Duško(v), čvorak da ne bude ćorak

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Nešto više od tri mjeseca državu Crnu Goru, uzduž i poprijeko, udruženim snagama tresu: „afera koverat 97500 evra“ i „afera Atlas banka & Invest banka Montenegro“ u režiji njihovog „idejnog vođe“ i faktički tvorca, generalnog direktora crnogorskog bankarskoga koncerna, ujedno vlasnika i profesora prvog privatnog Univerziteta Mediteran u Podgorici (Mediterranean University Montenegro) dr Duška Kneževića „odbjeglog tajkuna – bjegunca“, koji je od strane sedmostrukog premijera, dvostrukog predsjednika Crne Gore i partijskog lidera DPS-ovaca odrično i odlučno odbijen da je u bilo kom i kakvom vidu „prijatelj(a)“ sa tako moćnim i nesmjenjivim „vladarem, ocem crnogorske nacije“ i bogme Gospodarom živih i onih koji su odavno otišli Bogu na „ispovijed“, sem što isti „hoće“, silu na sramotu, da se nametne i stekne status „prijatelja samozvanca“.

Sada je (ne)voljno bezmalo 2000 kilometara udaljen od svoje mnogo ljubljene i voljene Montenegro države, plavetnog i beskrajno nebeskog svoda iznad nje! Tri decenije je nesebično radio, stvarao, ne žaleći „svoje“ milione koje je „znanjem i vještinom“ sticao ulagao u tu i takvu državu i to baš sa onima koji su sada njegovi (pro)gonitelji i potraživači da bude isporučen, jer su za njim uputili zahtjev za raspisivanje crvene interpolove potjernice kako bi ga se dočepali i priveli pred Specijalnog državnog tužioca da odgovara za „(ne)likvidno stanje u svojoj baci, razne dubioze i nezakonito pranje i iznošenje enormnih količina novca (par stotina ili više miliona eura!)“, a koje je sa naučnim znanjem, zvanjem i iskustvom espertskim preusmjeravao na svoj konto i još ko zna gdje, da bi svoje brojne deponente – klijente (o)stavio na teret Centralnoj banci Crne Gore, odnosno nezavisnoj crnogorskoj državi i najbrže rastućoj ekonomiji u regionu pa čak i Evropi!!!

„Trenutno boravi“ u ostrvskoj i demokratskoj državi koja nema beskrajni svoj nebeski svod iznad i sa više je sivim nego montenegrinski plavim beskrajnim nebeskim svodom i manjim brojem sunčanih dana od svoga voljenog Montenegra. Uživa sve blagodeti britanskog državljanina, koji ima lijep a (bi)star pogled sa stambeno-poslovne višespratnice dobro obezbijeđene u centru Londonu.

Djeluje veoma aktivno, mirno i opušteno, sa distance! Medijska zastupljenost i „popularnost“ mu je u veoma brzom i visokom rastu. Dijeli brojne savjete političke, stručne, tehničke, ekonomske i odgovara na mnogobrojna pitanja gledalaca odnosno posjetilaca raznih internet sajtova i privatnih televizija. Na njima je on „rado viđen gost“ putem video linka, pa je sve usmjereno ka „protestantima“, građanima i opozicionim liderima sa parolom „Odupri se 97500“ i „Do slobode“ samo da bi svrgnuo „diktatora sa vlasti“, a sa kojim je do skoro bio „prijatelj“, darodavac, „zlatni sponzor“ za sve (iz)borne pobjede odnosno krađe samo da bi njihov sistem koji su osmislili zaživio, pa da u njemu gomilaju lično bogatstvo, a sve sa grbače narodne, koje se kod nekih od njih danas „mjeri“ ili broji milionima, desetinama miliona ili čak od nekoliko stotina miliona dolara-eura.

Međutim, sada mu je priprijetio nijekajući „prijatelj“ uzimanjem cjelokupne bankarske pokretne i nepokretne imovine, sticane sve „poštenim i udruženim radom“ u državi koju je sa tim istim „diktatorom i prijateljem“ skrajao, prekrajao, čerečio, tranzicijom pelješio. Danas su njegova imovina i milioni stavljeni pod stečaj ili na inkanat (prodaju-doboš) što bi rekli stari Crnogorci, i to sve u korist „prve familije“ kako nam reče neprihavćeni „prijatelj“!?

Bez obzira na činjenicu što ima britansko državljanstvo, ovjereno pasaportom, „zlatni sponzor“ DPS-ovaca i njihovog nesmjenjivog partijskog lidera, sedmostrukog premijera i dvostrukog predsjednika u njegovoj trodecenijskoj vladavini, ipak, ovih proljećnih dana zebe za svoju sigurnost da jednoga brzog dana ne bude isporučen „najljepšem kavezu na svijetu“ svojoj omiljenoj i duboko privrženoj državi Crnoj Gori, dok njegovu bankarsku pokretnu i nepokretnu imovinu razvlače pipci njihove hobotnice, a koju su zajednički stvarali u prethodne skoro tri decenije.

I ne bi tu ništa čudno bilo da nije baš on, kao i oni koje proziva sada, bio akter osiromašenja ogromnog broja građana, radnika i brojne nezaposlene omladine, uništenih preduzeća i tako dalje. Kako takvom povjerovati i poći na njegov poziv samo da bi on spasio svoje bogatstvo stečeno u sistemu koji je napravljen od onih koji su samo gledali kako da osiromaše radnoga čovjeka da ga dovedu do ropskog položaja i potope sa kreditnim zaduženjima iz kojih se nikada neće moći izvući.

Tri mjeseca slušamo, gledamo i pratimo sa „pažnjom“ na raznim društvenim mrežama, u štampanim i elektronskim medijima ono što nam se servira. Kao da mi građani ništa ne znamo, otkriva nam toplu vodu, govori o „diktatoru, kleptomanu, lažovu“, i ko zna sve kojim „epitetima“ obljepljuje svoga „prijatelja“ koji ga odbacuje i ne priznaje za „prijatelja“ a kojemu je baš on darovao veoma skupocjene umjetničke slike, plaćao turistička putovanja i boravak u najelitnijim destinacijama. Mnogo toga je znao ekonomski osiromašeni crnogorski građanin, ali je bio nemoćan pred njima koji su (na)pravili takvu privatnu državu i (o)smislili sistem kako da (o)pljačkaju tog poštenog i radnog čovjeka i građanina.

Tačno je, da je njegova zasluga za krunski dokaz o snimku zvani „Migov koverat“ kao neoboriv dokaz, o uhodanom sistemu DPS-ovaca na čelu sa njihovim liderom, kako su izbori dobijani. Bila je to detonatorska kapisla koja je pokrenula brojne građane da izađu na ulice i protestvuju tražeći smjenu nesmjenjivog dugogodišnjeg premijera i sada Predsjednika. Međutim, sada on odugovlači sa iznošenjem na vidjelo dana „putnu torbu punu novca“ koju „predaje“ onome koga bi htio da smijeni po svaku cijenu i neće, kako reče, odustati dok njegov režim ne pane i ujedno ga ne smijeni, a snosiće posljedice svega onoga što je sa njim(a) nelegalno radio.

Pojava takvog snimka ujedno bi bila istovremeno njegova satisfakcija i „alibi“ sa kojim bi mogao doći u mnogo njegovom ljubavlju obavijenu Crnu Goru i poguban krunski dokaz za njegovog „prijatelja i diktatora“. Niko mu ne bi mogao ništa odnosno istražni i sudski organi bi odradili svoje i dobar dio krivice morao bi prihvatiti, na što on sve i pristaje, ali bi se cijenilo i to što je konačno svojim „snimkom putne torbe punom novca“ koju daje „diktatoru“ ujedno ga se otarasio i doprinio da se makar jednom u tri decenije izađe po prvi put na slobodne, fer i poštene izbore. Tim činom omča sa vrata brojno osiromašenih građana bila bi skinuta.

Jedna od brojnih latinskih sentenci u prevodu glasi: „U odlaganju je opasnost“! Taktika i strategija koju je „odbjegli – bjegunac“ profesor dr Duško Knežević odabrao je njegova (pr)ocjena i način vođenja „borbe“ protiv „diktatora“ kao njegovog nekadašnjeg „prijatelja“. Međutim, vrijeme čini svoje i građani sve manje imaju strpljenja da ih neko tako dugo zavlači za neke snimke kojih „ima mnogo“ a krunski snimak upravo (ned)ostaje odnosno izostaje iz nedelje u nedelju, iako je obećavan ne jedanput već više puta, a niko ga nije prisiljavao da tako nešto kaže i (po)tvrdi. Za sada stvari ovako stoje, barem što se tiče „snimka sa punom tobom para“, da moguće postoji a možda je i ovaj „prijatelj“, koji ga se odrekao odnosno ne priznaje, „u pravu“ kada kaže i odlučno poriče „da nema takvog snimka“ i da ne postoji!? Dakle, fifti-fifti ili pola – pola.

Na samome kraju da ne odugovlačim već da kažem: birao si „prijatelja“ koji te ne priznaje! Radili ste zajedno mnoge radnje koje su nelegalne i nelegitimne, barem tako kažeš. Tvoj „prijatelj“ sve to negira i traži tvoj skalp da se pojaviš pred crnogorske sudske organe u državi koju ste zajedno (st)varali a koju (ne)ćeš iz ko zna kojih razloga odnosno „viših interesa“ da dovedeš u pitanje!!! Ne odgovaraju ti ni organizatori protesta, niti njihove platforme, a ni sporazumi i tome slično. Tražiš jaku ličnost, koja bi bila „jaka kao Milo, (…) Crnogorca“, a što drugim riječima znači da tražiš istog igrača ali pod drugim imenom sa kojim bi bio u tandemu pa opet „Jovo, sve nanovo“, i tako dalje i tome slično.

Taktiku ste malo promijenili „jer ste sve brzo ispucali“ pa se od mnogo čega već distancirate, govoreći da imate mnogo „municije“ koju čuvate za „dugotrajnu borbu“ od koje će vaš „prijatelj“ da se još više „preznojava i umire na rate“!? Ni jednog trenutka da se zapitate, a što ako budete, ipak, isporučeni crnogorskim organima gonjena, policijskim i sudskim?

Bez obzira na sve navedeno volio bih da uspijete u svom naumu, koji ste jasno i glasno iznijeli i stavili na znanje u prethodna tri mjeseca. Međutim, bez snimka „corpus delicti“ – torbe pune para koju dajete „prijatelju“, a on je „uzima“ sve je gotovo uzaludno, u krajnjem bićete gubitnik! Novac sa kojim raspolažete u „drugoj domovini“ brzo će se „istopiti“, jer će ga njegovi savjetodavci na rate tražiti i uzimati svakim danom sve više, povećavajući mjesečne iznose i dnevne potrebe za održavanje raznoraznih službi i pojedinaca. Bez pomoći i velike podrške najmanje jednog jakog inostranog faktora, a poželjno bi bila čak dva, ne vidim uspjeh, a imam moju dobru namjeru i punu podršku prema onome što ste za ova tri mjeseca učinili.

ISTRAJTE U BORBI KOJU STE ZAPOČELI I KOJU VODITE. SKUPITE SNAGU I AKO IMATE, VRIJEME JE, POKAŽITE „CORPUS DELICTI“ – „TORBU SA NOVCEM KOJU DAJETE PRIJATELJU“! BUDITE „ČVORAK“ OD KOJEGA ĆE DA STREPE, A NE ĆORAK KOJI (SE) DIMI!