Ekskluzivni dokument: Plan Vatikana za rušenje pravoslavlja u Crnoj Gori (VIDEO)
1 min read
Protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić kazao je na premijeri dokumentarnog filma „Što ćemo mi noćas ođe“, koji govori o osnivanju takozvane CPC, da je projekat stvaranja takozvane makedonske i crnogorske crkve podržan od strane Vatikana, te da o tome postoji dokumentacija.
On je portalu IN4S ustupio kopije dva dokumenta: pismo koje je Francisko Palovineti, izaslanik pape Pavla VI uputio 28. decembra 1969. godine blaženopočivšem mitropolitu crnogorsko – primorskom, Danilu Dajkoviću; i pismo koje je Palovineti poslao predsjedniku SO Titograd.
Pisma objavljujemo integralno.
“Vaše Preosveštenstvo,
Molim da mi oprostite na greškama, ali trudiću se da ih bude što manje, jer sam po prvi put u povjerljivoj misiji ovdje. Molim da razumijete moje napore koje činim sam uz pripomoć veoma odanih i povjerljivih saučesnika, ali sve to da što bolje i savjesnije, da najbolje namjere Svete Stolice izvršim što razboritije uz veliku obazrivost, našto sam naročito upozoren.
Nosim Vam specijalnu poruku Svetog Oca Pape i Njegovu poruku trebam lično da uručim pa sam rado prihvatio ovaj naporni put da se uz njegov blagoslov ovjekoveči trud i obezbijedi Vaša saglasnost i saučešće što je izričita želja Sv. Oca Pape pa sam pošao na ovaj istorijski put koji treba da ovjekoveči Vas.
No, evo u Sarajevu sam pozvan u Nadbiskupiju i zadržan, hitno obaviješten sa napomenom da momentalno nije pogodan momenat – naime pala bi u oči moja prisutnost u Cetinju, pa bi mogle nastupiti nemile posljedice i mnoge neprijatnosti od nenamjernih zlih ljudi Vaše sredine, sto bi omelo i mnogo naškodilo postignutim uspjesima u odvajanju Vaše Svete crkve od naturene separatističke jeresi.
Mnogo se postiglo i Sv. Otac Papa je veoma zadovoljan i predložio je da bi bilo najbolje da se skine ona mala kapela i smjesti u muzej ili Njeguše gdje bi odgovarao namjeni, gdje istorija toga vremena izumrlog starog naroda još jedino ne može da vidi.
Svima je jasno da sadašnji narod nema više ništa zajedničko sa nekadašnjim narodom orijentisanim velikosrpskom idologijom koja je zloupotrijebila ovaj narod, koji eto može se reći potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim životom je narod budućnosti i novih pregnuća, pa je voljan Sv. Otac Papa da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zašto je voljan i da uloži velika sredstva.
Sv. Otac Papa je voljan da dade 500 miliona lira kao pomoć za izradu mauzoleja koji ti hrabri ljudi tako uporno traže i žele, pa će i Papina pomoć mnogo doprinijeti, pa će samo tražiti da u mauzolej budu smještene kosti Lucije – Crnogorke (Ozane Kotorske) , koja je još ranije prešla u pravu Hristovu vjeru i do smrti bila izložena svim proganjanjima, ali nikad nije htjela da tu vjeru osramoti i ostavi. Zato će ona biti oglašena Sveticom i želja bi bila da se njeni ostaci pohrane u mauzolej zašto će biti izgrađen veliki i divan sarkofag koji će krasiti unutrašnjost mauzoleja.
Sv. Otac Papa cijeniće veoma Vaše napore i veliku duševnu i prosvjetnu vrijednost, cijeneći Vašu odanost svetoj crkvi, a vjerujući da će u Vama naići na saradnika u borbi da se uspostavi u Crnoj Gori prava Hristova vjera i osamostali kao novorođenče Sv. Oca Pape, on je voljan da sve žrtve podnese i sva sredstva za to uloži, pa jedva čeka da se osveti Divni Hram u Titogradu i uspostavi biblioteka, dovedu misionari i otpočne pomaganje tog dobrog naroda u prevođenju pravoj Hristovoj vjeri.
U tome Sv. Otac Papa računa na Vašu saradnju i voljan je da Vam ponudi položaj među svojim najbližim saradnicima, a da Vi rukovodite svim tim poslovima uz zagarantovanu diskreciju. To je bila moja misija i to bi bila poruka koju sam imao da uručim sa još mnogim drugim, pa kako sam spriječen i kako su sada zaoštrene mnoge nesigurnosti od pakosti ljudi, to sam obaviješten da prilikom posjete Predsjednika od strane Paćinelija i dodira istog sa izvjesnim hrabrim ljudima Titograda, da se ovo sada izbjegne i zatraži dodir ili sastanak u Zagrebu ili Đakovu, kako bi se izbjeglo da se predaju novčana sredstva i nagrade hrabrim ljudima na mjestima koja bi bila podloga neprijatnosti kako tih hrabrih ljudi tako i sveg dosadašnjeg uspjeha i rada.
Iznoseći Vam ovo molim Vas da razumijete veliko interesovanje Sv. Oca Pape za Vaša velika djela i ljubav prema svojoj pastvi koja treba da se prevede pravoj Hristovoj vjeri za što bi Vi bili najpogodnija ličnost.
Vjerujem da Vam je poznat udio Sv. Oca Pape kod odvajanja makedonske crkve, no iz specijalnih razloga u današnjoj vjeri, što je bilo uslovljeno od tih hrabrih ljudi u Skoplju, koji su voljni da se u dogledno vrijeme i taj narod prevede u pravu Hristovu vjeru.
Iz želje da se sve to najljepše sredi molim da donesete Vašu odluku gdje bi željeli da se lično sastanemo i primite sve što Vam donosim, a Vi mi dadete Vašu saglasnost ili mogućnost, dostavite Nadbiskupiji Zagreb.
Metkovići
S’ osobitim poštovanjem, odani pokorni Vam, Palovineti“
U drugom pismu, koje je Palovineti poslao predsjedniku SO Titograd, navodi se da je Papa spreman da podrži „da se što prije pristupi izgradnji mauzoleja i skloni kapela sa ostacima velikog pokojnika u muzej ili na Njeguše gdje doliči to i prema istoriji i prema narodu koji je izumro i sada počne život sa novim običajima i novim zamahima uz punu podršku SV. Oca Pape, da se pomogne tom napaćenom i proganjanom da pristupi pravoj Hristovoj vjeri“.
Dokumentarni film „Što ćemo mi noćas ođe“ i izvještaj sa večeri možete pogledati na linku na kraju teksta.
Jasno je da iza rusenja Kapele stoje Vatikan i Zagreb, a sve pod dirigentskom palicom Tita, za koga imamo dokaz, sliku austrougarskog kaplara. Vatikan i zapad su oklopnim vozom iz Svajcarske, preko Njemacke poslali Lenjina sa velikim parama da podize revoluciju u Rusiji i pobije carsku porodicu Romanov, kao i da uspostavi novu ideologiju komunizam, koji je suprostavljen jedino pravoslavlju. Na drugoj strani su ubacili Tita u Jugoslaviju da sprovede ideje DREZDENSKOG kongresa iz 1928.godine o slamanju srpske kicme.
U Crnu Goru je prvo Vatikan poslao agenta Baldacija da podigne tzv. Bozicni ustanak i da se pobiju skupstinari velike Podgoricke skupstine i da se izazove bratoubilacki rat. Glavni krivac je svakako Vatikan. Sledece direktno mijesanje Vatikana u unutrasnje stvari u Crnoj Gori je novo bratoubilastvo, kako su su ga nazvali „Lijeva skretanja“, koje je inicirao Tito, a sproveli su ga u plan Mosa, Djido i ostali komunisticki prvaci iz Crne Gore i ratni zlocinci, jer su odgovorni za smrt vise od 20.000 hiljada vidjenih Srba. Naziv „Lijeva skretanja“ je dat zbog ubijenih pojedinih komunista koji su imali srpsku svijest i koji nisu htjeli da ubijaju bracu, oceve, kumove, komsije, rodjake po nalogu Tita i partije. Vatikan i zapad su poslali obucenog agenta, koji je uz pomoc domacih ideologa i bratoubica, navodno narodnih heroja ubio toliko Srba, da moze da se takmici rame uz rame sa pokatolicenim Srbinom Ante Pavelicem. Novi zlocin nad Srbima U crnoj Gori je pocinjen na stradalnickom putu pripadnika Vojske u Otadzbini i njihovih familija, gdje je ubijeno blizu 30.000 hiljada. Taj zlocin konacno mora da dobije svoje pravo ime, a to je RATNI ZLOCIN. Ubijeni su zarobljenici i po svim konvencijama to je zlocin. Za sve ove zlocine nad Srbima, kao i one po Srbiji i tzv. NDH-aziji, odgovorni su Tito i Pavelic. Da bi pocistili neposlusne elemente u svojim redovima, kao i ostake postenih ljudi u Jugoslaviji, Tito i partija formiraju koncentracioni logor i prave novi zlocin. U svom sluzenju Vatikanu, uporno se nadmecu ovi iz Crne Gore, „zagrebacki crnogorci“,kumrovacki djaci,zlocinci koji su ucestvovali u „lijevim skretanjima“ i do Zidanog Mosta i ostalih slovenackih stratista i ustase, vecinom pokatoliceni Srbi. Rusenjem Kapele Vatikan i Zagreb su stavili sapu na Crnu Goru i njome upravljaju preko „CRVENIH CRNOGORACA“. Izmislili su im i 2013. godine novi jezik u Zagrebu, pa inostrani poslovi su sad vanjski i dodali su na 30 slova srpske azbuke, 2 neknjizevna slova. To je jedinstven primjer u svijetu. Mauzolej iz vazduha kada se gleda je u obliku ustaskog slova U. Misljenja sam da treba da se oformi odbor za povracajem Kapele, od uglednih Srba.
Jos jedno je ono oko cega svi Srbi iz Crne Gore treba da se sloze, a to je, da nam se vrate suspendovana prava i to:
– Da srpski jezik opet dobije status sluzbenog jezika,
– Da Srbi budu konstitutivni,
– Da se omoguci skolovanje na srpskom jeziku, po programima na srpskom jeziku i da se formira Savjet za opste obrazovanje na srpskom jeziku,
– Procentualna zastupljenost Srba u organima drzavne uprave, jer je izvrseno etnicko ciscenje u prethodnom periodu,
– Da nam se omoguci jedan TV kanal, kao konstitutivnom narodu,
– Da nam se omoguci dvojno drzavljanstvo sa Srbijom i Republikom Srpskom
To su neki od zahtjeva koji moraju da se ispune, da bi Srbi u Crnoj Gori zivjeli dostojanstveno i da bi prestala diskriminacija i aparthejd.
Ne smemo smetnuti s uma da su hrvatske ustase i titokomunisti prikupljali priloge u Jugoslaviji i emigraciji za izgradnju Mestrovicevog faraonskog mauzoleja na Lovcenu kao i za Njegosevu bistu koju je radio Ivan Mestrovic po uzoru na biste egipatskih faraona Hefrena i Ramzesa Drugog, kako to rece Uros Zonjic u svojoj knjizi “Pod komandom vojvode Pavla Djurisica” (Vidi: Uros Zonjic, Pod komandom vojvode Pavla Djurisica, Windsor, Ontario, Canada, 1990, str.101). Posebno se isticao u prikupljanju priloga vajarev sin Mate Mestrovic, koji je bio vise puta u gostima kod Josipa Broza Tita, jer je radio na objedinjavanju reakcionarnih proustasko-titokomunistickih elemenata, koji su se okupljali oko Josipa Broza Tita, Matice hrvatske, Hrvatskog knjizevnog lista, Vjesnika, Leksikografskog zavoda u Zagrebu, Saveza komunista Hrvatske i Odbora za Izgradnju Mauzoleja Petru II Petrovicu Njegosu u Crnoj Gori… (Vidi: Gilbert M. Grosvenor, Yugoslavia’s window on the Adriatic, The journal of the Natonal Geographic Society, Vol. 121, No. 2, February, 1962, Washington, D. C., U.S.A.). On se u hrvatskoj ustaskoj i titokumunistickoj javnosti zalio sezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeca da se Srbi ne odazivaju njihovom apelu.
U zagrebackom Vjesniku, najvecem hrvatskom listu, oglasio se sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina XX stoljeca i stari ustaski i zelenaski ideolog Savic Markovic Stedimlija, kao veliki zagovrnik rusenja Njegoseve kapele na Lovcenu. Stedimlija je za vreme Drugog svetskog rata ziveo u Zagrebu i bio je glavni saradnik ustaskih listova “Spremnost” i “Hrvatski narod”. U njima je on u bezbroj clanaka i tz. rasprava zagovarao poznate ustasko-zelenaske teze, koje su usvojili crnogorski zelenasi o Crnoj Gori kao o “Crvenoj Hrvatskoj”. Radi ovih zasluga Stedimlija je kao i pop Krunoslav Draganovic uzivao posebnu naklonjenost i zastitu hrvatskog marsala Josipa Broza Tita. Umro je u Zagrebu sedamdesetih godina, gde mu je priredjena javna i svecana sahrana, koja takodje ilustruje saradnju i solidarnost hrvatskih ustasa i titokomunista.
Broz je jos u toku 1944 godine nagovestio da ce u Jugoslaviji voditi hrvatsku politiku, rekao je banu Subasicu, kada su se sreli na Visu: “Ja sam najprije Hrvat, a onda komunista…” U razgovoru sa Ivanom Mestrovicem, Broz je rekao: “I meni kao Vama hrvatski interesi prvo leze na srcu. Vjerujte da nisam na celu drzave bilo bi zlo za Hrvatsku…” (Vidi: Ivan Mestrovic, Uspomene na politicke ljude I dogadjaje, Buenos Aires, Argentina, 1961; Isto: Prof. Lazo M. Kostic, Komunisticko taksiranje naroda Jugoslavije, Toronto, 1969, str. 406-407). Broz je u toku 1945. godine javno isticao i svoj rimski katolicizam ( Vidi: Milovan Djilas, Vlast, London, 1983, str. 32). Kao sto je poznato Broz je za vreme posete papi Pavlu VI u svemocnom Vatikanu proglasen “POCANSNIM KANONIKOM” – crkve sv. Jeronima u Rimu. Papa je Brozu dodelio privilegije, koje je uzivao austrijski car nad Hrvatskom (Vidi: Katolicka crkva u Jugoslaviji, hrvatski tjednik “Danica”, 29. rujna/septembra 1971; Isto: Ante Jeric, “Svica”, br. 135, Izd. Dalmatian Publishing Company, New York, 1971).
Nize donosimo apel Mate Mestrovica koji je objavljen na egleskom jeziku u u hrvatskom proustaskom tjedniku “Danici”, gde stoji:
Help asked for Njegos Mausoleum
The Zagreb Vjesnik of April 18 has announced that the construction of a new Njegos mausoleum, designed by my late father, the sculptor Ivan Mestrovic, will begin around the middle of May. Though the project was initiated in 1952, when Vladimir Popovic, a Montenegrin, was the Yugoslav Ambassador in Washington, the preliminary work has been progressing slowly and in stages up to the present.
The opposition to the construction of the new mausoleum comes in part from leaders of the Serbian Orthodox Church who think that the mausoleum, designed by my father, and the statue of Njegos which he sculpted, and which was carved in granite by the Croat sculptor Andrija Krstulovic, does not personify Njegos as a Serbian national and religious leader.
Opponents of the new monument argue that the small existing chapel, which now graces the peak of Lovcen, represents far better the personality and significance of Njegos than does the Mestrovic design that was approved by the government and a majority of the people of Montenegro.
Supporters of the Mestrovic project argue that the existing chapel is not the authentic one that was constructed in Njegos’ own time, for it was destroyed by the Austrian occupation forces in Montenegro during World War I. The existing chapel was built by King Alexander I of Yugoslavia around 1925 and consequently does not have a historical value.
Having failed to prevail in the debate that went on for months in the press and in public forums, the opponents of the new mausoleum have now tried to rally foreign intellectuals like Jean Cassou, the poet and member of the French Academy, to intercede with Tito so that the project be stopped.
The London Times of April 26 ran an article concerning the mausoleum controversy entitled “A memorial with three weeks to go.” The autor David Leitch says that his Grace Bishop Danilo of Montenegro has threatened to resign if work actually begins on the dismantling of the existing chapel, and its transfer to another location, and that some of his “co-belligerents have been more explicit. The first workman starting demolition will, they insist, get a knife in the ribs.”
If any individuals wish to join the worthwhile action of the government and people of Montenegro, they should send their contribution directly to the Odbor za Izgradnju Mauzoleja Petru II Petrovicu-Njegosu na Lovcenu, Cetinje, SR Crna Gora, Yugoslavia.
Prof. Matthew Mestrovic – member, Lodge 789, CFU (Vidi: Matthew Mestrovic, Help asked for Njegos Mausoleum, hrvatski tjednik “Danica”, 3. lipnj/june 1970, Chicago, Illinois, U.S.A.).
Clanak na srpskom jeziku glasi:
Trazi se pomoc za Njegosev Mauzolej
Zagrebacki Vjesnik od 18. Aprila objavio je da ce polovinom maja poceti izgradnja Njegosevog mauzoleja, kojeg je projektovao moj pok. otac Ivan Mestrovic. Projekat je pokrenut 1952, kada je u Vasingtonu bio jugoslovenski ambasador Vladimir Popovic, Crnogorac, predhodni posao je polako i u fazama napredovao do danas.
Opozicija za izgradnju novog mauzoleja je dosla od strane vodjstva Srpske pravoslavne crkve, jer misle da je mauzolej kojeg je projektovao moj otac kao i Njegosevu bistu, koju je isklesao u granitu hrvatski vajar Andrija Krstulovic, da ne predstavlja Njegosa u vidu Srpskog religioznog i narodnog vodje.
Protivnici novog spomenika tvrde da mala kapela postoji da krasi vrh Lovcena i da deleko bolje predstavlja licnost i znacaj Njegosa nego sto je Mestrovicev projekat, koji je odobren od strane vlade i vecine naroda u Crnoj Gori.
Pristalice Mestrovicevog projekta tvrde da postojeca kapela nije autenticna onoj koja je izgradjena u Njegosevo doba, jer je unistena za vreme austriske okupacije u toku Prvog svetskog rata. Danasnju kapelu je sagradio jugoslovenski kralj Aleksandar I oko 1925 i samim tim nema istorisku vrednost.
Posto protivnici novog mauzoleja nisu uspeli da prevladaju u raspravi koja se odvijala mesecima u stampi i na javnim forumima, pokusali su da se oslone na strane intelektualce poput Zan Kasu-a (Jean Cassou), pesnika i clana francuske akademije, da posreduje kod Tita, da projekat zaustavi.
Londonski Tajms od 26. Aprila objavio je clanak u vezi mauzoleja pod kontroverznim naslovom “Za tri nedelje nestaje spomenik.” Autor David Leitch kaze da je u Crnoj Gori zapretio preosvesteni vladika Danilo, da ce podneti ostavku ako pocne rad na rusenju kapele i njeno prenosenje na drugo mesto i da ce neki od njegovih vernika biti vise izricni. Prvi radnik koji pocne rusenje kapele “dobice noz u ledja”, insistiraju vernici.
Ako neki pojedinci zele da pristupe ovoj vrednoj akciji crnogorske vlade i naroda, trebaju da posalju direktno svoj prilog Odboru za Izgradnju Mauzoleja Petru II Petrovicu Njegosu na Lovcenu, SR Crna Gora, Jugoslavija.
Prof. Mate Mestrovic, – clan, lodge 789, CFU ( Vidi: Prof. Matthew Mestrovic, Help asked for Njegos Mausoleum, hrvatski tjednik “Danica”, 3. lipanj/june 1970, Chicago, Illinois, U. S. A. ).
Moram priznati da nijesam odgledao, pročitao niti uzeo k znanju ovo „remek djelo“ srpskog novinarstva. Bilo bi to strašno gubljenje vremena. Malo je deplasirano, nalazeći mane drugima, stvarati lijepu sliku o sebi. To nije svojstveno dobrim i moralnim ljudima kao ni pravim novinarima. Šteta je što sve što napišu ovakvi pisari podvode pod „srpsko“ novinarstvo. Pravi srpski novinari se užasavaju ovakvih članaka i ovakvih „djela“.
hahaha ko o cemu ti o srbima
Ovo pismo je mazanje očiju pravoslavnom narodu. U vrijeme kada se približavaju DPS i čelnici Crkve, u vrijeme kada je Džomić na kanabeu kod Đukanovića i kada se grli sa Veskobarom, potreban je novi spoljašnji neprijatelj. Nije sporno da Vatikan oduvijek ima pretenzije prema našem prostoru ali je osnovni problem našeg društva drugi. Problem je moralno posrnuće naroda u kome na žalost učestvuju i čelnici Crkve. I za to će biti pitani na Sudnjem danu. Crkva, niti iko iz Crkve ne smije podržavati mafiju, laž, zločine i grijeh. Potrebna nam je duhovna obnova naroda i Crkve. Ma kako se taj narod zvao – crnogorski ili srpski!
ZALUDUU SVAŠTAČINE RADILE PROTIV VLADIKE RADAI I NJEGOVOG ZAVJETA NIŠTA MU NE MOGU NAŠ JE NJEGOŠ GOROSTAS ZA SVA VREMENA !
Biće problema!!!
Kako se ne javljaju Trn I Novak-stručni saradnik na Unuvezitetu CG? Moram hitno do Analitike, vjerovatno su zauzeti nešto oko Amfilohija.
A pazi adresu: drugu Danilu Vladici!!!!
Vatikan se nikad nije odrekao: jedno stado, jedan pastir.
Vidi se da je pismo pisala UDBA. I taj Palovineti je bio ko zna čiji špijun.
I Vatikan je, u sadejstvu sa Brozom i njegovim crnogorskim slugatorima, počeo da sprovodi svoj pakleni plan udarivši prvo na najviše, Njegošev hram na Lovćenu, samo znamenje Crne Gore i jedno znamenja cijelog Srpstva. Ovo pismo biskupa Paolovinetija bilo je u opticaju ima nekoliko godina, ali ga INS čini sada dostupnim najširoj publici.Hvala mu. Nema ništa tajno što neće biti javno, niti ima išta sakriveno što se neće otkriti, kako veli Jevanđelje. Sunce istine razgoni oblačine laži.
Kada je ovo pismo stiglo u isto vrijeme u Remontni zavod zvani Aesenal svakom radniku Pravoslavcu ja znam da je savki koi je radio iz Grblja dobio pismo u plavoj koverti,i pisano je rukom CIRILICOM,a ovako je pocinjalo:
Neka ti pomogne Bog i Sveti Anton,to pismo je bio dobio i moj pokojni otac i svi iz Grblja zaposleni u Arsenalu,sada bi neko rekao poslali ga iz Vatikana ili neko iz Tivat,niukom slucaju ,KOS je to svima poslao u dogovoru sa nacionalnim Crnogorcima-komunistima jer mimo Udbe i Kosa nije se mogla macka popisati a da oni nijesu znali,mozda neko ima to pismo moj otac ga je odmah pocijepa i znam da je rekao znam ja od koga je toi na to je prica bila zavrsena.
Nije Vatikan i Rimokatolici nego nasi rodoljubi ,nebi Vatikan to ni poslao da nije to bilo dogovoreno u Beogradu u stvari kada je Joze bio tamo da odredi grobno mjesto ,a nasi ko nasi ubise se od uvlacenja u prkno nekad Titu sad Milu,los narod vrlo los,da nije tako nebi nam se ovo desavalo sta nam se desava.
Cuj ti Becu i Berlinu i ti Papo sto sjedis u Rimu
nece Srbin da se krsti su pet prsta , nece nece Savinog mi krst.
Sada kada dojete na Primorje nastavite po straom,pa vikajte latini ,zabari,primorci ,a odmah se udruzite u taj posteni posao koji ste bili krenuli. Bilo bi vrijeme da malo prikocite,jer sa ovima preko bare svikli smo odavno,ali vi novopeceni primorci Kotaorani Budvani i svi drugi bilo bi dobro da prvo malo omirisete slanu vodu,a ne odmah kad dojete,pocnete vikati veliki Srbi ili Crnogorci mene licno ste i jedni i drugi jednaki ,jer znam sta iza toga slijedi kad se malo priberete odmah se pridruzite istima ovima koji pisahu ova pisma,,ili vam je najboli prijatelj sef stanice milicije,malo ko podje u Svetog Nikolu na pricesce,a kada bi to prvo uradili sve bi bilo potaman.nebi nam drzali govore razni Rankici o suzivotu ,kao da smo se mi ovdje u Primorje sve izmedju sebe klali .zato malo vise postovanja prema sebe ali i prema komsijama ,bilo da su Pravoslavni ili Rimokatolici,tada cete neke stvari bolje shvatati.Narod je vjerovao u Boga ovdje i prije Amfilohija i niukom slucaju netreba zaboraviti sve one koji su iza rata sluzili Bogu i narodu.Mitropolit Danilo je bio veliki Vladika,zahvaljujuci njemu i ocu Momcili i jos desetak ostalih vjera se nije ugasila,to da se ne zaboravi,da je Amfilohije dosuo ulje u kandilo jeste,ali da ga nije bilo dzaba bi bilo,prema tome vjeru u Boga izajednicki zivot svih zajedno bez obzira kao se ko krsti,dosta su pojedini a nije ih mali broj na mrzni gradili politicku karijeru ko ide u Crkvu mora znati da u crkvi nema samoupravljanja i odlucivanja vecinom,to da shavte svi od zvonara do Predsjednika drzave.
Hvala od srca redakciji IN4S-a na velikoj hrabrosti što je objavila javno ove tajne dokumente. I to u današnje nesrećno vreme ekumenizma za koji Prepodobni Justin Ćelijski kaže da je „jeres nad jeresima“, odnosno „svejeres“.
Hristoljubivi Vladika Njegoš nije želeo da bruka svoje pravoslavno vladičansko dostojanstvo pred smrtnim čovekom, rimskim papom. Znao je lovćenski Genije da smo mi Srbi narod Hristov a ne papin. Znao je to jer je bio duboko religiozan čovek. Sveti Vladika Nikolaj kaže da „u novoj srpskoj istoriji nema ličnosti koja bi se u pogledu religioznosti mogla i izdaleka ravnati s Njegošem“. Prepodobni Justin Ćelijski kaže da je Njegoš potpuno „vizantijski koren“ i da „nema nikakve veze sa Zapadom“.
Zbog naglašenog srpstva i odbijanja da se pokloni Vatikanu, Vladiki Njegošu su se dva puta svetili. Dva puta su mali i zli ljudi rušili zadužbinu velikom Njegošu, jednom od najvećih ljudi u istoriji roda ljudskog.
Vreme je za njenu obnovu…
dolazak njegovog VISOKOPREOSVEŠTENSTVA AMFILOHIJA u CRNU GORU, narod se vratio VJERI U BOGA, zašto ovi papiri toliko godina TAJNA
Istorijski značaj ovog dokumentarnog filma i samog skupa biće od neprocjenjive vrijednosti. Hvala IN4S-u!
Pravda uvijek na vidjelo izađe, hvala Bogu i dobrim ljudima koji mu pomažu!
Krvnici, uvijek su mržnjom siktali na Njegoša i potomke njegove.
I na njega mrtvog. Vatikanci! Papoisti, ljubili tuđinima čizme, pih!
Mnogo se postiglo i Sv. Otac Papa je veoma zadovoljan i predložio je da bi bilo najbolje da se skine ona mala kapela i smjesti u muzej ili Njeguše gdje bi odgovarao namjeni, gdje istorija toga vremena izumrlog starog naroda još jedino ne može da vidi. – Pogledajte pažljivo ovu izdaju!
Ovo su pisali TRNoviti preci koji su i klečali i klanjali pred papom istovremeno!