„Državni udar“: Nešto je trulo u državi pod Lovćenom

Piše: Nebojša Popović

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković je na konferenciji u nedjelju negirao da se u predmetu formiranom povodom krivičnih djela stvaranja kriminalne organizacije i navodnog državnog udara u Crnoj Gori radilo o insceniranom postupku.

Činjenica da je vrhovni tužilac u jednoj evropskoj zemlji u 21. vijeku morao da sazove konferenciju za medije ne bi li ubijedio javnost da tužilaštvo govori istinu, sasvim je dovoljan signal da je u „državi Danskoj“ nešto debelo trulo.

Crna Gora se nalazi u dubokoj političkoj i društvenoj krizi, a nedavni izbori samo su dodatno produbili nepovjerenje. Nesvakidašnje, veoma teške, i krajnje ozbiljne međusobne optužbe aktera na političkoj sceni, dovele su do toga da da je atmosfera u društvu do te mjere mučna da iskreno izaziva zabrinutost kod svakog iole dobronamjernog čovjeka.

Za nevolju, čini se da se ni u naznakama ne nazire svjetlo na kraja tunela, i da stvari nezaustavljivo idu od loših — ka još gorim. Teške riječi pale su i kada je premijer Đukanović ponovo iznio do sada najgore optužbe na račun Demokratskog fronta i njegovih čelnika.

„Ja njihovu aktivnost“, veli Đukanović, „vidim kao učešće u pripremi mog ubistva i u pripremi oduzimanja nezavisnosti Crnoj Gori. I sa tim ćemo svakako morati da živimo, i oni i ja“. Mada, ako ćemo pravo, u ovom trenutku čak je i manje važno kako će sa time da žive npr. Đukanović ili Demokratski front. Pravo pitanje je kako će sa tako teškim javnim optužbama i insinuacijama da nastavi da živi i normalno funkcioniše crnogorsko društvo i država u cjelini. I da li je naposletku jedna ovakva izjava ipak dovoljno prethodno izvagana i promišljena?

Takođe, ono što dodatno zabrinjava je praktično objava rata svim nezavisnim medijima u Crnoj Gori. Tako je za dnevnike „Vijesti“ i „Dan“, kao i za dio nevladinog sektora, Đukanović utvrdio da su završili u „proruskom kolu“, objasnivši i da „sloboda medija ima granice“, i nazvavši takvo djelovanje antiustavnim i antidržavnim.

Ne može se sve, kako kaže „podvesti pod plašt demokratije, partijskih i političkih sloboda u izbornom procesu, pod plašt nevladinih organizacija ili medijskih kuća“. Da li su ove riječi svojevrsna otvorena najava progona nepodobnog medijskog i društvenog aktivizma u Crnoj Gori — znaćemo vjerovatno uskoro.

Ni reakcija druge strane nije izostala. Tako je jedan od lidera DF-a, Andrija Mandić, rekao da je Milo Đukanović sinoćnim nastupom samo potvrdio ranije stavove DF-a o glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću kao članu kriminalne organizacije na čijem se čelu nalazi Đukanović. On je, ponavljajući tezu da se radi o montiranom državnom udaru, istakao da koliko je stvarno bila ozbiljno tretirana akcija „prevrata“ najviše govori činjenica da o njoj nisu bili obaviješteni ministar unutrašnjih poslova, ministarka odbrane, predsjednik Crne Gore Vujanović, kao ni sama Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB).

„U agoniji gubitnika i sramotnom ponašanju“, kako je rekao Mandić, Đukanović „ide čak do razrade scenarija po kome bi lica koja smo mi navodno angažovali izvršila ubistva 30-ak naših pristalica, dakle naših članova porodica, najboljih prijatelja i drugova, na čijoj bi krvi potom nasilno preuzeli zgradu Skupštine“. Ali, kako je Mandić istakao, Đukanović „ne završava scenario, i ne kaže šta bi mi tamo u toj staroj i trošnoj zgradi radili. Ne kaže ni ko bi priznao takvu vlast, i zašto bi mi rizikovali živote najbližih za nešto za šta i najgluplji političar zna da je nemoguća misija“.

Dakle, sve u svemu, agonija se nastavlja. Oko pokušaja državnog udara i dalje postoje brojne misterije i kontroverze, brojne nelogičnosti i nepodudarnosti. Od onih naizgled sitnih, poput one kada je Đukanović nedavno utvrdio da mu je scenario navodnog prevrata bio poznat danima prije izbora, a upravo je on lično, na sami dan izbora izjavio da je o tome tog momenta obaviješten od medija, do onih zaista krupnih nelogičnosti, poput činjenice da je Đukanović, ni manje ni više, nego javno optužio Demokratski front da je pripremao njegovo ubistvo kao i ubistvo desetina građana, a da DF-u istovremeno istog momenta nije zabranjen rad niti je uhapšen iko od njegovih čelnika. Što za sada jedino upućuje na to da ne postoje valjani dokazi. I što je zapravo jedino prava mjera anarhije i dubioze koju trenutno živi Crna Gora.

U međuvremenu, u zemlji se dešava nešto fantastično. Predsjednik Filip Vujanović dao je mandat za sastav nove crnogorske vlade Dušku Markoviću, mada do danas nije javno poznato ko zapravo sačinjava parlamentarnu većinu u crnogorskom parlamentu (oko čega su pregovori i dalje utoku).

Dok manjinske partije još nemaju ni usaglašenu zajedničku platformu za pregovore o budućoj vladi. Dakle, sve što se radi, radi se uz neviđeni pritisak i na brzinu. Bez imalo stila. I uz otvoreno „silovanje demokratije“.