IN4S

IN4S portal

Feljton: Njegoš i Lovćen (XXIII dio)

1 min read

kapela 1925Planovi Kraljevske vlade o izgradnji Njegoševe kapele na Lovćenu

U početku 1925 godine, februara meseca, Kraljevska vlada Nikole Pašića, dala je deklaraciju da će biti velike svečanosti prilikom prenošenja kostiju Vladike Rada sa Cetinja na Lovćen. Zatim je doneta odluka, da svečanost bude velika nacionalna manifestacija, u kojoj će učestvovati
kralj i Kraljevska vlada i ceo narod. Ova najava Kraljevske vlade nedvosmisleno je dokazivala da će radovi na Kapeli i opravci puteva ići vrlo brzo. Tako je i bilo.

Plan za izvođenje ove zamisli bio je izrađen od najboljih stručnjaka pod nadzorom Ministarstva građevina, kao nadležnog za tu svrhu i uz punu saglasnost Ministarstva vera. Što je glavno, u celoj ovoj stvari stav Srpske crkve u svemu je prihvaćen i poštovan, a tako i moji predlozi kao nadležnog arhijereja i naslednika Mitropolije svetog Petra I i Petra II Petrovića Njegoša, čiju sam tradiciju čuvao kao zenicu svoga oka, da se sa čim ne bih ogrešio o ovu svetu prošlost i učinio nešto, što bi bilo u suprotnosti sa njihovim radom i borbom. Zetska divizija imala je da pomaže izvođenje svih radova. Za predsednika te komisije naznačen je pukovnik Pantelija Đukić, koji je snosio svu odgovornost za radove i njihovo tačno izvršenje po predviđenom planu Ministarstva građevina.

Krediti su odmah stavljeni na raspoloženje i radovi su počeli brzim tempom, krajem juna, a završeni su u početku septembra. Kao dan svečane proslave označen je 21. septembar 1925 godine. Uporedo sa ovim, ja sam nastojao da se u svim većim mestima obrazuju pododbori koji će biti pomoćni organi glavnom državnom Odboru, koji je formiran na Cetinju za ovu svrhu. U ovaj Odbor ušao je vojvoda Božo Petrović kao počasni predsednik; zatim kao član, veliki župan Milovan Xaković. Pored toga u celoj našoj državi izlepljene su plakate za građane, u kojima je prikazan ovaj značajan dan. Predviđeni su delegati iz cele naše države za koje smo dobili povlastice u prevozu kao i njihov smeštaj na Cetinju. Kako je Cetinje bilo malo da primi ovaj silan svet, ipak je sve predviđeno i uređeno na opšte zadovoljstvo. Bio je predviđen opšti ručak za 1.000 delegata iz cele države na otvorenom polju u Dvorskom parku. Kralj, kraljica i vlada imali su da učestvuju na tome ručku. Pukovnik Velimir Dimitrijević, upravnik Dvora, po nalogu kraljevu, bio je na Lovćenu u avgustu mesecu, kako bi tačno obavestio Kralja o toku radova.

Avgusta meseca bila je poslednja sednica glavnog Odbora za prenos Njegoševih kostiju na Lovćen, Kraljevsku vladu zastupao je ministar vera Miša Trifunović i ministar finansija Milan Stojanović, inače narodni poslanik iz Crne Gore. Zatim, upravnik Dvora pukovnih Dimitrijević. Kapela je sagrađena od tesanog kamena i spolja i iznutra. Naokolo Kapele, podignuta je ograda sa stepenicama od tesanog kamena. Unutrašnjost njena je izvršena potpuno prema ranijoj staroj Kapeli. Kapela i oltar pokriveni su pločama.

Na vrhu je krst od mermera sa Venčaca. Unutrašnjost Kapele je od ploča od mermera koji imaju inicijale Petra Petrovića Njeogša. U mramornoj ploči urezano je zlatnim slovima: Aleksandar I, Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, praunuk Karađorđa Petrovića, vođe i početnika oslobođenja Srbije, unuk kneza Aleksandra Karađorđevića, i sin Petra I velikoga oslobodioca i ujedinitelja našega naroda, i kneginje Zorke Petrović Njegoš, obnovismo ovaj sveti hram, koji je na Lovćenu blizu Cetinja podigao i za večnu kuću izabrao slavni naš predak Petar Petrović Njegoš, vladika i gospodar Crne Gore, veliki rodoljub, pesnik slobode Crne Gore, poklonik ,,Heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome“ i apostol i pesnik jedinstva našega naroda, a koji bi 1916. godine, razoren u ratu za oslobođenje i ujedinjenje. Neka je mir njegovom pepelu. Njegov sveti blagoslov neka se izlije na naš dom i narod, kroz sve vekove. Amin.

Na Lovćenu 21.9.1925 godine’.

Pri ulazu u Kapelu je ikona svetoga Đorđa. Pod unutrašnje Kapele postavljen je od kamena sa Brača. U oltaru je namešten žrtvenik iz stare Kapele. Zatim se nalaze u njenoj unutrašnjosti ikone na mermernim pločama Svetoga Petra Cetinjskog, Svetoga Vasilija Ostroškog, Svetoga Stefana Piperskog i Svetoga Jovana Vladimira. Povrh svih ovih ikona, nalazi se velika ikona odnosno freska Gospoda Isusa Hrista. Na ulazu u Kapelu s desne strane, postavljen je sarkofag pokriven jednom pločom od mermera. Zatim kruna, koja je takođe izgrađena od istoga mermera. Ispod same krune je njegošev lik u mozaiku. Sa strane sarkofaga uzidan je u zidu jedan kamen opštine njeguši i na njemu je slika Petra Petrovića Njegoša. Zatim su izrađena zlatna slova i napisi iz Gorskog vijenca, kao što su: ,,Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi“ i ,,Vječna zublja vječne pomrčine, nit dogori niti svjetlost gubi.“

Kapela je izrađena od lovćenskog kamena, donesenog iz rudnika Zlatice. Prostor Kapele je nešto proširen; njen je temelj podignut na solidnom osnovu koji je u mogućnosti da se odupre zubu vremena. Podzidan je od iste vrste kamena dobrim i solidnim zidom. Ceo kamen iz stare Kapele, uzidan je u obnovljenoj Kapeli za svrhe unutrašnje koje su bile potrebne da se Kapela u celosti obnovi. Prema tome ni jedan kamen od stare Kapele nije ostao a da nije bio uzidan u ono mesto koje je bilo potrebno za njegovu primenu. Kao što smo rekli, spoljna Kapela izrađena je od tesanog kamena najbolje vrste, a unutrašnja od lošijega kvaliteta, pošto nije bio potreban za unutrašnjost Kapele onaj kamen koji je bio potreban spolja, radi svoje jačine i kvaliteta da bude kadar da izdrši sve prirodne nepogode. Tako isto sproveden je gromobran, koji je štitio Kapelu od gromova. Sveti presto ostao je na istom mestu kao u staroj Kapeli i osposobljen je za vršenje bogosluženja. Prema tome, obnavljanje Kapele i sve drugo ju njoj, kao što je grobnica Vladike Rada, koja je bila spremna u potpunosti da primi kosti velikoga genija, izvršeno je u potpunoj saglasnosti Srpske pravoslavne crkve i odluke Svetog Arhijerejskog sabora i Svetog sinoda, koju sam ja predložio 14. novembra 1920 godine, a koja je primljena u potpunosti. Tada sam dobio ovlašćenje i odrešene ruka da mogu da sve učinim, što je bilo potrebno i da se angažujem da se ova zamisao u svemu i izvrši.

Podjelite tekst putem:

31 thoughts on “Feljton: Njegoš i Lovćen (XXIII dio)

  1. Nervoza na politickoj sceni se prenosi pomalo i u medijima,tako su najavljena gasenja pojedinih radio stanica koje su opstjale zahvaljujuci novcu drzave.
    Posto se stvari mijenjaju i idu u smjeru za koji se moglo predpostaviti samim tim je nervoza veca,tako da se dio fekalija sa tih stanica i portala preusmjerava na one koje su se same izborile za svoj opstanak,bez pomoci drzave.
    Ne razumijem neka razumne ljude sto uopste obracaju paznju na te osobe,koje ionako nemaju sta da sasopste, nego jedno teisto,ali polemisati sa takvima covjek unizava sebe,iako pojedini misle da ce im nesto dokazati ,i ubijediti ih u suprotno od njihovg znaja ,koje je takvo kakvo je,Dobijali su neki jadni evro da se tu zsmrdi,pa sada po navici bazde gubeci na smradu iako povecavaju ton,od kokosinjaka do brabonajka je njhova „ljudska“velicina,ali vidim da pojedincima to prdstavlja zadovoljstvo .
    Sto govna vise cackas to ona vise smrde ikao su se pretvorili u prpor,a ubrzo ce biti nevidljivi.
    Montenegrini koji sebe vole da nazovu i Crnogorcima ,vjerovatno u podsvijesti iamju neke stare mitske junake iz herojske borbe protiv Otomanske impeije,pripisuju sebi svojstvo naslednika tih ljudi,iako duboko svjesni da im je i moralno i junaci najblizi lik najgorega Crnogorca svih vremena,a svi vjerovatno znate kako se on zove.
    Svako ko sa njima polemise daje im na vaznost,ali sta se tu moze svako odlucuje sam ,njihove stanice se gase posto je njihovo glasacko tijelo jedinstveno po smradu od predsjednika stranke ili Skupstine do ovog bazdova ovdje,a to se politicki zove Fasizam na Montenegriski nacin.
    Prema tome ako volite Fasizma nastavite sa njima dijalog .

  2. AZINUS MONTENEGRINUS SI TI A NE TRN KADA TI TROJICA REDOM U GORI CRNOJ KAŽU : „MAGARČINO !“ IDI NA PAZAR I KUPI SAMAR . ZA BOLJE NIJESI . TEBI JE TO OVDJE RČENO BAR 300 X I BAŠ UPORNO PO MAGARREĆOJ UPORNOSTI TERAŠ DALJE ISTU PJESMU . .

    1. Da bi me neko uvrijedio mora biti čovjek. Pošto se ođe radi o gomili seronja koji ni dvije ljudske ne umiju sastavit već psuju ko poslednje seoske alapače , njihove riječi doživljavam kao lajanje olinjale seoske džukele i ne računam ih ni u šta a kamoli u uvrede. Oni najviše štete čine poštenim Srbima jer se predstavljaju da su to a nemaju u sebi ničeg plemenitog i poštenog što su odlike svih pravih srpskih domaćina. Pravi Srbin uvijek vodi računa da ne uradi nekom nešto što nebi želio da ovaj njemu uradi. Za ove „komentatore“ to pravilo ne postoji. Oni sve oko sebe zaseravaju svojim nečovještvom ,smradom i psovkama koje ni pas s maslom nebi pojeo. Jel tako govore ozbiljni i časni ljudi? Njima je slađe nadlajavanje nego hrana jer se lajanjem hrane!
      Neću im nipošto ispunit želju da se ne javljam na ovom vrlo časnom portalu koji zna da oni nijesu ni bolji ni pošteniji komentatori od mene. Oni bi da nekako zapišaju ovaj prostor da niko drugi nema pristup do njih, a pogotovu neistomišljenici kao što sam ja. Jedino što se može dogodit da poslije izvjesnog vremena kad mi dosadi ovaj promijenim svoj nick ali ne i pamet i ubjeđenje.

  3. U GORI CRNOJ KAŽU KADA TI TROJICA KAŽU :“MAGARČE!!“ ONDA TREBA DA KUPIŠ SAMAR JER ZA DRUGO NIJESI !

  4. Evo sta je imao o svemu tome da kaze otac danasnjega princa nikole, Mihailo Petrovic Njegos.

    Ovo zasluzuje da bude poseban clanak u ovome feljtonu. Ako imate namjeru da objavite kao clanak onda ne objavljujte moj komentar. Hvala unapred!

    Princ Mihailo Petrović Njegoš
    NJEGOŠEVA KAPELA NA LOVĆENU
    SRPSKA SVETINJA

    Nijedan srpski rodoljub ne može biti ravnodušan kada se povede polemika o tome koji je najdostojniji način da se trajno izrazi dužno poštovanje i narodna zahvalnost prema uspomeni jednog velikana našeg roda. Pogotovu kada je riječ o najvećem: o Njegošu. Zbog toga je razumljivo što je srpska javnost, kako ona u zemlji tako i ona u slobodnom svijetu, s uznemirenošću i protestima primila vijest o namjeri današnjih vlastodržaca u zemlji da namjesto postojeće kapele na grobu velikog vladike podignu jedan mramorni mauzolej, djelo vajara Ivana Meštrovića.

    Grob vladike Rada u spomen-kapeli na vrhu Lovćena je srpska nacionalna svetinja. Na nju se i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu bio sručio bijes neprijatelja. U Prvom svjetskom ratu, austro-ugarski okupator bio je porušio kapelu, a kovčeg sa Njegoševim kostima bio je prenijet u Cetinjski manastir zahvaljujući staranju tadašnjeg crnogorskog mitropolita Mitrofana. Poslije Oslobođenja i Ujedinjenja, kapelu je s pijetetom obnovio kralj Aleksandar: nova kapela bila je potpuno vjerna replika prvobitne. U nju su Njegoševe kosti svečano prenijete i položene prilikom njenog osvećenja, 1925 godine. U Drugom svjetskom ratu, kapelu su oštetili italijanski fašisti, ali je glavnokomandujući italijanskih trupa smatrao za potrebno da se javno ogradi od toga varvarskog postupka. U oba svjetska rata, Njegošev nadgrobni spomenik bio je simbol stradanja i borbe srpskog naroda. I u svome vječnom prebivalištu vladika Rade dijelio je sudbinu svoga naroda.

    Vječni pokoj najvećeg srpskog pjesnika i mislioca dosada su se usuđivali da remete samo dušmani Srpstva, u danima srpske tragedije. Sada su i crnogorski komunisti naumili da Njegošev nadgrobni spomenik preuređuju po svojoj obijesti. „Za pravilo ludnost izabraše“, pa su odlučili da kapelu na vrhu Lovćena sruše i da na njeno mjesto postave jedan svetovnjački spomenik.

    Srpska pravoslavna crkva, kojoj u prvom redu pripada dužnost čuvanja i održavanja, najprije glasom Crnogorsko-primorskog mitropolita Danila, a potom svečanom izjavom Svetog arhijerejskog sabora, da je ona odlučno protivna protivna tome nerazumnom projektu. I s pravom. Vladika Rade bio je poglavar Srpske pravoslavne crkve. Vjera u Boga i duboko produhovljena hrišćanska etika bile su temelji njegovog duhovnog života i misaonog stvaralaštva. On je još za života podigao kapelu na vrhu Lovćena i odredio da u njoj bude sahranjen. Kao vladar i kao pjesnik, Njegoš je želeo da njegovi zemni ostaci prebivaju na visinama, na vrhu Lovćena, stožer-planine Crne Gore i slobodnog Srpstva kroz vjekove. Ali, kao religiozni čovjek i prvosveštenik, on je odredio da mu grob bude na posvećenom mjestu, u kapeli, u podnožju krsta, […] simbola ovozemaljskog stradanja i vječnog spasenja.

    Njegoševa kapela skladno dovršava prirodnu kupolu Jezerskog vrha i s njim se sliva u veličanstveni nadgrobni spomenik koji savršeno izražava vasionski domet Njegoševog duha. Tome spomeniku nema šta da se dodaje ni da se oduzima. Ljuba Nenadović najljepše je opisao svu neprolaznu veličinu ovog spomenika. „Piramide, grobovi egipatskih kraljeva“, pisao je Ljuba Nenadović, „šta su drugo nego gomila kamenja prema Lovćenskom vrhu, prema tome Vladičinom spomeniku. I kad na ovom svetu nestane bregova i ljudi, meni se čini još će trajati dva crnogorska kolosa: Lovćen i Vladika“.

    Zamisao da se Njegoševa kapela ukloni sa vrha Lovćena, a na njeno mjesto postavi glomazni mramorni mauzolej za čije podizanje treba da se i sam vrh Lovćena proubi i zaravna, a ispod njega planina izbuši galerijom od nekoliko stotina metara, izraz bahatosti i megalomanije komunističkih vlastodržaca. Nju sprovesti u djelo, značilo bi pogaziti Njegošev amanet. Ona je protivna najosnovnijim osjećajima mjere i čojstva, kako je to umjesto podvukao Episkop gornjo-karlovački Simeon. Protiv toga projekta odlučno se izjasnila većina mjerodavnih umjetnika i stručnjaka koji su bili konsultovani po tome pitanju. Štaviše, protiv njega se jednodušno izjasnila i Komisija za reorganizaciju Muzeja na Cetinju, sastavljena od uglednih stručnjaka, koju je bio obrazovao niko drugi do sam Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu SR Crne Gore. Evo šta je ta komisija zaključila o pomenutom projektu: „Meštrovićev projekat predviđa izmjenu siluete i čitavog terena Lovćena, i to u jednom negativnom smislu koji bi grubo narušio izgled jednog od najljepših predjela u našoj zemlji“.

    Projekat mauzoleja na vrhu Lovćena namjesto Njegoševe kapele za osudu je i sa etičke i sa estetske tačke gledišta. On je i za osudu s obzirom i na sve ono što se iza njega krije. Ako je crnogorskim komunistima stalo da, kao što tvrde, podignu Njegošu spomenik dostojan njegovog genija, zašto Meštrovićev mauzolej ne postavljaju na Cetinju, kao što preporučuje većina mjerodavnih stručnjaka i kulturnih radnika? Zašto hoće pošto-poto da ruše kapelu na vrhu Lovćena? Komunistička propaganda u zemlji ostrvila se na Srpsku pravoslavnu crkvu. Komunisti optužuju Crkvu da „bespravno prisvaja“ vladiku Rada i da se suprostavlja njihovom projektu „iz sebičnih razloga“. Po svome običaju, komunisti optužuju druge za grijeh koji hoće sami oni da počine. Njihov projekat s Meštrovićevim mauzolejom je paravan iza kog se krije manevar uperen protiv uticaja Srpske pravoslavne crkve i jedinstva srpskog naroda. Kampanja o spomeniku na vrhu Lovćena u tijesnoj je vezi s jednom drugom kampanjom koja nastoji da proturi čudovišne teze o tobožnjoj „naciji“ i nekoj „posebnoj crnogorskoj kulturi“. I jedna i druga duboko vrijeđaju srpski nacionalni osjećaj i ponos pravog Crnogorca.

    Srpska pravoslavna crkva legitimni je čuvar Njegoševog groba i kapele na Jezerskom vrhu. Njen stav u odbranu ove srpske nacionalne svetinje je u potpunom skladu s njenom vjerskom i nacionalnom misijom. Odrođeni cetinjski komunisti drsko izjavljuju da je njihova „odluka“ konačna i neopoziva. Sa vrha Lovćena na njih grmi neumrli glas velikog vladike:

    Ne trebuje carstvo neljudima,
    Nako da se pred svijetom ruže.

    U Parizu, maja 1969 godine
    Knjaz Mihailo Petrović – Njegoš

    [Pismo objavljeno u „Glasu kanadskih Srba“]

  5. Ovo sa ovim čeljadetom samo pokazuje kakve gube i zloće ima među nama i dobro je da to znamo. Međutim, važno je da se, zahvaljujući ovom štivu, Lovćen vraća u svijest Crnogoraca, bar posjetilaca INS-a kojih je ne mali broj, kao srpski Olimp i Sinaj, što je postao primivši Njegošev prah polovinom XIX vijeka i kako su ga nazivali brojni naši i strani autori od tada na ovamo.

    1. Ne daj bože da se moji komentari dopadnu ovim izopačenim (ne)ljudima kao što su Srbin-brđanin (sMlatija), Maksim (po diviziji),Niko-laj,Vladimir i njima slični! Vi, gospodo, prije podne mrzite sebe a po podne cio svijet jer vam ne da da radite s Crnom Gorom šta hoćete! Ko vas je ubijedio da je ovaj portal samo vaš? Kad bi to bilo tako nikad se nebih u njemu javio ni sa najmanjim komentarom. Zato, predlažem vam da osnujete lično svoj portal na kojem će stalno smrđet vas nekolicina i niko više. Vi jednostavno nijeste u stanju da napišete komentar od 10 riječi a da 5 od njih ne budu psovke. Ličite li vi na ljude ili na bezobrazne alapače? Gonite se!

  6. TRN PATI OD NEKE VRSTE MEDICINSKI NEISTRAŽENOG BJESNILA I LUDILA . NEIZLJEČIV JE . ON MISLI DA SE NALAZI U ZEMLJI LUDAKA I DA JE SAMO ON PAMETAN I U PRAVU . GLUMI, IZMIŠLJA LAŽE SAM SEBE I SVE OKO SEBE I VRLO JE ZADOVOLJAN SOBOM . ŠTO GA VIŠE KUBJEĐUJEŠ ON SVE LUĐI . TO JE NEKA VRSTA IZOPAČENE PREVRNUTE SVIJESTI

  7. Zaista, samozvani kerber Montenegra nije izdržao ni 24 sata, a da opet ne zaštekće na Srbe!
    I još na jednoj srpskoj tribini koju predstavlja IN4S !

  8. Jeste, Srbine-Brdjanine, pokusao je da glumi, zapravo da majmunise tolerantnu osobu, ali nije izdrzao, nego opet zakevta svoje i to na Novu godinu!!! Ko se crnim zadoji djavolom, obesta se njemu dovijeka, kako veli vladika Rade.

    1. Vladimire, vi crbi mi ličite na crnogorsku udavaču koja bi svom izabraniku Srbinu u miraz ponijela ništa manje no cijelu Crnu Goru! Međutim, moraš shvatit da nijesmo baš toliko bolećivi prema toj našoj odivi pa da joj to dozvolimo. Moraće da se uda bez našeg miraza. No ne znam oćel je mladoženja takvu gologuzu primit!?

  9. U novogodišnjem jutru opet napadaš časni narod? Je l ti Ćosić otac? Ajde se predstavi da znamo napokon ko si? Trne?

    1. Ne, Ćosić je otac moderne srpske nacije koja je napravila ogromne gluposti 90-tih, a ja tu nijesam.
      I ne napadam ni jednog časnog i dobronamjernog već samo one koji su zaslužili da ih ubode trn da bi se osvijestili i počeli da ljudski razmišljaju u smislu narodne izreke: Ne učini drugome ono što nebi želio da on tebi uradi. Ja npr ni pijan ne želim da nekom Srbinu otmem njegovu voljenu Srbiju.

  10. E MOJ VLADIMMIRE „NIKO KRUPNO KA TURČIN NE LAŽE “ REČE VLADIKA RADE , AOVAJ JOŠ PRI LAGANJU I GLUMI

  11. Kako se odjednom ovo pogance Trna toboze upristoji, trazeci da ne bude psovanja ni vrijedjanja! Kad je ono svu jesen psovalo i vrijedjalo Srbe, pisuci crbin i crbi, ili veljesrbi,podmecuci im da hoce da se dokopaju tudjeg, to jest Crne Gore i da stvore velju srbiju, a da od toga ne samo da nema nista, nego da jos mogu lose proci, posto on i njemu slicni to nece dozvoliti!

    1. Vladimire, ja i dalje smatram da ti i tvoje društvo nešto otimate Crnoj Gori, a naročito su na tome agilni crnogorski građani koji misle da su Srbi. Nijesam ja izmislio ono „crbi“ to je sad uobičajeno ime za takve. I šta nije tačno od toga što kažem da imate namjeru da potpuno posrbite CG i prisajedinite je VS? Najgore od svega je to što se ta namjera ne može ostvarit dok postoji Crnogoraca koji vole svoju zemlju isto kao što vi volite Srbiju. Dakle, ako imaš namjeru da nas uništiš ne računaj na moje prijateljstvo. Mi Srbiji ne želimo ni slučajno tako što.
      Dakle teško ćemo postati istomišljenici. Ti nastavi da dokazuješ da je ta tvoja namjera u redu a ja ću ti uvijek kontrirat tome. To nije psovanje!

  12. SREĆNA NOVA GODINA 2014 I BOŽIĆNI PRAZNICI SVIM SRBIMA A I OVIM MONTENEGRINIMA JEDNOG DANA ĆE I ONI SAZNATI PRAVU ISTINU OSVOJOJ NACIONALNOSTI ,JEZIKU I VJERI SA SREĆOM SVIMA U OVOJ JUBILARNOJ NJEGOŠEVOJ GODINI !!

  13. Dok sadašnje grozomorno zdanje budi užas u nama, Njegoševa kapela nam je napajala dušu svetošću, ljepotom i veličanstvom te zločin nad njom izvršen od strane komunista u sprezi s fašistima i papistima, ne prestaje da izaziva bol u srpskoj duši nadahnjujući razne stvaraoce. Evo rukovet stihova iz poduže pjesme koju je prošle jeseni ispjevao Žarko Bojić iz Gornje Morače:

    Bješe Njegoš, za dušu svog strica,
    Petra Prvog mučeničkog lica,
    Podigao pravu ljepoticu,
    LJpoticu crkvu zidanicu,
    Na Lovćenu visokoj planini,
    Svetinja se s prirodom sjedini,
    Divno crkva pristade bijela
    Kao glava na vrhu tijela.
    …………………………..
    Lovćenska se crkva isticala,
    Kao luča nebeska sijala,
    Naraštaje mnoge napajala,
    Krov je bila naše Crne Gore,
    Nadvisila planine i more,
    Davala nam i vjeru i nadu,
    Pravi Srbi to najbolje znadu.
    No i nama crni vakat dođe,
    Dođoše nam đavoli za vođe
    ………………………..
    Crni vrane, što se nebom krećeš
    I vrhove naše nadlijećeš,
    Stalno grakćeš s ranjenog Lovćena
    I podsjećaš na luda vremena
    Kad Brozovih slugu sta galama
    I prava ih uhvati pomama
    Da se crkva na Lovćenu ruši
    I o zavjet Njegošev ogluši,
    Ne dajući da Pjesnik počiva
    I san vječni u svom hramu sniva.
    ……………………….

  14. Kako mim je milo što neki ,,muče“ pred slovom o Karađorđevićima i Njegošu. Nemaju više šta da izmisle. Jedu kolačiće i čekaju Novu godinu.
    Ja im želim da im bude vedrija i ,,pametnija“, da budu svjesni korijena i predaka!

  15. Jeste, brate Srbine Brđanine, Kapela je bila predivna, božanstvena kao i što dolikuje bogomolji sa koje god strane gledana, dok sadašnji boljševičko-ustaški, a evo se ispostavi i papski mauzolej liči na svašto, osim na neki spomenik, naime na austrijsku forticu, na barutanu, na apsanu, na hangar, na rampu za lansiranje, na bistijernu, sem što u bistijerni ima životodavne vode, na prikolicu, na tamnicu, a posebno na snimcima iz vazduha na jedno ogromno ustaško U,što se nije nimalo čuditi koje su ga ruke prokletnice gradile.

  16. Kako bez gusala razgovora nema, da i ovaj nastavak velike priče o Njegošu i Lovćenu započnemo stihovima barda Trebješkog o dolasku kralja Aleksandra u Crnu Goru da povrati Njegošev prah u obnovljeni hram na Lovćenu. Posle Raja Vojinovića i Miladina Andđelića u predhodnim nastavcima, u ovom pjeva naš takoće glasiti guslar Rajko Rmuš:

    http://www.youtube.com/watch?v=5Yhd91Tt7M0

  17. BOŽE LIJEPA LI JE OVA KAPELA !!
    MAUZOLEJ JE KAO NEKA AUSTRIJSKA FORTICA GRDAN DA MU NEMA RAVNA .

    1. Uredništvu portala in4s srećna i uspješna 2014. I ako sam s mojim komentarima praktično plivao uz vodu oni me nijesu ignorisali što ovaj portal čini velikim i objektivnim.
      Najljepše čestitke i želje za svakim dobrom u Novoj godini svim pristojnim komentatorima koji znaju da komentarišu pristojno i kulturno bez psovki i vrijeđanja. Svak ima pravo da se bori za neke svoje ideale ali i da poštuje tuđe ukoliko nijesu usmjereni na vrijeđanje časti i obraza.
      Srećno!

  18. Pročitajte samo koliko je Kraljevska Vlada uložola truda i napora kada je u pitanju izlged Njegoševe kapele! ,,Brbljoljubi“ – utihnite sa napadima!

  19. Evo o Karađorđevićima, ko su i šta su, neka pročitaju ONI – koji nijesu znali pravu istinu!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *