Feljton: Njegoš i Lovćen (X dio)
1 min read
Štampa o padu Lovćena
Žalost Srba nad srušenom lovćenskom kapelom i vera u njenu obnovu
Posle osvajanja Lovćena, Sarkotić je pozdravljen kao pobednik, koga je „hrvatska domovina porodila i takvoga junaka”, iako je feldmaršalajtnant Trolman predvodio osvajačke trupe, a u neprijateljskoj i savezničkoj štampi dosta je pisano o Lovćenu, njegovom strateškom pitanju i padu, o rušenju njegoševe zadužbine, koja će se, posle rata obnoviti, o čemu se ovde daju nekolika izvoda iz tih napisa:
Berliner Tageblatt je 13 januara 1916 istakao kako su lojalni Dalmatinci-Hrvati i Bosanci-muhamedanci, kao dobrovoljci, austro-ugarskoj vojsci učinili neocenjive usluge kod Grahova, kao i kod Peći, što su tako isto učinile albanske dobrovoljačke čete.
Wiener Kor. Bur. je 8 aprila 1916 objavio članak „Austrijski spomenik na Lovćenu”, u kome se javljalo kako je austrijsko udruženje inženjera i arhitekata učinilo predlog, da se na Lovćenu podigne spomenik Habzburgovcima, koji bi u isto vreme služio kao stanica za telegrafiju bez žice i za druge naučne svrhe, s tim što bi se taj spomenik podigao posle rata.
U Wila, 23. aprila 1916 Jaši Oskar, poznati mađarski političar i sociolog, opisao je svoj put u Crnu Goru, u kojem je posebno istakao da se čudi kako je moguće bilo pod neverovatnim okolnostima osvojiti Lovćen za tako kratko vreme i
tako malo žrtava.
Srpski list Ujedinjenje, koji je izlazio u Parizu, a izdavao ga je Crnogorski odbor za ujedinjenje, objavio je 22 aprila 1916, članak Grob vladike Rada, u kome se govori o njegovom značaju za srpski narod i da će Vladičine kosti biti „vraćene na Lovćen, i nad njima će se opet sklopiti ista Kapela, ali to nikad ne može biti ono što je bilo. Poremećeno je, dakle, i izgubljeno nešto što se nikad nemože povratiti, ali će se u naknadu zato dobiti nešto mnogo više i va-žnije od toga gubitka, jer će u srpskim analima biti zapisano ovako:
Kad su se sile mraka podigle, da porobe svijet i njegovu kulturu, i kad su srbske zemlje pregažene, Kapela nad grobom Vladičinim bi razrušena, da bi ustupila mjesto gra-đenju neprijateljskih utvrđenja, i kosti njegove prenesene u Cetinjski manastir uz molitve i jecanje sveštenstva i naroda. Međutim, u kolo branilaca pravde i slobode stupi-še svi civilizovani narodi, i paklene sile biše pokorene i umirene. Tada srpski narod otkopa Vladičine kosti i opra ih suzama i vinom, prenese ih i sahrani na starom mjestu, na Lovćenu; rastureno i izlomljeno kamenje od stare Kapele s najvećim pijetetom sakupi, kao god što od pojedinih djelova svojih stvori tada veliku zajednicu srpsku, tako i od tog svetog kamenja sklopi i obnovi staru Kapelu, i time i isto vrijeme objeleži i simbol svoga ujedinjenja.
Grob, dakle, zajedno sa Kapelom dobiće još jednu važnost, još jednu cijenu, jer to neće biti više samo grob najvećeg srpskog pjesnika, nego će u ovom obnovljenom obliku biti i vječiti svjedok neprijateljskog divljaštva, i divni spomenik ujedinjenja cjelokupnog našeg plemena, za kojim je veliki Vladika toliko kukao. Na orlovskim visinama Lovćena, odakle je mladi Rade posmatrao ispod sebe čarobnu Boku i sinje srpsko more, i tamo prema istoku Zetsku dolinu sa Skadarskimi jezerom i u naokolo visoka brda i planine Crne Gore i Hercegovine, njegove će kosti opet počivati, ali sad već u vječitom miru i blaženstvu, jer njegovi snovi biće ostvareni, i zahvalno će se potomstvo više nego prije sticati od svuda, da se poklone njegovu grobu i da iz sklopljenog kamenja pročita istoriju svoga ujedinjenja.
Na žalost, fatalnost je htjela da se u ovom ratu baš na lovćenskom visu odigra jedna mračna igra, i obnovljeni grob Vladičin podsjećaće ne samo na epohalne događaje iz života srpskog naroda, nego i na tu žalosnu epizodu.
„Čašu meda još niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči:
Čaša žuči ište čašu meda…”
Vladičin grob, dobijajući novi i veći značaj u srpskom narodu, dobija kao uzdarje i čašu žuči, koju su mu njegovi potomci natočili. njegov mili, ponosni Lovćen iznevjerio je srpske nade u časovima iskušenja, jer, kad su ga pogane noge neprijateljske počele prljati, iz njega nijesu posuktale munje i gromovi, nego je smjerno i sramežljivo, kao seljačka mlada, priklonio glavu pred đeneralom bečkoga ćesara!!!
NJEGOŠEVA KAPELA
NA LOVĆENU NJEGOŠ SPAVA NAJMUDRIJA SRPSKA GLAVA
NJEGOŠEVA KAPELA
NA LOVĆENU NJEGOŠ SPAVA NAJMUDRIJA SRPSKA GLAVA
http://www.facebook.com/photo.php?fbid=10201474165191171&set=a.4637619493624.2154191.1087091937&type=3&theater
CRNOGORSKE HIMNE – NATIONAL ANTHEM OF MONTENEGRO
http://youtu.be/DvdAciJECPY
Feljton: Njegoš i Lovćen (X dio)
• četvrtak, 5 decembar 2013 8:50
• Autor: IN4S
Štampa o padu Lovćena
Žalost Srba nad srušenom lovćenskom kapelom i vera u njenu obnovu
http://www.in4s.net/index.php/feljton-njegos-lovcen-x-dio/
Evo link za jos jedan znacajan Komnenov tekst o Lovcenu:
http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/lovcenkaonajvisamera.html
Hvala INS-u feljtonu o Lovćenu, ali i na slikama divnog Njegoševog hrama koje ga prate i koje su nas ograšile. Prosto se zaboravi na jezivi, kako Komnen negde reče, Meštrovićev ustaško-boljševički zindan.
Nemoj molim te da me stavljas u istu korpu sa Dacicem ni bilo kim od srbijanskog rukovodstva koji su samo presvuceni komunisti, kao i svi vi uostalom. Stari zelenasi koji su htjeli suverenu kraljevinu Crnu Goru (sto je legitimno pravo) su sebe smatrali Srbima i to im nista nije smetalo. Tek su komunisti poslije Djilasa uveli kategoriju nesrpskih crnogoraca, tako da ste samo komunisticki isprdak. Sto se tice gladi, niko ne podrazumijeva da se gladuje u doslovnom smislu. Na ovom nivou se uporedjuje cijena potrosacke korpe sa prosjecnom platom u CG. Kao sto je svakom ko ima IQ > 70 i moze uporedjivati decimalne brojeve po velicini jasno, ono prvo je vece nego ono drugo za bar 80% stanovnistva u CG, cime ste ispod nivoa nekih srednjeafrickih drzava. I to su nazalost fakti. Vi naravno imate stav da, ukoliko su fakti takvi, to gore za fakte. Time je svaka diskusija izlisna i nemam namjeru da dalje gubim vrijeme sa vama. Ostajte mi zdravo vi i Montenegro!
Postovani TRN,
koji kompleksi vas muce? Otvorite srce i dusu, ispricajte nam svoju muku. Odakle crpite toliku mrznju prema srpskom narodu? Jel izvor Analitika, Slavkov blog ili Montenegrina.net? Slobodno,ljudi smo, nijesmo divlje zivotinje da ne razumijemo kompleks bivsih Srba. Hvala
Evo linka, nadajuci se da ce ovoga put valjano izaci, za moj u komentaru pomenut tekst o mom bavljenju oko Lovcenq u Becu, jeseni 1971. Tom prilikom je becki dnevnik Die Presse objavio razgovor svoga novinara Pjera Rismonda sa mnom naslovljen DER HERR BECIROVIC Ein Kämpfer für die Rettung des Berges Lovcen, sto ce reci GOSPODIN BECIROVIC, jedan borac za spas planine Lovcena.
http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/becsestidizlocina.html
Nemojmo se više raspravljati sa onima kao što je ovaj, nekada Srbin – Trn za koga se odavno zna da je „dao uši pod kiriju“, u Cetinju danas ljudi prelaze na drugu sranu ulice – kada ga sretnu! On ovo unovčava, a obraza odavno nema! Umjesto ove neprijatne priče, čitajte ovaj prilog koji nam Komnen nudi. On ga je odavno napisao, ima od tada 40 godina, a za mene nema ništa ljepše napisano o ovoj temi, potkovano činjenicama i dokumentima prvog reda. Klonimo se ovakvih kojima Lovćen služi da bi sa njega posmatrali „crnogorsko sinje more“. Ko se od nas stidi svoga porodičnog imena – za mene nije čovjek, a još manje Crnogorac.
Svaki pametan agresor i osvajač tuđe teritorije zna da je u tom cilju bolje potrošit tone i tone papira nego krv onih koji bi na silu osvajali tu teritoriju. Možeš ti, gospodine Bećiroviću, poturat i čitave vagone tvojih tzv „dokumenata“ ali ne možeš dokazat da Crna Gora nije Crna Gora i da u njoj ne žive Crnogorci već samo i isključivo Srbi. Neko mi ovđe podmeće da sam srbomrzac tj da mrzim Srbe! Ja nikad u životu nijesam mogao da mrzim čitav neki narod, čak ni pojedince dok to debelo ne zasluže. Srbi su za mene dobar narod i među njima ima jako plemenitih ljudi zbog kojih je greota i sramota uzet na zub cio taj narod. Ali, u ostalom kao i kod svijeh naroda ima pojedinaca i grupa koji su iz raznih razloga jako agresivni i svoja nedjela podmeću cijelom svom narodu jer se u masi naroda ne vidi zlo lice pojedinaca. Svaki agresor prije nego što pokuša da ostvari svoje teritorijalne namjere stvara plan kako i kojim putem da to uradi. Plan o stvaranju velike Srbije se sprovodi čitavih 200 i više godiona i to na sve moguće načine, od slanja raznih diplomata, učitelja i emisara da konkretno ubijede Crnogorce da nijesu Crnogorci no Srbi ,do pokušaja ostvarenja tog cilja ratom ili bolje rečeno ratnim zločinima. Crna Gora im je nesrećno izmakla taman kad su pomislili da s njom nema nikakvih problema.Sada je jedino preostala teška propaganda eda bi se šta povratilo. Dakle, treba iskoristit svaku preostalu mogućnost a naročito iskoristit činjenicu što je u CG na djelu jedna za tu srpsku ideju temeljna organizacija sa ogromnim uticajem a to je SPC.
„Crnogorci, bezobrazni, sebično su prigrlili samo za sebe svoju lijepu državicu“
Da li je ovo crni humor? Provizorijum bez suvereniteta, bez vojske,sa laznom zastavom, laznom crkvom, smijesnom himnom, ogrezao u kriminalu i prevari, sa politickim rukovodstvom koji sluzi za sprdnju na istom Zapadu, koji je nekad za njih bio nazadan i reakcionaran. Slobodno, montenegrini prigrlite tu vasu „lijepu drzavicu“, eto vam je pa se slikajte s njom! Samo se malo osvrnite i bacite pogled na vasu nepismenu politicku i kulturnu „elitu“ u skupim odijelima i kolima, koji su samo koju deceniju prije arlaukali o trulom Zapadu iz cije guzice danas jedva vire. Osvrnite se i na 80% nesrecnog naroda u CG koji nema hleba da jede. To je ta vasa „lijepa drzavica“! Vjerovatno su za to krivci Garasanin sa Nacertanijem, Podgoricka Skupstina i Matija Beckovic.
Pa, hvala ti Mfromyu što nam poklanjaš našu lijepu državicu: Znači, ne moramo da brinemo da će nam je neko lapit. Isto tako, skoro, predsjednik vlade Srbije Dačić reče, „Eto vam vašeg Njegoša, ne treba nam!“ No danas Slaven Radunović protestvuje što Crnogorci hoće srpskog Njegoša da pocrnogorče i da je to sramota!? Stvarno, da se čovjek zaprepasti kakve sve egzibicije izvodite ubjeđujutći nas da nam je bolje da nas nema. Pa još kad nas 80% gladuje kako kaže Mfromyu (a ja dok to ne pročitah i ne primijetih da sam gladan)pa nam još pada na pamet da se suprotstavljamo naletu srpstva.
Iako sam prije više od četiri decenije otkrio u bečkim arhivama većinu materijala koji čine ovu knjigu, a prije više od pola decenije priredio njeno objavljivanje, bio sam donekle izgubio iz vida obilje istine koja ona sadrži o Lovćenu i događajima vezanim za Lovćen. Bogu hvala da je, zahvaljujući INS u, ta istina učinjena dostupna najširoj publici. Posle ovoga, priča dukljanske bratije i srbofobske poganije, poput ove junačine što iz nastavka u nastavak našeg feljtona, alaka iz mraka, ukazuje u svoj njenoj lažljivosti i ništavnosti. No da se totalno dotuku, neophodno je skenirati ipostaviti na mrežu veliku Durkovićevu knjigu NJEGOŠ I LOVĆEN iz 1971. Inače evo linka, ako izađe da valja, za moj tekst BEČ SE STIDI ZLOČINA, A KOMUNISTI PONOSE U kome je opširno riječ, uz bogatu ikonografiju, o mom traganju za istinom o Lovćenu u prestonici nekada velike carevine koja je poduzela rušenje jednog od najviših oltara srpstva i svijeta, Njegoševog hrama na Lovćenu http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/becsestidizlocina.html
Jesu li ovo riječi dostojne jednog intelektualca i naučnika:dukljanska bratija, srbofobska poganija,poput ove junačine,alaka iz mraka, u svoj njenoj lažljivosti i ništavnosti,Lovćen prestonica nekad velike carevine, oltar srpstva i svijeta….Bravo Komnene, poslije ovakvih riječi zaista se moram divit tvojoj intelektualnoj veličini koja pada na nivo psovki zavađenih komšinica!
Sada je ovaj nesretni TRN jedini dežurni antisrbin, promtno , bez čekanja odgovara. Eto, trebalo mu je 9 minuta da meni odgovori. Zbog čega toliki otrov na Srbe? Da li mu od toga zavisi mjesečni prihod? Je li je njemu lično bilokad neki Srbin nešto naudio?Neka ga slobodno kaže, mi ćemo ga zaštititi. Ili je ovo strašna mržnja koja sužuje razum i navodi na pogrešne i ružne odluke? Šta je ovo da brat na brata ovoliku otrov bljuje?
Ma ko mi govori o „strašnoj mržnji“ i „suženom razumu“? Koga ćeš ti zaštitit? jel kao one u Srebrenici? Da nije mene vi bi se po cio dan jedan drugom zahvaljivali i međusobno dijelili komplimente!Zahvalite meni što sam malo poljuljao učmalu baru punu žabokrečine! Kladim se da sad ljudi bolje i radije čitaju naše komentare!
Ko mi spočitava strašnu mržnju i sužen razum? Razumijem te jer vas nekoliko po cio dan jedan drugome odajete priznanja jer jedan drugome idete niz dlaku. Da nije mene i još nekoliko komentatora svak bi zaspao od dosade., Ovako, zahvalite mi makar malo što uspijevam da vam uzburkam vaše „mrtvo more“. Kako da ti ne odgovorim kad me sam navodiš da to moram učinjeti. Eto obećavaš mi neku zaštitu, sigurno kao ono što zaštitiste Srebreničane? Nemoj komentarisat u gnjevu, smiri se, pa će ti komentari biti argumentovaniji i sugestivniji.
Hvala gospodinu Mihailu Rundu na komentaru. Dodao bih samo da su na Podgoričkoj skupštini 1918 godine bili zastupljeni sledeći okruzi: Cetinjski, Podgorički, Nikšićki, Andrijevački, Pljevaljski, Kolašinski, Beranski, pa čak i Metohijski, a iz primorja samo Barski. Niko od Bokelja nije učestvovao na Podgoričkoj skuštini, niti su bili pozvani, jer Boka nije ni pripadala Crnoj Gori. Boka je imala svoje, ne jednu nego više skupština o ujedinjenju sa Srbijom. Najveličanstveniji bio je zbor Grbljana u Pobrđu. Na osnovu odluka skupština i odbora narodnih veća Boka se preko svog predstavnika, a ne kao deo Crne Gore, uključila u „matičnu zemlju Srbiju“ (baš tako kažu), a sa njom u zajedničku državu Južnih Slovena. Predstavnik Boke (u širem smislu sa Budvom i Paštrovićima) bio je doktor prava Božo Vukotić, Kotoranin poreklom iz Grblja. Bokokotorski srez je nakon zavođenja šestojanuarske diktature 1929 godine administrativnom podelom uključen u Zetsku banovinu, ali zajedno sa Crnom Gorom, dubrovačkim područjem, Istočnom Hercegovinom sve do Neretve, Novopazarskim sandžakom, Metohijom i još nekim krajevima.
Narodna izreka kaže:“Poslije boja-kopljem u trnje!“ Sad se džilitate da na svaki način napravite neku Garašaninovu veliku državu đe bi svi Srbi bili na okupu.U tom cilju najviše ste kidisali na Crnu Goru a nagovarate i onog jadnog Dodika da se stalno meškolji jer mu je tijesno u BiH. Kosovo je za sva vremena izgubljeno i postalo je kolijevka i srce drugog naroda kojeg vi mnoogo volite. Krajinu ste vidim preboljeli jer je sve rjeđe spominjete. Imate i ogromnu želju da preko „srpske sparte“ izađete, što kaže Rundo, na srpsko more. A imali ste sve, mnogo bolje, no ste šćeli više? U Jugoslaviji su svi Srbi bili u jednoj državi, ali je, doduše trebalo poštovat i sve druge koji u njoj žive. A tu stupa druga narodna izreka: „Ko hoće veće izgubi i ono iz vreće!“ Učinjelo vam se da vas Jugoslavija sputava i ne da vam da se proširite, da vas svi koriste tj da sve i svakoga vi hranite i da bi svi lipsali od gladi kad nebi bili s vama, pa ste je urgentno i uz mnogo krvi urnisali uz pomoć silne JNA. E sad uživajte, sami ste i borite se svim silama i „istorijskim dokazima“ da prevarite Crnogorce da su Srbi da vam dozvole izlazak na „srpsko more“.No Crnogorci ko Crnogorci, bezobrazni, sebično su prigrlili samo za sebe svoju lijepu državicu i ne žele da je ikome poklanjaju na osnovu falsifikata da su Srbi!
Ostavimo savremena dešavanja sudu istorije. Znate ono Njegoševo: „Pokoljenja djela sude, što je čije daju sv’jema“. Simpatično mi je što uvek pominjete neku veliku Srbiju. U stvari, radi se o ujedinjenoj srpskoj državi za koju su se najviše zalagali upravo ljudi rođeni na teritoriji Crne Gore. To je sasvim normalno jer je Crna Gora vekovima bila jedina slobodna srpska država i, prirodno, želela je da oslobodi druge srpske zemlje. Zato nije nimalo slučajno što je, recimo, kralj Nikola, pored poznate himne „Onamo, ‘namo“ (u kojoj peva o Prizrenu i Dečanima kao „starini miloj“ kojoj će „doć“), pevajući o Crnoj Gori i njenom odnosu prema srpskom Kosovu zapisao: „Kosovo je tvoje gore naselilo junacima, ranjenijem i slavnijem preživjelim ostacima. U njima je kovčeg osta Lazarevih amaneta i slobode zavještaji…“
Dobro si rekao: „…što uvek pominjete veliku Srbiju. U stvari radi se o ujedinjenoj srpskoj državi za koju su se najviše zalagali upravo ljudi rođeni na teritoriji Crne Gore“. Živa istina! Crnu Goru najviše mrze njeni izrodi. Među njima ćete naći najveće ratne zločince iz svih ratova u XX vijeku. Niko nije mogao da ih prevaziđe u zlu! Neću da nabrajam ko je to jer su svakom poznati i takvi kakvi su simpatični su svima koji bi da unište Crnu Goru i da je smjeste u krilo velike Srbije. Rekao sam već, izmakla vam se prilika! Sad ostaje samo da pomoću „dokumenata“ ubijedite Crnogorski narod da nemaju pravo na svoju državu!?
Zaista kakav mudroser ovaj Trn! Ivan Radović i Mihailo Rundo pokazuju dovoljno strpljenja i dobrote kad prihvataju da polemišu s njime. Doduše daje im povoda da izvanredno kažu neke stvari.
E pa,gospodine Rundo, ako ćemo pravo to se more ne zove ni crnogorsko ni srpsko no JADRANSKO!
Naš nesrećni TRN okomio se na pisanje lista Oslobođenje koji je izlazio u Parizu 1916!!!! Nije mogao mladi Rade prije 180 godina posmatrati crnogorsko more, a koje nije ni postojalo! Taj izraz je novijeg datuma. TRN drži govor o crnogorskim plemenima i čika nas da se izjasnimo kao Crnogorci! Pa evo ja to i danas kažem, izjašnjavam se! Nas su učili i ja ostajem pri tome da su Crnogorci samo jedno srpsko pleme, možda i najbolje! Da, srpsko pleme! A Milovan Đilas je 1. maja 1945. godine u Borbi objavio rađanje crnogorske nacije. Još je rat trajao, a Broz mu je, zna se zbog čega, tako naredio. Đilas je zbog toga i nazvan ocem crnogorske nacije! To je onaj članak, naslovljen – O crnogorskom nacionalnom pitanju. Naravno, kada se osvijestio, on se javno toga odrekao. I umro je i sahranjen je ukao Srbin u njegovom rodnom Podbišću kod Kolašina. I da potsjetim, naša srpska Boka sa Paštrovićima se zvanično 1918. pridružila Srbiji, a ne Crnoj Gori! Austrijske statistike iz tog doba tvrde da su u Boki živjeli oko 75% pravoslavni, a ostalo katolici. Pa zbog toga i s pravom kažem da je tada postojala Srpska Boka sa Paštrovićima i srpsko primorje. I niko od nas Srba danas nije „alav“ kakoTRN kaže, već su takvi samo oni slični njemu!
Kakva je izopačena psiha ovaj bodljikavac kad utjeruje u laž i samog Njegoša koji je slavio srpstvo do nebesa, bulazneći kako je Njegoša Sima Milutinović osrbio! Kad ne priznaje ni sama austrijska koja o Lovćenu govore kao srpskom svetilištu koje hoće da ugase! Kad ne pomaže ni hrvatsko likovanje nad porazom Crne Gore i Srbije od strane germaskih sila! I kad ga je dr Ivan Radović svojim briljntnim komentarima potpuno supurdisao! Trebalo bi mu uskratiti tribinu INSa kako ne bi sa nje zaudarao svojom srbomržnjom, neka to čini drugdje!
„…i divni spomenik ujedinjenja cjelokupnog NAŠEG plemena“. Od kad to kod Srba postoje plemena. Plemena su samo u Crnoj Gori! Ako ste prisvojili Njegoša nemoguće vam je uklopit se u crnogorska plemena, jedino ako se dobrovoljno ne izjasnite da ste i vi Crnogorci; a vi bi radije umrli no to! Jel tako? A sad još jedna groteskna slika:“…Na orlovskim visinama Lovćena odakle je mladi Rade posmatrao ispod sebe čarobnu Boku i ( nikako crnogorsko no..) sinje srpsko more!“ Ovakve akrobacije pretvaranja svega i svačega u srpsko kako nikom drugom nebi ništa ostalo, zaista su postupci za osudu i zgražanje nad tolikom alavošću!
Kako su strani okupatori imali ambicije da preko naših domaćih izdajnika ruše svesrpske svetinje, kako tada, tako i danas.
Wiener Kor. Bur. je 8 aprila 1916 objavio članak „Austrijski spomenik na Lovćenu”, u kome se javljalo kako je austrijsko udruženje inženjera i arhitekata učinilo predlog, da se na Lovćenu podigne spomenik Habzburgovcima, – Sramno, evo prave istine!!!!!