Drugo izdanje monografije „Manastir Gradište“ na osmom Festivalu „Ćirilicom“

Monografija „Manastir Gradište“ predstavljena je sinoć na prostoru ispod Citadele u okviru osmog Festivala „Ćirilicom“. Riječ je o drugom izdanju prve naučne monografije o paštrovskom manastiru, a o njoj su govorili urednici mr Dušan Medin i dr Katarina Mitrović i recenzent akademik prof. dr Aleksandar Čilikov.

Mr Dušan Medin, u svom izlaganju najprije je istakao veliki doprinos igumana manastira Gradište, arhimandrita Pavla Kalanja, koji u Paštrovićima živi skoro 50 godina. Otac Pavle zaslužan je i za izdavačke poduhvate manastira u posljednjih desetak godina, naglasivši sinoćnjem programu iguman nije mogao da učestvuje iz opravdanih razloga.

Medin je podsjetio da je prvo izdanje monografije o Gradištu objavljeno 2019, a drugo proljeća ove godine, uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore – putem programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

„Mi smo zapravo prije nekoliko godina štampali i to prvo izdanje, praktično neposredno nakon simpozijuma iz 2018. i 2019, međutim ono je imalo neke tehničke nedostatke. Novo izdanje je znatno poboljšano i pred nama je. Osim zahvalnosti Ministarstvu, zahvalnost za njegovu objavu duguje se i Opštini Budva i Turističkoj organizaciji Budva. Oni su bili pokrovitelji svih tih aktivnosti, ali, vjerujte, i brojni mještani i prijatelji Paštrovića iz raznih gradova, koji su pomogli svojim donacijama. Manastir Gradište to i zaslužuje, jer on je ipak u najvišem statusu kulturnog dobra od nacionalnog značaja, odnosno nekadašnjeg kulturnog dobra spomenik kulture prve kategorije još od 1949. Dobro je, uostalom, da je takav odnos i prema njemu od strane institucija i države i lokalne samoprave“, istakao je Medin.

Dr Katarina Mitrović naglasila je da su sa velikom strašću i velikom ljubavlju radili i na zborniku i na monografiji, te da je ostvarena saradnja sa sedamdesetak ljudi.

„Svakodnevno su to bile komunikacije, i pisane i usmene. Trebalo je razna neka gledišta uskladiti, ispoštovati, naravno, i sve autore, i recenzente, i sve one ljude koji su nam pomagali. Ali to je bio vrlo inspirativan rad i onda je nekako nestalo svega toga kada se pojavila korona, kada su došle sve te teške godine, određeni finansijski izazovi. To, valjda, tako biva i onda nam je i ljepše i draže kada do nečega dođemo malo težim putem, kada to nije tek tako, eto, pred nas došlo. Zaista smo se mučili, radili, trudili i mislim da je rezultat više nego dobar. Druga stvar, koju moram da pomenem i koja negdje sve nas opominje, a to je da četvoro njih koji su aktivno učestvovali u kreiranju i monografije i zbornika više nisu sa nama. Prije svega tu mislim na našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, a mislim, naravno, na gospođu Aniku Skovran, na predragog gospodina doktora Miroslava Luketića, na Mariju Jovin. I to me samo podsjeća, a trebalo bi i sve nas, da nemamo mi baš toliko vremena. Ovi zemaljski dani su nam ipak negdje ograničeni. Znači, radimo, drage sestre, draga braćo, radimo da sačuvamo ono što imamo. Zapišimo danas, fotografišimo danas, odbranimo danas ono što treba da se odbrani. Nemojemo čekati neka srećnija vremena, jer ne znamo da li će ona doći“, kazala je Mitrović.

Akademik prof. dr Aleksandar Čilikov naglasio je da ga za manastir Gradište vežu posebne emocije.

„Moj rođeni ujak Veljko Đurić bio je preko 20 godina direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije. On je prvi diplomirani istoričar umjetnosti iz Crne Gore, a tema njegovog rada bila je „Freskoslikarstvo manastira Gradišta u Paštrovićima“ šezdesetih godina. Kada sam se ja zaposlio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, sedmi dan mog radnog staža prvi moj teren bio je manastir Gradište. Otišao sam tamo sa jednim izuzetnim stručnjakom, divnim čovjekom, slikarom-konzervatorom Duškom Nuninom – on je, inače, autor konzervacije, restauracije i dislokacije freski sa manastira Piva, što je bio svjetski poduhvat. U Gradištu sam na licu mjesta od njega dobio neke poduke o tome što je živopis i kako se oštećenja saniraju. Sljedeća stvar koja me vezuje za Gradište – poslije zemljotres Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije radio je projekat obnove čitavog manastira. Znači, i istraživanja, i izradu arhitektonskog projekta, i projekta konzervacije živopisa. A ja, iako dosta mlad i sa možda nedovoljno staža, bio sam određen u nadzor. Ta saradnja mi je bila dragocjena, jer sam naučio mnoge stvari. I, na kraju, ono što mi je posebno drago i što posebno cijenim kada je u pitanju manastir Gradište, to je moja višedecenijska profesionalna komunikacija i prijateljstvo sa ocem igumanom Pavlom. Stvarno je to jedan častan i plemenit monah. Ja lično mislim da će njegovo ime kao igumana manastira Gradišta biti zlatnim slovima upisano u tradiciju i istoriju ovog znamenitog paštrovskog svetilišta“, naveo je Čilikov.

Moderatorka večeri bila je Ana Todorović iz Narodne biblioteke Budve.

O manastiru Gradište

Manastir Gradište podignut je na uzvišenju u Buljarici, a njegovo ime vezuje se za toponim gradina – u značenju ostatak naselja ili utvrđenja koje je tu moglo postojati prije osnivanja manastira. Arheološkim istraživanjima u porti manastira pronađeni su ostaci starije, vjerovatno antičke, građevine, kao i nekoliko grobova iz perioda rimske uprave u ovom kraju. Prvi pisani pomen ovog manastira potiče iz povelje srpskog kralja Milutina s početka 14. ijeka. Manastir Gradište je vjekovima, do Prvog svjetskog rata, bio važna filijala (metoh) manastira Dečani.

Današnji kompleks manastira sastoji se iz tri crkve, manastirskog konaka, pomoćnih objekata i groblja. Prema narodnom predanju, centralna manastirska crkva posvećena Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca i putnika, potiče iz 1116. godine. Ostale crkve posvećene su Uspenju Bogorodice i Sv. Savi. Godine 2016. obilježeno je 900 godina manastirskog hrama Svetog Nikole manastira Gradište.

Manastir Gradište u Buljarici značajano je mjesto za duhovnu i svjetovnu istoriju Paštrovića. Mjesto je gdje je nastao prvi bukvar „Bukvar inoka Save“ iz 1597. godine štampan u Veneciji.

Manastiri i crkve na ovom području nisu bili samo duhovni centri već i centri prosvetiteljstva. Uz crkve i manastire obično su osnivane i škole u kojima su se Budvani, odnosno Paštrovići, kao i Grbljani učili pismenosti.

Osmi Festival „Ćirilicom“ do 14. septembra organizuju Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, uz podršku Opštine Budva, Turističke organizacije opštine Budva i Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.