Evo me opet tu: Slučaj gospodina Milutina Simovića

Piše: Ivan Lukovac

Slučaj gospodina Milutina Simovića najbolje je objasnio sjajni Mićun Milatović. On je to nazvao repatrijacijom. Znam da je to hladni, precizni pravnički termin. Meni on, možda griješim, budi nežna, bezmalo uzvišena osjećanja. Zvuči mi kao Povratak Filipa Latinovića, kao rimejk filma radnog naslova „Lesi se vraća iz Vijetnama“, kao Dučićeva pozna pjesma Povratak, kao Odisejev Comeback na Itaku, kao neka Bahova fuga pregolema..

Milutin je, naime, dugo bio u egzilu, u rasejanju, u pečalbi.

Predugo, ako je suditi po njegovom izrazu lica.

Možda je zato njegova repatrijacija izazvala toliko sveopšte tronutosti. Zavičaj ga je, u tom administrativnom smislu po ubrzanoj proceduri objeručke prihvatio.

„Evo me opet tu…“, umjesto zagrljaja, poštujući distancu i preporuke NKT-a, tiho je iza govornice saopštio višestruki povratnik Milutin.

Višestruki povratnik zbog činjenice da je često partijskim poslovima i ranije boravio u NK. Bio je u više navrata koordinator DPS-a za Nikšić. I nikad nije prestao da misli na njega, o njemu, da se kako sam iskreno reče „zalaže“ za njega. Ako je suditi po najnovijem namještenju, Milutin će sa istim žarom, možda čak i žustrije nastaviti to zalaganje.

Čovjeku prosto treba pružiti šansu.

A šansu treba zaslužiti, kažu fudbalski pedagozi.

Treba se naći u šansi.

Kontinuirano boraviti u njoj.

Inače, od poentiranja nema ništa.

Kretanje, mobilnost, igra sa i bez lopte, tranzicija iz odbrane u napad, iz tačke A u tačku B, iz rasejanja do u zavičaj, tamo i nazad i tome najsličnije.

Pa dobro nam došao naš repatrirani Milutine! Svi mi kojima nam je Nikšić pri srcu obilato ćemo se potruditi da ti resocijalizacija lakše padne. I da sve, s tim u vezi kraće traje. Da nam opet dođeš, kako Radovan reče.

A da bi nam opet došao moraš prvo da odeš. I sve tako u krug dok nekom ne mrkne svijest. Tebi ili nama. Ili svima nama. Jer kako nas uče Grci krug je najsavršeniji geometrijski oblik. A on se polako zatvara.

P S

Bolji poznavaoci krompira, kumpijera, krtole tvrde da se sorta kenebek, od svih drugih, a ima ih, najvećma približila geometrijskom idealu kruga.

To je razlog zbog kog ova mala opservacija o krugu, o cikličnom ponavljanju istorije, osim simbolične vrijednosti ima i nesumnjiv lični karakter kad je naš Milutin u pitanju.