Dvorski istoričari Brozova djeca: Bez Tita ništa ne valja
1 min read
Novak Adžić
Piše: Ivan Milošević
Nevjerovatno je koliko ovi dvorski i plaćeni istoričari DPS-a i njenog lidera veličaju komunizam. Prosto da čovjek ne vjeruje da se nakon sloma te ideje u čitavom svijetu i otkrivanja njene mračne strane u kojoj su milioni nedužnih ljudi izgubili glavu u Crnoj Gori sriču hvalospjevi teoriji i praksi tog sistema. I Novak Adžić nije odolio tom iskušenju.
-Da nije bilo Božićnog ustanka i stradanja crnogorskih zelenaša i komita 1918, ne bi bilo ni 13. jula 1941. ni ZAVNO-a ne bi bilo na CASNO-a, ne bi bilo ni prvog Ustava Crne Gore 1946., reče DPS dvoranin.
Kakve ideološke veze imaju zelenaši i delegati ZAVNO i CASNO stvarno je neshvatljivo. Zelenaši su bili pristalice kralja Nikole i borili su se za povratak Gospodara i njihovo ideološko opredjeljenje bilo je bliže današnjim klasičnim desničarskim idejama, odnosno monarhiji, dok su ovi drugi bili zakleti protivnici monarhije i svega što sa njom ide. Da su komunisti bili poput zelenaša vjerovatno bi tražili da se neko iz dinastije Petrović nakon rata vrati na cetinjski presto, a ne da se proglasi komunističko-boljševička strahovlada, ukine bilo kakva demokratija i uvede kult ličnosti poput onog staljinističkog u Rusiji. Jedno sa drugim to blage veze nema i koji je vrag ovim dvoranima da se diče zelenašima i njihovim tobožnjim sljedbenicima komunistima nije mi jasno.
Jasno je da je ovim dvoranima jedino na pameti država, pa država, pa ma kakva ona bila. Proglašavati komunističke ustave kao nasljednike zelenaške ideje nema nikakvog smisla i neprijatno mi je da neko ko nije istoričar mora tako nešto da sugeriše profesionalnim istoričarima.
Uglavnom i ovakvi izleti Adžića i njemu sličnih samo pokazuju da su oni dobra djeca komunizma i da su kao takvi pravi raritet, odnosno u Evropi takvih obožavatelja propalog komunističkog sitema nema nigdje. Nevjerovatno je da se oni vraćaju u Brozovo vrijeme kako bi odbranili svoje crnogorstvo i u tom liku pripisuju vaskrsenje njihove nacionalne borbe. Iako se hvale da su velike erudite i da otkrivaju skrivene istine i na čistac istjeruju razne mitove oni kao da ne znaju ono što je poznato i člankovitim glistama- Komunizam je načisto propao i od njegovih vrijednosti nije ostalo ništa, a ozbiljne države i narodi ulažu velike napore i novac da se oslobode komunističkog naslijeđa i jednom za svagda zaliječe njegove posljedice. Nema šta, Crna Gora je posljednji komunistički i staljinistički bastion koji, između ostalih, ovakvim izjavama podržavaju dvorani poput Novaka Adžića.
G. Adžić nije istoričar. On je pisac epske fantastike u pokušaju. Još nije uobličio niti jedan svoj roman, ali im se obrisi vide. Prvi je roman o Sekuli Drljeviću, a drugi je o crnogorskoj „Igri prestola“, iliti o Božićnoj pobuni. U pisanju, koristi tehniku pseudo-istoričnosti, bazirajući svoju priču na apsurdnim, ali ništa manje zabavnim „dokazima“. U poređenju sa drugim epskim fantastičarima Šerbove škole, g. Adžić pokazuje nesumnjive beletrističke kvalitete, jer ima neograničenu i bujnu maštu i pismen je, načitan. Jedino što mu nedostaje da završi svoje romane je poslovični manjak elana i radne discipline i kukavičluk, koji ga koči u tome da primeni neki od osnovnih postulata epske fantastike. Naime, u romanima epske fantastike, pored ostalog, baš kao i u bajkama, mora postojati i u ključnom momentu pojaviti se i razrešiti problem barem neko mitsko ili bajkovito biće: Zmaj, ala, bauk, veštac/ica, drekavac, baba-Jaga, trol, džin, patuljak, hobit, puhač, gremlin, vila, vilenjak …šta god Još jednom javno podržavam i pozivam g. Adžića da odustane od pravljenja pseudo-istorije i postane neskriveni pisac epske fantastike. Za početak, u svoje pisanije neka ubaci par zmajeva i kojeg vilenjaka!
Gospodine Miroslave,
Iskazati milost ali totalnom glupanderu i štetočini, svaštočini, argumentovanom neznalici, odlika je iskreno smirenog čoveka.
Srpska etnokultura i etnomitologija je za dotičnog nešto u rangu kvantne mehanike, koju verujem ne ume čak ni da izgovori, a kamoli upotrebi u fantastičnom pisaniju.
Ucesnik Bozicnog ustanka i gaetas, zelenas bio je Mihailo Vickovic, vijecnik AVNOJA I ZAVNOA i ministar u vladi Blaza Jovanovica. To je otac Miroslava Mira Vickovica, poslanika LSCG
Bravo, Ivane.
Zbilja, kako da se ikako komunisti naslanjaju na zelenaše. To mogu da blebeću samo onaj glavonja Šuković, i Adžić.
Ali, apanaža, i dvorski pljati, i dvorskog splaka, nikad dosta. Plaćenici, taman ko zelenaši što su bili plaćenici od Talijana. Ali i ovi dobijaju taman iste pare, talijanske, od šverca cigareta.
Večeras je ova kvazi istoričar kod kvazi voditelja Šukovića da se igraju istorije.
Sta on zna o sužnju 483…
Sta on zna i sužnju 483…