Džomić: Zašto Konjević krije mjesto rođenja

Protojerej-stavrofor Velibor Džomić ocijenio je da je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjevića upao u ličnu i profesionalnu provaliju i još jednom pozvao funkcionera Socijaldemokratske partije da saopšti gdje je rođen.

„Opet i opet moram da ponovim da iz dana u dan sve više žalim izvanjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Raška Konjevića. Ovog puta je upao u novu ličnu i profesionalnu provaliju, jer je, prema mojim saznanjima, morao da potpiše izjavu Ranka Krivokapiću kao svoju. Inače, riječ je o staroj metodi Krivokapića da ispred sebe istura svoje golobrade poslušnike. Juče Mirka Stanića, danas Konjevića! Ne bih ovom prilikom o imenima onih koje istura ispred sebe kada je u pitanju njegov koalicioni partner“, kazao je Džomić.

On je istakao da ga ne dotiču Konjevićeve izjave, a posebno ne njegove izjave o moralu i pretenzijama.

„Ali sam dužan da konstatujem da je Konjević, umjesto priče o nacionalnoj bezbjednosti Crne Gore i o tome kako ja navodno ugrožavam nacionalnu bezbjednost, počeo da priča priču o moralu. To znači da neistinite i ničim dokazane optužbe, i to više puta ponovljene od strane Konjevića i njegovog prethodnika tokom prethodnih godina, o mom navodnom ugrožavanju nacionalne bezbjednosti Crne Gore za Konjevića predstavljaju prošlost i stvar koju ne može da dokaže. Na tome mu zahvaljujem sa molbom da moju zahvalnost prenese i autoru njegove izjave o moralu“, naveo je Džomić.

Kako je dobio državljanstvo

Dakle, dodao je on, ovo je slika MUP-a Crne Gore koji kadrovi SDP-a žele da od organa uprave pretvore u partijsku kasapnicu, a sve uz priču o evropskom putu, vladavini prava, pravnoj državi, efikasnoj upravi i ljudskim pravima.

„Slika i prilika zakonitosti i efikasnosti MUP-a se, osim u presudama Upravnog suda, vidi i po tom što bi sad, i to nakon što peti put poništeno rešenje MUP-a, izvanji ministar Konjević umjesto o aktima Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore radije pričao o moralu i pretenzijama. Umjesto da vodimo raspravu o nezakonitim rešenjima MUP-a i kršenju ljudskih prava pod njegovim rukovodstvom Konjević bi da zamajava javnost o, kako on ponosno tvrdi, velikom srpskom piscu Dobricu Ćosiću i njegovim knjigama“, kazao je Džomić.

Nemam, istakao je on, ništa protiv toga, ali tu raspravu sa Konjevićem mogu da vodim kada ne bude ministar u Vladi Crne Gore i kada ne bude na grbači poreskih obveznika.

„Naravno, i kada steknem saznanje da je Konjević pročitao bar jednu Ćosićevu knjigu. Do tada Konjević, zajedno sa svojim šefom, treba javnosti da odgovori na sljedeća pitanja – gdje je rođen? Zašto krije mjesto rođenja? Zašto se stidi mjesta rođenja? Kada je i kako je došao u Crnu Goru? Koje godine i po kom osnovu je stekao državljanstvo Crne Gore? Čije je državljanstvo imao prije državljanstva Crne Gore? Ko mu je omogućio da dobije državljanstvo Crne Gore? Zašto krije da je u Crnu Goru došao kao izbjeglica i strani državljanin? Zašto krije da je jedan od najbogatijih izbjeglica u Crnoj Gori? Zašto je jedini ministar u Vladi i jedini potpredsjednik SDP koji na zvaničnim sajtovima nije objavio mjesto rođenja? Zašto krši zakonske propise? Do kada će da krši zakonske propise? Kad će da počne da se ponaša u skladu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, Ustavom i zakonima Crne Gore“, naveo je Džomić.

Krivokapić kao rezervista JNA

To su, kazao je on, pitanja na koja Konjević treba da odgovori sveukupnoj javnosti Crne Gore.

„Milo mi je što se poziva na Ćosića i što ga u svemu podržava sa pozicije ministra i potpredsjednika SDP, ali je to trebalo ranije da saopšti članovima i biračima njegove partije. Kad vidim kako doživljava Ćosića onda zaključujem da nisu bez osnova svjedočenja Konjevićevih školskih drugova da je tokom ratnih devedesetih čak i u školu išao u maskirnoj uniformi što, takođe, krije od javnosti baš kao što i njegov šef krije da je kao rezervista JNA sa sve papovkom u ruci na vojnom dajcu 1991. godine hrabro stigao u odbranu zapadne granice Velike Srbije, tj. na Baniju i Kordun. Zato me i ne čudi što se danas pozivaju na političko-književni testament Dobrice Ćosića“, zaključio je Džomić.