Dva svijeta i jedna nada

Autor : Luka Vukadinović

Moj junak si Ti razapeti Care a suze mi često tvoje rane kvase.
Za ljepotu ne marim i ne znam, a bivo’ sam često tučen i gonjen.

Često su braća grdila braću, često sam gledao otrov u sebi pa istim trovao braću i njihovim padom sladio srce.

A braća su praštala i tiho patila zbog nevolje moje.

Pa se pitam kad ostanem sam, što mi je trebalo da budem Sam a dobro sam znao da sam mali i nimalo jak.

Kad izgubiš pravac, stani i dobro se zagledaj, gledaj prvo širinu puta, potom visinu pa pogledaj put sunca, onda vidi dužinu žrtve i nastavi dalje.

Jesmo li došli na oni put, na koji počinju svi putovi svih želja i svih ambicija.

Jesmo li za ime Boga krenuli pravim putom, je li skupa cijena naše gluposti i našeg poniženja.

Nešto mi se čini da ima putova taman koliko i ljudi i da se svi srijeću na kraj puta, đe zajedno odu do jedne jame i čekaju red.

Dugačak je to put, put istine i put laži su dva puta i jedan i drugi dolaze do kraja đe se i rastaju.

Putovi traže putnike, a putnici biraju put kojim će ići, koji izaberu tako i žive, kojim idi tako i misle, koji vole, tako i hode.

Od nulte tačke smo krenuli, nanovo rođeni tražimo neku tajnu dugo sanjanu ali nikad proživljenu.

A tajna smo sami od sebe, utkana je ta iskra u svima nama, tu tajnu nijesmo dobili već smo je nasušno trebali a da to i nijesmo znali.

Zato kreni korakom dugim u tajnu života svoga, budan sanjaj sudbinu svoju i budi siguran da nijesi sam.

Koraci naši, kao zvona zvone, čuje se bruka kao i ponos, pa kako nekad prenesu ljudi.

A istina đe je, zna li neko đe je, istinu tražim, a o smrti mislim, kako mislim tako i živim.

Koračaj korakom u beskonačnu pobjedu, idi tamo okle si došao dok nijesi ni rođen bio, vrati se ocu, oproštaj traži daleko prije dolaska ocu.

Koračaj slomljeni brate i svoje rane ponosno nosi, neka vide tvoji dušmani da ti nijesu ubili taj urođeni dar koji nosiš u sebi.

Koračaj ranjeni druže i celivaj oči pale braće, idi, budi prvi pa poslednji neka te prati.

Koračaj stazom istine, sa mačem u ruci i istinom u riječi, koračaj odbačeni brate, od tebe će kreniti nova nada.

Koračaj stazom trnja i stazom straha nejake raje, koračaj ponosno i daleko, lomi, ruši ono što su zidali ljudi.

Koračaj mili prijatelju i neka te prati zrak istine koji braniš i nedaš da ne slome.

Koračaj strah gazi, istinu nosiš u ruci, sijeci laž istinom i nemoj tražiti drugog puta jer ga nemaš.

Korak će čuti ljudi, koračaj rođeni brate, ostavi prošlost za buduće nade, koračaj polako ali jako, neka se boji svaki koji ćuti, svaki koji tiho pati.

Koračaj voljeni moj druže i nemoj misliti na sebe, na tebe će misliti istina koju braniš, misli na braću izgubljenu na braću prevarenu.

Koraci tvoji plaše drugu stranu, istina tvoja skupa je varka ali samo ona kraj puta vidi.

Neka proste ljudi, ljudima mane i neka se sunce ponovo rodi, naka nam zemlja svetinja bude i neka na njoj istina služi.

Rođeno je ponovo dijete a rodi ga čovjek i njegova snaga, to rođenje dozva vaskrsenje i ponovo ljudi zaslužiše nebo.