Episkop Joanikije: Sveti Sava jedan od temelja Crne Gore

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije kazao je da se kult Svetog Save u Crnoj Gori nije nikada uvozio, već se razvijao isto kao što se razvijao u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Na Žabljaku je, u utorak, u sali Centra za kulturu, održana Svetosavska akademija, koju je blagoslovio episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije, a prisustvovao joj je, zajedno sa brojnim Žabljačanima, predsjednik Opštine Veselin Vukićević.

„Sveti Sava je ovdje svijetlio duhovnošću i kulturnom kroz sve vjekove. Velika je tradicija svetosavske pismenosti, osvjedočena kroz naše najveće svetinje, manastir Moraču, crkvu Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, Đurđeve Stupove, Cetinjski manastir, Pivski manastir i sve ostale svetinje. To nas je i održalo do dana današnjeg. U školstvu knjaževine Crne Gore, kada je Crna Gora dostigla najveći stepen svog ugleda u novije vrijeme, postojali su predmeti srpski jezik, srpska istorija, vjeronauka. Svi ti predmeti izučavali su djelo Svetog Save, a i sam kralj Nikola pred kraj svoje vladavine napisao je opširnu himnu posvećenu Svetom Savi“, ukazao je episkop Joanikije, a prenosi sajt Eparhije budimljansko-nikšićke.

To, naveo je on, moramo da znamo u ovim današnjim vremenima kada se sve iskrivljava namjerno, nenamjerno, zbog neznanja, zbog zaborava, vrlo često ima i loših namjera.

„Treba da znamo gdje smo i da ne obraćamo mnogo pažnje ukoliko idemo pravim putem, sve će to drugo otpasti i proći kao magla“, poručio je vladika budimljansko-nikšićki.

Svetosavsku besjedu izgovorio je episkop dioklijski Metodije, koji je kazao da je Sveti Sava naš identitet, osnovna vrijednost i temeljni smisao.

On je rekao da ćemo u svetosavskom identitetu, koji nas ne ograničava i ne veže, već nas diže i uspostavlja u visine naroda budnih i svjesnih, dobrih i bratskih, naći i brata, i istoriju i našu budućnost.

„Zato je važno da se uvijek sjećamo Svetog Save. Da mislimo o njemu i njegovom životu, da se saobražavamo s njim i staćemo na put kojemu kraja nema. Osvjedočivši se na Hristovom putu, koji je istina i stekavši istinu, koja postade vječni život, Sveti Sava se sa Hristom poistovjetio i Hristov identitet ponio. Svetitelj je to ostvario ispunivši pravilo pobožnosti i zakon bogopodobnosti“, besjedio je episkop Metodije.

Naveo je da je Sveti Sava svoj identitet vezao za Hrista. Najmlađi sin Stefana Nemanje tako je izgubio Rastka, staroga sebe, a stekao Savu.

„Najveći kamen nazvaše naši pradjedovi po Svetom Savi. Da se zna, ako gdje zalutamo, stiješnjeni bratskim neslogama, ako nas vjetrovi razdora razvijore na sve strane, ako posustanemo i zanijemimo od umora i nemoći, neka priroda iz kamena progovori i neka nas podsjeti da pomirimo braću, da zavolimo svakoga, da pomognemo, da zagrlimo i istoga i drugačijega, da budemo veliki do onog kuka Svečevog, neboparnog i najljepšeg, Savinog i našeg, i da za svaki mir i pomirenje nazdravimo brat bratu Savinom vodom živom, da nas okrijepi, da poteče duhom iz zemlje u nas, da nas ozdravi i podigne do snage i sile toga prađedovskoga kamena“, naveo je on.

U kulturno-umjetničkom programu učestovali su: Beogradski muški hor, kojim diriguje đakon Vladimir Rumenić, guslar Goran Perović Cuca, učenici Srednje škole „17. septembar“ iz Žabljaka, etno-pojac Jelena Ristić, Guslarsko društvo „Vojvoda Momčilo“, a srdačnim aplauzom publika je podravila nastup najmlađih, sestre Katarina i Martina Vuković, odrecitovale su pjesmu posvećenu Svetom Savi.