Dva dokumenta iz Arhiva Svetouspenskog manastira Savina kod Herceg Novog – novija građa
1 min readPiše: Goran Komar
Ovim putem donosim dva dokumenta koja su sačuvana u manastirskoj arhivi. Dokumenta ću pružiti u cjelosti. Oba je, manastirima u opsegu mitropolije Crnogorsko-primorske, uputio mitropolit Joanikije (Lipovac) koji je i sam od komunista postradao na završetku Drugog svijetskog rata.
Dodatni komentari ovim cirkularnim pismima nisu potrebni. Manastir Savina doživio je teške trenutke u periodu italijanske okupacije Boke Kotorske. Već na prelomu 1941/42. godine, iguman jeromonah Boris Kažanegra, rodom iz Paštrovića, pružio je otpor italijanskim vlastima koje su istakle zahtjev za vršenje službe u Velikoj crkvi manastira Savina za potrebe italijanske soldateske. Iguman Boris obrazložio je svoje odbijanje činjenicom da u gradu Novom postoje rimokatoličke crkve koje treba da posluže u takve svrhe. Nije to, međutim, bio kraj pritiscima.
Sekretar italijanskog prefekta Boke, Rodolfo Valenti, tražio je da iguman preda dvije povelje ugro-vlaških vojvoda Basaraba podjeljene manastiru Tvrdoš kod Trebinja, a po zahtjevu savezničke rumunske vlade. Iguman je odbio da preda povelje i sakrio ih je u jednu sigurnu kuću u Novom.
Na kraju, stigao je ultimativni zahtjev za iseljenje iz manastira. I to je iguman Boris odbio. Najopasniji pritisak doživio je od jednog hercegnovskog kneza (u tome periodu ustanova kneza je i ukinuta). Iguman Boris na kraju je uhapšen i sproveden u koncentracioni logor na Liparima kod Sicilije gdje je tamnovao godinu i po skupa sa sveštenicima ocem Nikolom Mandićem i Nikom Miloševićem.
O manastiru se za to vrijeme brinuo njegov zemljak prota Savo Rađenović. Otac Nikola Mandić, iz sela Kameno kod Herceg Novog, bio je vojni sveštenik. On je sahranio poručnika bojnog broda Milana Spasića održavši najkraći i od italijanskih vlasti zabranjeni govor, riječima: „Slava ti novi Sinđeliću“.
Do proljeća 1942. godine narastao je u intenzitetu komunistički teror u Boki Kotorskoj. Već je palo mnogo nevinih žrtava. Odavna su pale prve žrtve u Vilusima i Grahovu gdje je pouzdani izvršilac Brozove partije Sava Kovačević strijeljao ozbiljan broj zavičajnih i uglednih ličnosti. Takođe i na užem prostoru zaliva.
U to vrijeme na snazi je bilo pravilo: ako nisi s nama, ti si protiv nas. Događaji u širem rejonu Grahova u prve dvije ratne godine direktno će uticati na zbivanja u Boki 1943. godine koja se smatraju ključnim za osvjetljavanje pozadine političkih tokova u ovom kraju u čitavom ratnom perodu.
Dok. 1.
Pravoslavni mitropolit
Crnogorsko – primorski
M. Br. 526
27/14 aprila 1942
Cetinje
Arhijerejskim namjesnicima i upravama manastira
Svima u Eparhiji
Stavite do znanja sveštenstvu da na Spasovdan 14/1 maja o.g. iza liturgije održi parastos žrtvama komunističkog terora u svima parohijskim i manastirskim crkvama naše Eparhije. Na parastosu će sveštenici održati govor o pomenutim bolnim žrtvama.
Dok. 2
Pravoslavni mitropolit
Crnogorsko – primorski
Joanikije
24 – VIII/ 6 – IX 1942
Upravi manastira Savine
Savina
Bezbožnička ruka u četiri sv. hrama ove parohije uništila je sve tako da ničeg potrebnog za sv. Bogosluženje nije ostalo. Zajednička molitva danas je potrebnija više nego ikada, ali na veliku žalost najveći dio parohijana nemaju se gdje okupiti da zajednički uznesu molitve Svevišnjem Tvorcu.
U sva četiri hrama ostali su samo povrijeđeni ikonostasi i ništa drugo. Danas su takođe prilike da se za sv. hramove ne može nigdje ništa nabaviti a narod je voljan da ih posjećuje i da se Bogu moli. Znajući da imućniji manastiri i sv. hramovi imaju uvijek ponešto za rashod pa se bratski i toplo moli cijenjeni naslov da nam u ovim prilikama omogući da se ponovo u istima posle duže vremena prispije sv. služba Božija.
U nadi na bratsko razumjevanje unaprijed toplo blagodarim.
Paroh
Vojin Stojanović sveštenik
pečat
oblik: okrugli
natpis: Pravoslavna parohija Morinjska