Feljton: Prva srbska škola u Bijelom Polju (3)

Obećanje predsjednika opštine Bijelo Polje Aleksandra Žurića da će u najskorije vrijeme, biti vraćena ploča sa natpisom „Prva srpska škola osnovana 1846. godine“, još uvijek nije ispunjeno, a samo je njemu poznato kada će i hoće li uopšte.

Kao što je IN4S već pisao, prije pet godina u ovom gradu je srušen stari školski objekat, iako je još 1985. godine proglašen za spomenik kulture.

Uznemirenje građana, amortizovao je tadašnji gradonačelnik Tarzan Milošević, koji je založio svoju čast kao jemstvo da će tabla sa natpisom „Prva srbska škola“ biti vraćena kada se sagradi planirani objekat stambeno-poslovne zgrade, dodatno je potkrepljujući odlukom i pečatom SO Bijelo Polje.

Sredinom septembra, njegov naslednik Aleksandar Žurić, svečano je otvorio Gradsku čitaonicu koja se našla u sklopu novog objekta, bez table sa navedenim natpisom. Umjesto objašnjenja, gradonačelnik je dao novo obećanje da će ona u najskorije vrijeme biti postavljena na ulaz objekta, što do današnjeg dana nije učinjeno.

Obećanje je dao i uredništvu našeg portala, pa smo dužni da ga još jednom podsjetimo na datu riječ, što ćemo učiniti tako što ćemo u nastavcima pisati o istorijatu i značaju „Prve srbske škole“, nadajući se da će do kraja feljtona časne riječi dva gradonačelnika biti sačuvane.

Otpustili učitelja da se ne dogodi kakav fesat

Prva srpska škola u Bijelom Polju radila je i za vrijeme ustanka 1875. godine i ratova 1876 – 1878.

Tadašnji učitelj bio je Vasilije Grigorijević, a njega je od 1880. naslijedio Milan Kandić koji je ostao u varoši punih 15 godina. Njega je zbog izraženog turkofilstva srpska vlada jedva uspjela da premjesti u unutrašnjost Srbije najviše zahvaljujući spletkama drugog učitelja Velimira Joksića.

Međutim, ni Joksić nije prošao bolje od kolege. Godinu kasnije trebalo je ukloniti i njega jer je, kako je javljao srpski konzul iz Prištine, „zamutio red i odnose u opštini međ građanstvom pa i međ samim Turcima da se, prema pismu Valijinom Mitropolitu Prizrenskom, već i sama državna vlast boji da se ne dogodi kakav fesat (da ne dođe do krvi)“.

Odnosi u građanstvu tih godina su bili prilično loši.

Andrija Kujundžić i Milica Marinković, učitelji koji su u Bijelo Polje došli krajem 1895., tražili su, 1898. godine, od mitropolita, srpske vlade i turskih vlasti zaštitu zbog postupaka pojedinih građana.

Tih godina broj đaka koji je pohađao nastavu bio je oko 50, 1892/93. učenika je bilo 33, a učenica 14, dok se ostalih godina broj nije značajnije mijenjao.

Što se uspjeha đaka tiče, u tom vremenu, nije bio najbolji. Priličan broj učenika nije uspijevao da položi razredni ispit, a određen broj je tokom godine, iz raznih razloga, napuštao školovanje.

Izvještaj Carinarnice sa Javora od 10. novembra 1897. godine navodi da je razredni ispit prethodne školske godine kod učitelja Kujundžića položilo 27 učenika od upisanih 35, a kod učiteljice Marinković razred su završila 32 đaka od 42 koji su pohađali nastavu.

Cvetko Stamatović i Zorka Brkić  1898. godine učiteljevali su u bjelopoljskoj školi, a njih su godinu kasnije zamijenili Stevan i Savka Antonijević koji su radili do školske 1904/1905. godine. Atanasije Pejatović, direktor pljevaljske Gimnazije, 1902. godine ocijenio je njihov rad. Nastavu je tada pohađalo 53 učenika, od koji je razredni ispit položilo 36.

Janićije i Krstina Đurđević vodili su nastavu 1904/1905. a naredne školske godine Jevrem Ljujić i Stanija Niković.

Učitelja Ljujića turske vlasti su uhapsile 1905. godine i zaplijenile sve školske knjige, a škola je prekinula rad.

Podaci o radu škole, koja nije dugo bila zatvorena, dostupni su već o školskoj 1907/1908. godini.

Učiteljica je bila Danojla Šiljak koja je u Bijelom Polju ostala do 1912. Zanimljivo je da dva učitelja koji su, takođe, bili raspoređeni za rad u bjelopoljskoj školi, iz određenih razloga, nisu htjeli da stupe na dužnost.

Nadzornik crnogorskih škola u dijelu Sandžaka pokušao je da iskoristi tu priliku i preuzme rukovođenje školom, ali se suprostavio Petar Kosović, direktor pljevaljske Gimnazije, i od ovog nadzornika postavljenog učitelja Mihaila Kurtovića nagovorio da ne preuzme dužnost zaprijetivši da će iz Gimnazije otpustiti sve učenike iz Crne Gore i beranskog kraja. Rad Gimnazije u Pljevljima omogućavala je srpska vlada.

(nastaviće se)

in4s