Dvije tragedije u manje od tri godine: Cetinje u crno zavili Borilović i Martinović, ubili preko 20 sugrađana!
Crnogorsku prijestonicu Cetinje u relativno kratkom vremenskom periodu zadesile su dvije nezapamćene tragedije koje su potresle kako Crnu Goru, tako i region. Dva masovna ubistva, sa manje od tri godine razmaka, ostavila su crnogorsko društvo u šoku i tuzi, postavljajući teška pitanja o uzrocima i posljedicama ovakvih užasnih događaja.
Krvavi pir Vuka Borilovića
Dana 12. avgusta 2022. godine, Cetinje je potresla vijest o masakru koji je počinio Vuk Borilović (34).
Tog tragičnog dana, Borilović je ubio deset sugrađana, među kojima i dvoje djece, a ranio šestoro sugrađana.
On je prvo ubio podstanare u svojoj kući, a zatim je izašao na ulicu i nastavio nasumično da puca na prolaznike.
Žrtve su bilii: braća Marko (7) i Mašan (11) i njihova majka Nataša Martinović (35), Rajko Drecun (56), Drecunovi roditelji Danica (74) i Dimitrije (81), sestre Aleksandra (52) i Danijela Radunović (51), Gorana Đurišića (54) i Milan Martinović (37). Povrijeđeni su Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i policajac Ljubiša Maksimović.
Nakon intervencije policije, u razmjeni vatre Borilović je ubijen. Okolnosti njegove smrti ostale su predmet istrage, sa spekulacijama da li je ubijen policijskim hicima ili hicem od strane jednog sugrađanina. Kao mogući motiv ovog stravičnog čina navodili su se porodični problemi i raniji sukobi. Prema Borilovićevoj rođaci, motiv za ovaj zločin bili su neplaćeni dugovi.
Masakr Aca Martinovića
Manje od tri godine kasnije, Cetinje je ponovo zadesio sličan zločin. U novogodišnjoj noći, Aco Martinović počinio je masakr. Ubio je dvanaest osoba, među kojima je bilo i dvoje djece, a ranio četiri osobe.
Prema izjavama tužiteljke Andrijane Nastić, ubistva su se dogodila na pet različitih lokacija. Nakon što je policija locirala Martinovića, on je izvršio samoubistvo. Motiv ovog zločina još uvijek nije u potpunosti rasvijetljen, ali prema prvim informacijama, ubijeni su bili prijatelji i kumovi Martinovića, što ukazuje na moguće lične sukobe kao okidač tragedije.
Šta dalje?
Dvije tragedije u tako kratkom vremenskom periodu nameću brojna pitanja. Iako su motivi zločina različiti, obje situacije ukazuju na potencijalne probleme mentalnog zdravlja, te porodične i socijalne probleme koji mogu eskalirati do nasilja. Ove tragedije otvoraju i širu raspravu o prevenciji nasilja, dostupnosti psihološke pomoći i potrebi za jačanjem socijalne podrške u zajednici. Ali prije svega o kontroli posjedovanja i načina dobijanja oružja.
Cetinje, grad koji je preživio mnoge izazove kroz istoriju, sada se suočava s teškim zadatkom oporavka od ovih dubokih rana i pronalaženja načina da se ovakve tragedije nikada više ne ponove, ne samo u Prijestonici, već nigdje više na teritoriji Crne Gore.
Borba
Nijesu njih ubili Borilović i Martinović, oni su držali oružje. Ubio ih je truli globalistički sistem u kojem baš ništa nije humano nit funkcioniše ka Gospod Bog zapovijeda.
Nažalost Cetinje je na neki čudan način postalo grad geto, ili ga bar većina drugih u Crnoj Gori tako doživljava. A to često može implicirati i psihosocijalne probleme kod njegovih žitelja, koji takodje vjerovatno imaju taj osjećaj getoiziranosti. Ovdje očigledno nije glavni problem manjak policajaca, što pojedini pokušavaju predstaviti. Mora se imati u obzir da je Cetinje grad koji je kroz svoju istoriju od početka bio najznačajniji grad i prijestonica CG, pun života i dogadjanja, a poslije 1945 iako je politički centar premješten u Podgoricu, postao je i jak industrijski centar sa mnogo zapošljenih. Ali u zadnjih 30 godina lagano je sve to zamrlo, grad je ostao bez svoje jake industrije, većina gradjana bez zapošljenja. No nije grad zamro samo ekonomski nego i kulturno i zabavno i na svaki drugi način izgubio prijašnji značaj, i postao grad zaledjen u prošlosti. Kad se na sve to doda i doza nacionalizma kod jednog broja ljudi kom je jako pogodovalo ovakvo stanje dodatno podstrekivano od pojedinih političkih partija, onda se dobija još jedan segment frustracije djela tamošnjeg stanovništva. Sjetimo se onih naci skupova mladih sa pjevarnjem Tompsonovih ustaških pjesama usmjerenih protiv njihove jednokrvne braće i sunarodnika, što je šizofrena situacija ako se vratimo samo 100 godina u nazad i vidimo što su tad pjevali i zborili njihovi djedovi. Problem je velik i zahtjeva ozbiljnu psiho-sociološku raspravu a ne samo povećanje broja policajaca na Cetinje.
Tuga do neba!
Samo nesoje srce ne boli zbog ove tragedije,
Ima i onih koji umjesto da tuguju zbog ovog slučaja pokušavaju da izvuku političku korist , to se moglo zaključit na osnovu komentara na portalima i pojedinim novinarskim pitanjima.