Dvije kolone režima

Gradonačelnik glavnog grada predstavlja poslije premijera i predsjednika, suštinski najvažniju funkciju u državi, izuzimajući one zemlje koje su zbog određenih unutrašnjih razloga za svoje administrativna središta odabrale manje gradove. Mnogim velikim svjetskim liderima, poput npr.  Mahmuda Ahmadinedžada i Žaka Širaka položaj čelnog čovjeka glavnog grada poslužio je kao odskočna daska za izbor na prvu funkciju u državi.  Tako nije rijedak slučaj, da značaj izbora za vlast u glavnom gradu nerijetko prevazilazi čisto lokalne okvire.

Takav je slučaj i sa nadolazećim lokalnim izborima u Podgorici. Suočen sa izvjesnim izbornim porazom, domaći režim je riješio da se podijeli u dvije kolone. Na čelu veće kolone postavljeno je dukljansko otjelotvorenje Srećka Šojića, ličnost koja u javnim obraćanjima pogodi otprilike svaki treći padež i nepravilno izgovori svaku četvrtu riječ. Osim diskutabilne pismenosti, ovog kandidata odlikuje i lična gadljivost prema ćirilici (slučaj zabrane dotičnog listu “Glas gimnazije“ iz Pljevalja,  da njegov intervju objavi na pismu na kome se ovaj školski časopis štampa decenijama unazad). Izgleda da ovog kandidata teško da može podržati neko izvan najtvrđeg jezgra glasača vladajuće partije, čija mentalno-politička deviza glasi: “I da neću hljeba jes’, glasaću za DPS“. 

Druga režimska kolona, organizovana na principu NATO falangi, sastavljena je od višedecenijskih koalicionih partnera šefa režima i njegovih bivših porodičnih poslovnih partnera iz vremena prije nastanka Prve Banke. Osnovni cilj dukljanskih NATO falangista  je animiranje onog prosvećenijeg, urbanijeg i kulturnijeg sloja potencijalnih glasača režima, koji se prilikom političkog izbora ipak u nekoj mjeri rukovode zdravim razumom. Pošto oni ni u ludilu ne bi poželjeli Šojićevo dukljansko otjelotvorenje na čelu svog grada, potrebno ih je nekako obmanuti i navesti da vjeruju  da dajući glas NATO falangi, ustvari ne glasaju i za Šojića iz Duklje.

Prljav posao za režim, okrnjena NATO falanga odradila je prije nepune dvije godine na lokalnim izborima u Nikšiću. Tada je “izdajom“ navodnog prevrtljivca Draga Đurovića, a u suštini žrtvovanog piona njenog suštinskog šefa, anulirana opoziciona pobjeda i istovremeno indirektno spriječeno da optužbe protiv bivšeg menadžmenta CKB i povezanih ličnosti  iz Pinkovog “Minut, dva“, stignu u državno tužilaštvo. Istu prevaru spremaju i sada, samo što ovoga puta planiraju da bez žrtvovanja piona, dukljanskog Šojića inaugurišu u gradonačelnika glavnog grada.

Indirektna podrška dvijema režimskim kolonama uveliko stiže iz zvaničnog Vašingtona. Tako se već danima preko talasa Glasa Amerike, valjda u nemogućnosti da među šojićevcima i falangistima pronađe bilo šta pozitivno, vodi odvratno jeftina negativna kampanja protiv dvije opozicine liste. Prisustvo lidera jedne od ovih lista na paradi povodom Dana pobjede u Moskvi ocjenjuje se kao neoprostivo svetogrđe. Moguće je da će u poslednjoj nedjelji kampanje, kao i prije nekoliko mjeseci na Cetinju ambasada SAD u karavan neke od režimskih kolona uključiti i Sju Kej Braun.

Mnogo više od nediplomatskog ponašanja ambasadora SAD i njenog učešća na predizbornom skupu vladajuće partije na Cetinju, zabrinjava što niko od lidera opozicije nije imao smjelosti da povodom toga uputi bar i najblaži protest. Zabrinjava i što se svega nekoliko dana posle veličanstvene opozicione pobjede u Beranama, tada još tek kandidat za gradonačelnika sreo sa službenicima DPS-ove promoterke sa Cetinja. Brine i što se naivno vjeruje da se u koloni NATO falangista ne nalaze budući sigurni podržavaoci dukljanskog Šojića, već podobni partneri, raspoloženi za podjelu vlasti na lokalnom i republičkom nivou.

Uprkos svim nedostatcima i naivnosti predstavnika dvije opozicione liste, građani Podgorice nemaju težak izbor, naravno ukoliko Šojićevo dukljansko otjelotvorenje ne smatraju dostojnim fukncije svog gradonačelnika. Takođe imajući u vidu nikšićki slučaj, iskreno vjerujem da Podgoričani neće nasjesti na još jednu prevaru NATO falangista, ovog puta namjernih da novu veliku opozicionu pobjedu anuliraju bez žrtvovanja piona.