Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (XIX dio)
1 min read
Jusuf Mehonjić
Muslimanski odmetnici bili su prijetnja čitavom području
Prof. dr Žarko Šćepanović, takođe, navodi i sledeće:
„Naime, radi sređivanja prilika u Sandžaku u 1921. 1922. i 1923. godini bili su angažovani i leteći odredi četnika Koste Pećanca. Bila je to skoro privatna Pećančeva vojska, koja je služila učvršćenju nove vlasti, ali i vrlo nedisciplinovana vojska. Pored četnika, u ovim odredima bilo je i dobrovoljaca, isluženih vojnika i oficira, a ponegdje su angažovani i Srbi-seljaci.
Dolasku Pećančevih četnika u Sandžak prethodili su nemiri u nekim muslimanskim selima i krstarenja više muslimanskih odmetničkih grupa; u nekima je bilo i po 50 odmetnika. Lokalni policijski organi nijesu bili u stanju da stanu na kraj razornom djelovanju ovih grupa, koje su izvodile razbojničke i pljačkaške akcije na širem području Sandžaka. U avgustu 1921. godine kod Brodareva je došlo do pravog okršaja između četnika i odmetnika.
Bjelopoljskim, pljevaljskim i prijepoljskim krajem krstarile su odmetničke grupe Jusufa Mehonjića (iz bjelopoljskog sela Grančareva) i Huseina Boškovića (iz sela Maoča kod Pljevalja). Ove grupe krstarile su sve do Albanije i povezivale se sa brojnim odmetničkim grupama oko Plava i Gusinja, gdje je i u februaru 1919. godine došlo do pobune i žestokih borbi sa vojskom. S druge strane, do područja Bihora dopirala je odmetnička grupa Feriza Salkovića. Ove i druge odmetničke družine harale su Sandžakom sve do 1929. godine i za to vrijeme počinile niz zlodjela.
Tako, u ljeto 1920. godine tridesetak odmetnika sa Jusufom Mehonjićem na čelu uhvatile su kod Bistrice blizu Nove Varoši okružnog načelnika iz Prijepolja, njegovu pratnju razoružali a njega opljačkali. Mehonjić je tom prilikom, između ostalog, pričao načelniku da bi se svi odmetnici predali kada se ne bi istraživalo šta je ko činio za vrijeme austrougarske okupacije. Ovo rječito svjedoči iz kojih je redova regrutovana Mehonjićeva družina. Radilo se, uglavnom, o bivšim saradnicima okupatora.
Ovaj i drugi slučajevi dali su povoda narodnom poslaniku Sretenu Vukosavljeviću pa je s grupom Prijepoljaca uputio pisma predsjedniku Skupštine, predsjedniku vlade i ministru unutrašnjih poslova u kojima, pored ostalog, stoji: „Već je druga godina kako muslimanske čete teroriziraju ovaj kraj. Njihova krvava akcija uperena je samo protiv Srba i protiv države. Privredni život je zbog toga zamro. Saobraćaj stao. Zlo se sve više širi…“ Potpisnici su tražili da ih država zaštiti jer će u protivnom preduzeti mjere samoodbrane, a vladu optužiti pred javnošću.
Tih žalbi bilo je i u narednim godinama. Tako je Jero Popović, učitelj. Iz Suvog dola 1922. godine obavijestio ministra unutrašnjih djela da područjem Pešteri krstari na stotine odmetnika. U drugom Popovićevom izvještaju iz iste godine (poslije ubistva 3 Srbina iz Suvog Dola) stoji da se Srbi iz Suvog Dola moraju iseliti ako se nešto ne preduzme protiv odmetnika. Ove odmetničke grupe prodirale su i u bjelopoljski kraj, gdje su počinile više zločina. Savremenici se sjećaju da je oko puta Bijelo Polje- Sjenica bila posječena šuma da bi se koliko-toliko osigurala bezbjednost putnika, koji su najčešće putovali grupno i u pratnji žandarma.“
(nastaviće se)
Mijomire za ovu hladnoću je dobro da odereš dva tri češnjaka i komad slanine, ali one bijele, domaće. Požuri mijomire, danas se nabucaj, sjutra počinje post. Pitaj Zoku CT i njoj sam rekao da se najede bijeloga luka i slanine i već joj je bolje. Sjutra onako smiren, upali kandilo, stani ispred slavske ikone i ponovi Oče naš deset puta. Nakon toga sjedi i pročitaj feljton nanovo. Vidjećeš da ovaj feljton nije po volji ultrašima sa jedne i sa druge strane. Vidjećeš zašto su neki nezadovoljni što je ostalo „tursko uvo“ sa ove strane Carigrada i, takođe, zašto su neki kao i ti Mijomire nezadovoljni jer se navode kritike zbog nenaučnog pristupa Šerba Rastodera kada je u pitanju događaj u Šahovićima i Vranešu. Želim da uputim čestitke redakciji portala na korektnom pristupu i na inauguraciji teme.
Hvala ti, „Nomski“, na savjetima, posebno na onom da ODEREM tri češnjaka, jer sam ja mislio da se češnjak guli a stoka dere, no dobro- savjet je savjet. Ipak mislim da nijesi baš izabrao momenat za ovakve savjete jer se moj komentar nije odnosio na zimske prehlade i čitanje očenaša jer sam ja to prevazišao i to smatram gubljenjem vremena. A ti slobodno nastavi, i to ne toliko no sve udesetostruči, dako ti bog pomogne da popraviš i standard i pamet da svoja ubjeđenja ne vrijedi nametati drugom, sem ako nijesi pop. Što se tiče mog komentara on je čitav moje razmišljanje o toj ogromnoj tragediji đe su neljudi pobili na vrlo okrutan i divlji način mirne seoske stanovnike u sred noći, ne dajući im nikakve šanse. Nijesam toliki nečovjek da to ne osudim jer eto „nijesu moji“. Svaki čovjek, svako ljudsko biće je moje i uvijek pomislim na ogromnu količinu patnje koju bezosjećajni neljudi mogu da nanesu ljudima. Pomisli i na sebe, ne daj bože da ti banda u sred noći ( a tako je bilo) bane na vrata kuće da ti pobije cijelu familiju! Dan prije toga žandrmerija je pokupila nešto malo oružja što se našlo u selu da ne daj bože ne nastradaju ti „borci za krst časni i slobodu zlatnu“. A sve to je urađeno u miru bez rata, sa znanjem i odobrenjem onoga ko je po svim božjim i ljudskim zakonima bio dužan da štiti svoje građane bez obzira na vjeru, a to je bio lično kralj Aleksandar i njegova vlada sa N. Pašićem. Nikoga zbog tolikog zločina nijesu ni optužili a kamo li osudili. No, ako ima božje pravde, Aleksandar je za svoje nedjelo kažnjen deset godina kasnije u Francuskoj. E za njega nemam ni najmanje sažaljenje.
Koliko ja vidim iz ovog nastavka to pise prof. dr Zarko Scepanovic… Sto Serbo Rastoder nije polemisao sa njegovim stavovima ne znam… Ali, trebalo je…
Poštovana redakcijo,
neko vas je oklevetao Novaku Kilibardi zbog ovog feljtona! Sve zna! Braniće Šerba svim svojim ljudskim i naučnim snagama. Vidjećete! HM! Mnogo su opasne Kilibardine ljudske i moralne snage!
Ja se odavno nijesam javljala, bila sam bolesna, ali mislim da je Mijomir za sve u pravu!
Uh, pa gdje čovjek jutros nađe Aleksandra Karađorđevića? Aovakva mećava!
Mijomir je opet nervozan! Čitaj Mijomire, to je dobro za smirenje!
Da je i samo jedan muslimanski komita te noći bio u Šahovićima od te dvije hiljade napadača bar nekoliko se nebi vratilo kući!
Ovo je dakle ta objektivnost!? Sve se svodi na kraju na to da se zaključi kako se od muslimanskog terora iz sela Šahovića više nije moglo živjet i da je sasvim prirodna reakcija oko 2000 ostrašćenih komšija da na njih krenu i odbrane „krst časni i slobodu zlatnu!?“ Ovo je očigledno cilj ovog kolumniste. Od početka mu nije bio cilj neki objektivan prikaz već sprdnja sa autorom istorijsog djela o pokolju u Šahovićima! Najvažnije je „zaboravljeno“: Ko je isplanirao i naredio genocid u Vraneškoj dolini? Odlično se zna da je sve to organizovala država na čijem je čelu bio kralj Aleksandar Karađorđević. Dakle, bez njegovog znanja niko nije smio počinjet jedan takav masovni zločin. Potvrda tome je što ama baš niko od učesnika zločina nije sudski odgovarao!To je činjenica koja se ne može pobit te je uzalud i nečovječno umanjivat odgovornost tako što će se otvoreno lagat da se od muslimanskog terora nije moglo živjet! Komita je bilo i jednih i drugih ali to nije i ne može bit opravdanje da se npr pokolju đeca, valjda ona nijesu bili komiti!? Simptomatičan je i podatak kome je država povjerila da sredi prilike u Sandžaku. Angažovani su „leteći četnički odredi“ vojvode Koste Pećanca koji su bili privatna Pećančeva vojska, jedna razularena i nedisciplinovana banda, kojoj su bile odriješene ruke da rade šta hoće. Nijesam siguran ali kad se pojavi jedna takva zločinačka banda potpuno je nenormalno da se niko ne odmetne kako bi se zaštitio od njihova zla! Ovo je moj slobodan zaključak na osnovu situacije četničkog terora četnika Koste Pećanca.
Nekorektno Mijomire, koliko sam citala ovaj feljton ocito je da do sada nije izveden nijedan zakljucak samo su postavljana pitanja kako jedan istoricar, tj. profesor Rastoder, obradjuje jednu osjetljivu istorijsku temu. Nista nije navodjenje u nekom pravcu ako feljtonista „pita“ prof. Rastodera zasto nije uzeo u razmatranje i stavove jednog vrsnog crnogorskog istoricara prof. dr. Zarka Scepanovica, koji je pisao o tom zlocinu. Najbitnije je da se u ovom feljtonu ne prikrivaju ni leteci odredi Koste Pecanca ni nacin njihovog djelovanja. Ako ne uzmemo u obzir sve detalje i cinjenice kako cemo doci do istine. Za mene je ovo posten pristup.