EKSKLUZIVNO! Istorija o kojoj se ćutalo povodom 80 godina od „oslobođenja“ Cetinja
1 min readNajnovija otkrića istoričara dr Aleksandra Stamatovića u Arhivu za nacionalnu bezbjednost Crne Gore (bivši arhiv UDB-e), bacaju sasvim drugo svjetlo na predstavu oslobođenja crnogorske prijestonice prije 80 godina.
Teror na stanovništvom Cetinja: Masovne pljačke, pokušaji silovanja i strijeljanja ljudi bez zakona i suda
Povodom 80 godina od oslobođenja crnogorske prijestonice biće, po ko zna koji put, interpretirana verzija o antifašističkoj tradiciji Crne Gore i Cetinja, i oduševljenja povodom ulaska oslobodilaca. No, je li to zaista tako bilo? Da li smo bili decenijama zatrpani lažnom istorijom?
Najprije treba poći od činjenice spornog datuma oslobođenja Cetinja. Poslije trodnevnih borbi Cetinje su oslobodile jedinice Desete crnogorske i Šeste crnogorske partizanske brigade. Naime, u obavještenju Štaba Drugog udarnog partizanskog korpusa od 15. novembra 1944. godine stoji da je Cetinje oslobođeno 14. novembra. Međutim, Komanda mjesta je dan ranije izdala prvu naredbu o oslobođenju grada (IZVORI: Zbornik NOR-a, tom III, knj. 8, dok. br. 357; Pobjeda, br. 3, 18. novembar 1944; Z. Lakić – R. Pajović – G. Vukmanović, NOR u Crnoj Gori 1941-1945, hronologija događaja, Titograd, 1963, str. 670).
Cetinje je oslobođeno tek iz trećeg pokušaja. Prvi pokušaj bio je 27. oktobra od strane jedinica Desete crnogorske brigade (IZVOR: Z. LAKIĆ – R. Pajović – G. Vukmanović, NOR u Crnoj Gori 1941-1945, hronologija događaja, str. 658). Drugi pokušaj bio je u noći 6/7. novembra od strane Desete i Šeste crnogorske brigade (IZVOR: Zbornik NOR-a, tom III, knj. 8, dok. br. 235 i 237). Jedinice koje su oslobodile Cetinje bile su Deseta crnogorska i Šesta crnogorska NOU brigada.
Šesta brigada formirana je u Drijenku kod Kolašina 14. novembra 1943. godine. Za komandanta je postavljen Veljko Žižić, za zamjenika Vojin Todorović, a za političkog komesara Jovan Đurović. U njen sastav ušlo je ljudstvo iz Zetskog, Nikšićkog, Durmitorskog i Komskog NOP odreda (IZVOR: Zbornik NOR-a, tom III, knj. 6, dok. br. 66 i 88). Deseta brigada formirana je u Buronjima u Lješanskoj nahiji kod Podgorice 18. septembra 1944. godine. U njen sastav ušli su Izviđački bataljon Drugog udarnog korpusa, jedan bataljon Nikšićkog i dva bataljona Lovćenskog NOP odreda. Za komandanta brigade postavljen je Nikola Banović, a za političkog komesara Stevo Kovačević (IZVOR: Zbornik NOR-a, tom III, knj. 8, dok. br. 169, 179 i 192).
Ono što baca sasvim drugačije svjetlo na zvaničnu ideološku istoriografiju predstavljaju dva dokumenta, do sada nepoznata nauci i stvarnoj istini. Prvi je dokument koji je potpisao u ime Punomoćstva Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN-e) Cetinja potpukovnik Branko Spasić 18. novembraa 1944. godine. Ovaj dokument je izvještaj nadređenom organu – Ozni za Crnu Goru, Boku i Sandžak. U njemu Spasić izvještava da je čim je saznao za oslobođenje grada u grad stigao sa Velišom (?). Stigli su sa bataljonom Ozne istog dana po oslobođenju, samo predveče. Do tada je u gradu držžala vlasst brigada koja ga je oslobodila, i oficir OZN-e primorske grupe. Do njegovog dolaska uhapšeno je 60 osoba „i bez ikakvog isljeđivanja i suđenja strijeljani su 13. o. mj.. 14 osoba, a sjutradan još 14.“ Ovdje je Spasić konfuzan u izvještaju, jer ako je Cetinje oslobođeno 15. novembra, a on došao uveče, o danu oslobođenja dani se ne poklapaju, što je već prezentovano u ovom tekstu. Prema tvrđenju Spasića: „Strijeljanje je izvršila Ozna u sporazumu sa Okružnim komitetom KPJ i drugima.“ Strijeljanje je izvršeno potuno nepravedno. Stanovništvo se boji i rijetko izlazi iz kuća. Svako čeka hoće li biti sljedeći za hapšenje i pljačkanje.
O stanju po ulasku u grad Spasić dalje referiše: „Svako na svoju stranu je vršio pretrese i pljačkao privatnu imovinu, ne samo vojničke stvari, već i namirnice, zlatnine i drugo.“ Zalazilo se redom i u partizanske i u četničke kuće. Jedan rukovdilac iz Desete brigade, izvjesni Marković, obavještajni oficir brigade je čak pokušao da siluuje jednu mlađu ženu, oborio je na krevet, poslije čega je uz krajnji napor drugova spriječen.“ Spasić je odmah obišao lokalni zatvor u Bogdanovom kraju, i počela su isljeđivanja. Zatvoreni su već bili dr Novica Radović, Bogdan Ivanović, član Narodne uprave, Arso Martinović, apotekar iz Peći i drugi. Uspostavljen je zatvor u selu Češljari kod Cetinja, gdje je grupa zatvorenika na čelu sa sudijom Nacionalnog suda iz Podgorice (četnički sud) Vojislavom Gojnićem. Tamo je upućen drug Milo Lubarda da ih sprovede na Cetinje (IZVOR: Arhiv Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore -Podgorica, kutija 4, dok. br. 428).
Da stanje u oslobođenom Cetinju i cetinjskom okrugu nije bilo nimalo ružičasto ni po oslobođenju, govori i izvještaj koji je uputio 31. decembra 1944. godine punomoćnik OZN-e za Okrug cetinjski Milo Lubarda Glavnom punomoćstvu OZN-e za Crnu Goru, Boku i Sandžak. Na pojedinim mjestima narod kritikuje novu vlast i seoske Narodnooslobodilačke odbore, kao npr. u Ljubotinju, gdje ima odbornika koji su sarađivali sa okupatorom. U opštinama Čevskoj i Cuckoj krije se od 120 do 150 „škripara“ (odmetnika) „što separatista Krsta Popovića što četnika“. Većina ovih su četnici. Ima određeni broj „škripara“ u Lješanskoj nahiji u Orasima, Progonovićima i Buronjiima. Svi hranu dobijaju od familija, prijatelja, rođaka i kumova. Od ulaska na Cetinje 29 osoba je strijeljano, pet upućeno na istragu Punomoćstvu OZN-e Drugog područja u Podgorici, a tri u Nikšić. Osam osoba je predato Sudskom vijeću Šeste komande područja, a deset OZN-i Crne Gore, Boke i Sandžaka (IZVOR: Arhiv agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, kutija 4, dok. br. 468).
Sramni, ideološki usmjereni i politički instruisani komentari! Ko to vodi političko-medijsku harangu da se Crna Gora unizi i obezvrijedi?! Ispade da su slobodu Stare Crne Gore čuvala i obezbijedila Brda.
To Stara Crna Gora nije zaslužila od braće Srba (ko je kome ovdje neprijatelj?). To prije svega nije istina, to je gnusna laž. Na moralnom izvoru Stare Crne Gore napajali su se svi okolni Srbi. Šta je sad ovo?!
Što se onda čudite što Crna Gora hoće da zaštiti istinu, slobodu, moral, čast i tradiciju, na način, koji je jedino efikasan? Naravno, bez kometa i drugih odrođenika. To je dug put, ali jedini ispravan i vrijedan.
„grad heroj“ 😆😂🤣🤣
Ssmi podatak,da Cetinjani u svojoj istoriji,nikada nijesu,došli do Pelevog btijega,izuzev Mirkovog pokolja Kučke nejači.Istorija kaže,da su Vasojevići i Moračani DEVET PUTAstizali na Cetinje da ga odbrane od turaka.Kako piše Mihailo Lalić,pohod Cetinjans ( prvi put u svojoj istoriji) na Plevlja 1941 god.nije bio motiv oslobođenje grada,već PLJAČKA ZLATA OD MUSLIMANA.Inače Talijani su se baškarili ,čitavo vrijeme rata na Cetinje,kao da su u Rimu.NIŠTA IM NIJE HVALILO,AMA BAŠ NIŠTA,ŠTO SE DA ,I DANAS PRIMIJETITI.
Bajo Nikolić poznatiji kao Bajo Pivljanin, poginuo je braneći, skupa sa svojom četom, upravo Cetinje. Nije poznato da je ijedan cetaš poginuo braneći Pivu.
Odlican komentar, ali se mora napraviti izuzetak sa serdarom Jankom Vukoticema kojega su isti ti cenefari proglasili izdajnikom i Jovanom Markusem koji i dan dans prkosi ovim talijanskim ljigama. Imaju ertinjani titove generale i koljace, od jova kape i peka dapcevica koji su svoj narod terorisali i unistavali a kasnije uzivali po BG u otetim stanovima i kucama po Dedinju. Nema tih junaka nidje kad se oslobadjao ostatak Crne Gore ali kad se satirao svoj narod tu su bili prvi, od Bjelopavlica Boskovica i Kadica do Kuca, nijesu zalili ni djecu u kolijevku. Sa njima ni na dobar dan samo okretat glavu kao od g…
@baranin
Istina je da su sve velike pobjede u bitkama iz istorije Crne Gore izvojevali Brđani, Kuči, Bjelopavlići, Vasojevići, Drobnjaci…
Čuvenu bitku na Vučjem dolu prelomili su Vasojevići, Martinićku Bjelopavlići, Fundinsku Kuči, Kolašinsku starci Moračani i Rovčani i nešto Vasojevića, i tako redom
Pa šta je to on otkrio novo? To zna cijela Crna Gora i šire. Objavljeni su u javnosti i imena i prezimena strijeljanih sa zanimanjima. Kakav hvalisavac. Za beranski i andrijevački kraj objavljeno je i to čak i u knjizi još 1997 godine, kad je ovaj istoričar češljao po Jajcu, Bihaću i jeo štrukle u Kumrovcu. Istoriju Crne Gore od 1941 do Zidanog Mosta treba ostaviti samo onim koji nisu iz komunističkih porodica, koji nisu bili članovi SKJ i KPJ i čije su porodice ostale neokaljane. Tačka.
SVAKA CAST G,STAMATOVICU I VASOJ REDAKCIJI.
Stamatović – najbolji istoričar u Montenegru.
Zvanicni dokumenti OZNE potvrdjuju da su talijani bili domacini na ct, da je sirotinja sa sjevera oslobadjala junake sa ct a danas potomci talijana drze casove o junastvu i sprovode fasizam po ct. Kako sijes tako zanjes, niko Boga pobijedio nije, na zalost u danasnjem ct ne smije covjek dobar dan nazdravit a da ne pomisli jeli duzan krv.