Farsa javnog konkursa u Bijelom Polju: Srbomrsci preko reda do posla

DPS i njegovi koalicioni partneri nisu postavili nikakav put ka boljoj budućnosti za vrijeme svoje vlasti. Nema tu nijednog traga koji se treba pratiti, a da su ga oni načinili. Međutim njihove metode se revnosno koriste. Mnogo čega ostalo je isto. Mijenjaju se samo imena i lica, ali se ne mijenjaju isprobane prakse političkog zapošljavanja. 

Po usteljenom principu, zapošljavanje se samo formalno sprovodi preko javnog konkursa. Prava stvar odigrava se iza zatvorenih vrata.

Nije to novost, niti iko više smatra da može se doći do meritokratije. Ipak, bilo bi poželjno da, ako se već mora zapošljavati preko veza i vezica, da se makar ne biraju nekompetentni, neškolovani i da se ne stavljaju mnogo gori na mjesto dobrih.

Upravo takva stvar dogodila se skoro u Bijelom Polju.

Raspisan je oglas za potrebe MUP – Uprave policije, Regionalni centar granične policije ,,Sjever”, stanica granične policije Bijelo Polje, za mjesto Vođa smjene graničnog prelaza Dobrakovo u zvanju mlađeg policijskog inspektora za ukupno pet izvršilaca. Na oglas se prijavilo više od 50 kandidata. Nakon završene provjere kandidata, formirala se lista od 7 najboljih po ostvarenim bodovima.

Od liste najboljih do liste najpodobnijih

Izvor IN4S tvrdi da je nakon formiranja pomenute liste veliki uticaj na dalju selekciju kandidata imao nekadašnjni ministar Filip Adžić i VD Uprave Policije Nikola Terzić. On takođe navodi da su tom prilikom odstranjivali kandidate koje su vidjeli kao nepoželjne, a to su uglavnom bili oni koji nisu bili partijski ili nacionalno podobni. Njima se nudilo da se sami sklone, da odustanu od oglasa i obećano im je drugo zaposlenje u UP. Njima je obećano nešto drugo, zato što je jasno da je javni konkrus sproveden samo formalno, te da se unaprijed znalo ko treba i mora biti primljen.

Srbomrsci preko reda

Rang lista objavljena je 02. avgusta 2023. godine. Neobičnim putevima, poslednja sa liste J.Č., biva primljena, a četvororangirani G.Š. nije primljen na poziciju. Kako su izgledali ti neobični putevi?

Naime, nije bilo dovoljno uložiti žalbe. Mijenjanje čelnika UP dovodilo je do toga da ništa ne zavisi od slova zakona, već sve zavisi od toga ko je na čelu Uprave. VD UP Nikola Terzić imao je jednu zamisao kako treba da izgleda rezultat objavljenog konkursa. Njega potom nasleđuje Aleksandar Radović, koji prihvata uložene žalbe i pokušava da konkurs sprovede po zakonu. Ipak, ni to nije dugo trajalo, jer ubrzo na poziciju direktora se vraća Zoran Brđanin. On dobija novu zamisao kako treba da se sprovede konkurs i ko će dobiti posao.

Intervju biva ponovljen. Na ponovljenom intervjuu pojavilo se 7 kandidata, od kojih 3 kandidata koja nisu bila ne prethodnom užem izboru (M.Č , M.B i F.Đ)

Poslednje rangirana J.Č., istekom žalbenih rokova, mada bez bilo kakvog radnog iskustva u sektoru granične policije, zahvaljujući aktivnostima u GP URA,  dobila je rješenje. Nije je preporučilo doduše samo partijsko angažovanje, niti najmanji broj bodova, već vjerovatno i porodično ime i čuvenje. Ona je iz porodice čuvene po tome da je njen brat, iznerviran time što njegovi sugrađani idu na litije, kazao poznatu misao: “Kako bih rado jednim hamerom gazio ova g***a!”. Riječi mladog N.Č. imale su odjeka, očigledno dovoljno velikog, da njegova sestra, neku godinu potom, dobije posao. 

Intervju ili sve se može razgovorom riješiti

Drugorangirani G.Š. (prema novoj listi kandidata), po zvaničnom obrazloženju, pokazao je manje znanja na intervjuu od nižerangiranog M.Č. U obrazloženju se navodi da je četvororangirani  M.Č. ostavio dobar utisak, iskazao motivaciju i pokazao vještinu komunikacije, a da drugorangirani G.Š. je pokazao manje znanja. 

Ovaj slučaj u Bijelom Polju nije ništa drugo do još jedan primjer ukorijenjene prakse političkog favorizovanja i nepotizma, koja je postala pravilo, a ne izuzetak. Javni konkursi služe kao paravan za legalizaciju već donesenih odluka, dok stvarna selekcija ostaje u rukama političkih moćnika, koji svoje odluke baziraju na pripadnosti partiji, nacionalnom ključu ili porodičnim vezama.

Priča o tome kako je poslednja sa liste primljena ispred bolje rangiranih, šalje jasnu poruku građanima — u ovom sistemu, znanje, trud i kompetencije ne vrijede ništa ako nemate „pravu“ pripadnost. Zato nije čudno što vjera u pravdu i meritokratiju gotovo ne postoji. Međutim, ako već sistem funkcioniše na principu veza, minimum koji bi građani mogli očekivati jeste da se na pozicije dovode kompetentni ljudi, a ne oni kojima je jedina referenca partijska lojalnost.

Ova farsa u kadrovskim rješenjima, poput primjera u Bijelom Polju, samo je vrh ledenog brega, jer se isti mehanizmi i ljudi koji su bili odgovorni za ranije propuste, i dalje nalaze na ključnim pozicijama, čime se sprečava bilo kakva realna promjena i napredak u borbi protiv kriminala.