Egzistencijalne teme i tako to

Konačno je došla na red i ta tema. Gdje se naš prvi ministar šiša? Ko ga šiša? U čije ruke stavlja svoju dragocjenu glavu i kome povjerava svoj imidž? Par ekselans egzistencijalna tema za većinu građana Crne Gore.

Nekako baš tih dana, kada se premijer šišao uz pomoć ličnog obezbeđenja, potrefilo se da smo preko TV prijemnika gledali kako policija uredno odnosi radnike ispred kapije „Boksita“. Baš tog istog dana gledali smo kako radnike ispred bivšeg „Duvanskog“ razgoni privatno obezbeđenje. Radnici obje propale firme tražili su da im se isplati njihovo, njihov zarađeni novac, a građani u centru Podgorice tražili su da se parkiraju tamo gdje je propisano, na javnom parkingu, dok se Milo šiša. I jedni i drugi nijesu dobili ono što su tražili. Ko šiša radnike, ko šiša građane. Slučaj Premijerovog šišanja je paradigma stanja u državi Crnoj Gori.

Radi se o tome da smo postali rezistentni na nepravdu. Jednostavno prestala je da nas se tiče. I dotiče. Postali smo kao društvo imuni na nepravdu i nemaštinu koju ona prozrokuje u društvu. Ova gospoda koja se šiša uz pomoć obezbeđenja i razagoni nezadovoljne radnike, nekako nas je ubijedila vremenom da je sramota biti siromašan. Stigmatizovali su tim siromaštvom veći dio svog naroda, pa sada idemo tako obilježeni kao parije u Indiji. I prosto im bilo to. Međutim, pokazivanje narodu njihovim primjerima da je dozvoljeno  lagati i krasti samo  da bi se domogli materijalnog bogatstva i kvazi ugleda u društvu, e to je vrhunac cinizma, svojevrsnog makijevilizma da cilj opravdava sredstvo! Nama građanima vještački je nametnuta je po DPS-u vrhunska društvena vrijednost. Biti materijalno bogat i imati lično obezbeđenje. U ovom njihovom društvenom postulatu, koji su nam uspješno prodali nije važno da li to bogatstvo koje stiču preko noći,  ima iza sebe neko znanje neke druge vrijednosti koje bi omogućile blagostanje i sreću širem krugu ljudi. Ne. Sirovo materijalno bogatstvo zarad koga vrijedi žrtvovati ljude.

Da ja sad ne ispadam kao kakva ljubomorna zadušna baba koja se lakomi na frizera i društveni frizeraj ili da sam možda opsjednut i zaposjednut njegovim likom reći ću i ovo. Lično nemam problem sa tuđim avionima, kamionima, vilama i jahtama. Ravnodušan sam prema tuđem bogatstvu. Jedino imam problem što nijesam vakcinisan protiv društvene nepravde i imam ludu ideju da ovdje gdje živim i radim može biti ipak bolje. Zbog toga i sve ovo.