje im i vjetar u leđa za lokalne izbore, gdje oni, realno, imaju problem u Podgorici. Zato bi im pobjeda u prvom krugu omogućila da se ta psihološka prednost opozicije, koja je iskazana i realnim brojkama, prevaziđe“, smatra Sekulović.

Svakako, dodao je on, da postoji određeni strah u DPS, jer su na predsjedničke izbore izašli sa najboljim kandidatom kojeg su imali, tako da bi drugi krug bio psihološki poraz.

„Njima je primarni cilj pobjeda u prvom krugu i sve rade da do toga dođe, ali, ipak, postoji određena doza straha da se takav scenario ne ostvari“, istakao je Sekulović.

Prema njegovim riječima, ako su reper parlamentarni izbori, Đukanović bi mogao da računa na minimum oko 160.000 glasova njegove stranke do nekih 180 – 190.000 ako uzmemo u obzir i glasove stranaka koje su ga podržale.

„To bi bio neki njegov maksimum“, kazao je Sekulović.

Kako je kazao, izlaznost od 72-73 odsto bi bila snažan indikator da ćemo imati drugi krug i dobro bi omela kandidata DPS-a u naumu da pobijedi u prvom krugu.

„U svakom slučaju, opozicija je konkurentnija i može da se nada pobjedi u drugom krugu. Svakako da to zavisi od mnogo faktora jer drugi krug podrazumijeva i nova pravila, ali zašto da ne – pobjeda bi mogla da bude tu“, naveo je Sekulović, dodajući da je, po njegovom mišljenju, najveći favorit od opozicionih kandidata za ulazak u drugi krug – Mladen Bojanić.

Predsjednički izbori raspisani za 15. april biće sedmi od uvođenja višestranačkog sistema u Crnoj Gori, odnosno treći od sticanja nezavisnosti.

Svi dosadašnji predsjednici Crne Gore – Momir Bulatović, Milo Đukanović i Filip Vujanović bili su iz redova DPS-a, a izbori 15. aprila pokazaće da li je zrelo vrijeme za promjenu te „tradicije”.

Predsjednik Crne Gore bira se na opštim izborima, naposredno i tajnim glasanjem, na pet godina. Za predsjednika Crne Gore biće izabran kandidat koji je dobio više od polovine važećih glasova birača koji su glasali. Ako nijedan kandidat ne dobije taj broj glasova, održava se drugi krug izbora za 14 dana.

Kako je predviđeno zakonom, u drugom izbornom krugu učestvovaće dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova.

Za crnogorskog predsjednika, u drugom krugu, biće izabran kandidat koji je dobio veći broj glasova izašlih birača.

Prvi predsjednički izbori održani su 1990. godine, kada je u drugom krugu ubjedljivo pobijedio Momir Bulatović, kandidat Saveza komunista Crne Gore, sa 76 odsto podrške. Njegov protivkandidat Ljubiša Stanković (SRSJ) osvojio je 21, 3 odsto. Te 1990. pored njih, u prvom krugu učestvovao je i Novak Kilibarda, predstavnik Narodne stranke.

Na narednim izborima, održanim nakon tri godine, Momir Bulatović, tada već kao predstavnik DPS-a, ponovo je u drugom krugu izabran za predsjednika Crne Gore. Glavni protivkandidat bio mu je Branko Kostić.

Po mnogima, presudni izbori za Crnu Goru su oni održani 1997. godine, nakon raskola u jedinstvenom DPS-u. U prvom krugu najviše glasova dobio je Momir Bulatović, da bi se situacija u drugom krugu, održanom 19. oktobra, promijenila u korist Mila Đukanovića. Po mnogima, Đukanovićeva pobjeda je bila više nego sporna.

Naredni predsjednički izbori održani su 2002. godine, a bili su posebni po tri izborna kruga u kojima se birao predsjednik države. U prva dva kruga 11 kandidata je odmjerilo “snage”, ali zbog opozicionog bojkota nije bilo potrebne apsolutne većine. U trećem krugu, u kojem nije bila potrebna apsolutna većina, održanom maja 2003. godine, pobijedio je Filip Vujanović sa 64 odsto podrške, dok je kandidat Liberalnog saveza – Miodrag Živković imao duplo manje glasova – 31,4 odsto.

Pet godina kasnije – 6. aprila 2008. godine predsjednik Crne Gore je izabran u jednom krugu. Vujanović je bio ubjedljiv sa skoro 52 odsto. Slijedio ga je Andrija Mandić iz Nove srpske demokratije sa 19, 55 odsto, Nebojša Medojević (PzP) sa 16,64, dok je Srđan Milić iz SNP-a dobio 11,92 odsto.

Predsjednički izbori od 7. aprila 2013. godine ostaće upamćeni po dva pobjednika. Prema rezultatima izborne komisije, Vujanović je potvrdio mjesto predsjednika sa 51,21 odsto, dok je Miodrag Lekić, zajednički kandidat Demokratskog fronta, SNP-a i Pozitivne Crne Gore, dobio 48,79 procenata podrške. Njegove pristalice i saradnici nikada nisu priznali taj rezultat tvrdeći da je Lekić dobio većinsku podršku građana Crne Gore.

Joković: Kandidata DPS čeka poraz

Lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković ubijeđen je da će doći do drugog kruga i da će većinska Crna Gora odbaciti Đukanovića.

On smatra da drugi krug predsjedničkih izbora donosi poraz kandidata DPS-a.

„Definitivno bi Đukanović izgubio u drugom krugu, jer bi mnogi apstinenti, i oni koji sumnjaju da do drugog kruga može doći, bili ohrabreni da izađu i glasaju za kandidata većinske opozicije, Mladena Bojanića, koji će sigurno ući u drugi krug“, ocijenio je Joković za „Slobodu”.

On dodaje da je DPS predlagao više kandidata, ali kada su shvatili da bi svaki od njih bio poražen od kandidata opozicije, izašli su sa njihovim najjačim adutom – liderom stranke.

„Đukanović potencira prvi krug jer se plaši, odnosno, kako bi motivisao svoje birače da izađu u tom krugu, znajući da će se opozicioni birači objediniti u drugom krugu i da ga čeka poraz“, smatra prvi čovjek SNP-a.