Feud u doba korone

Piše: Damjan Abramović

Svjedoci smo srednjevjekovne Crne Gore u dvadeset prvom vijeku.
Živimo u malom feudalnom društvu u kojem je zadnjih trideset godina upravljanje državom rezervisano za njeno plemstvo. Crnogorskim plemićima je pošlo za rukom što nije ni jednoj vlasti u istoriji naše zemlje. Efikasno se obračunavši sa svim njenim resursima pokrenuli su vremensku mašinu i vratili Crnu Goru u srednji vijek.

Da nije tužno bilo bi smješno, ali je svakako apsurdno.
Zato Crnogorci, braćo Srbi, naša braćo muslimani i katolici, moramo da se pomirimo, moramo da se složimo ako ne želimo da postanemo kmetovi.

Crna Gora u istoriji nije imala ovakvog neprijatelja (ne mislim na koronu). Istina, ovo je prelomni momenat (ne mislim na koronu).

Ovo je momenat odluke da li uzimamo u svoje ruke budućnost naše djece, ili dajemo njihove ruke da stave kmetovske lance na njih.
Braćo, šta još treba da se desi da uvidimo na kakvom se dnu nalazimo?
Zdravstveni sistem nam se raspao uprkos decenijama izdvajanja dijela naših zarada za isti. Ližemo tuđe šake po bijelom svijetu nećemo li isprositi osnovna sredstva za rad našem medicinskom osoblju čija pleća u ovom nadolazećem iskušenju nose možda i najveći teret.

Ne samo teret opasnosti po zdravlje i život, nego i teret gubitka dostojanstva služeći talogu koji je uhljebljenje jedino mogao naći u institucijama ovog trulog feuda.
Nesebičnu podršku razvoja feudalnog društva u Crnoj Gori u dvadest prvom vijeku dali su naši ekonomski vizionari.

Nad zgarištem privrede plaču duhovi naših očeva i djedova koji su snagom svojih mišića i uvjerenjem da grade budućnost đeci i unucima podizali fabrike širom Crne Gore. Njihov mukotrpan rad, entuzijazam i pregalaštvo poslužili su kao odskočna daska današnjoj klasi feudalaca da zavladaju nad potomcima onih koji su stvarali ovu državu.
Ovaj virus (ne mislim na koronu) zatrovao je naše njive, razgubao naša stada, otrovao naše vode i ostavio nas bez osnovnih resursa za opstanak društva.

Naučili su nas da ne treba da proizvodimo hranu, da je zdravije tuđe meso, kvalitetnije tuđe mlijeko, ukusniji tuđi hleb dok crnogorski seljak raspušta svoja stada i prosipa svoje mlijeko primoran da nadniči služeći goreg od sebe.
Zar je ljepše braćo služiti, ili živjeti na svome, od svoga , hraniti se svojim hlebom.

Ne dam sudbinu moje đece u ruke propalih poljoprivrednika, istih onih koji su posijali ovaj virus koji je opustošio naša sela, u ruke nekvalifikovanih ljekara koji mogu jedino da izvrše obdukciju pokojnog zdravstva Crne Gore, propalih vojnika i ostalih koji se svi zajedno pitaju koliko i kafe kuvarica, kad stanu ispred svog gospodara koji je umislio da su mu Crna Gora i njen narod dati u nasledstvo.
U razvijenim zemljama duhovna i svjetovna vlast su dvije grane jednog stabla. Obije grane moraju da se razvijaju ravnomjerno da bi stablo koje simbolizuje narod bilo zdravo. Svjetovna vlast treba da se bavi ekonomijom i ovozemaljskim blagom, dok duhovna vlast oslobođena tereta ovozemaljskog i materijalnog bavi se duhovnim oplemenjavanjem svog naroda i stoji kao kontra teg na vagi života ne dozvoljavajući da prevagne ono kvarljivo u nama. U našem malom feudu disbalans je očigledan. Osušena i zakržljala grana na kojoj sjedi svjetovna vlast , ogrezla u materijalnom i prolaznom suši svoje stablo i ne razumijući suštinu postojanja duhovnog nameće trulež kao novu vrijednost našeg društva.

Zato vas zaklinjem braćo Crnogorci, braćo Srbi, braćo muslimani i katolici, zaklinjem vas grobovima vaših predaka i kolijevkama vaših potomaka. Ujedinimo se, zakopajmo neslogu. Samo sloga biće poraz vragu! Nijesmo rađali našu đecu da bi bili sluge gorima od sebe. Nijesu naši preci umirali za slobodu da bi mi živjeli kao robovi. Ujedinimo se i ustanimo. Sloboda rađa slobodu!

Nijesmo mi izdanci ove sadašnje klase, mi smo izdanci rase. Rase koja se rađala i umirala sa slobodom na ustima. Rase koja nam je generacijama u amanet ostavljala ove grumene crnogorske zemlje kao nešto veće i dragocjenije od materijalnog blaga. Rase koja je stajala i opstajala pred vecim iskušenjima nego što su ovi virusi (mislim i na koronu).
Zato braćo Cnogorci, vi koji ne dajete nikom veće pravo da se diči svojim porijeklom. Braćo Srbi , vi koji smatrate sebe najčistijim i najhrabrijim korpusom srpskog naroda.

Braćo muslimani i katolici, vi koji doživljavate Crnu Goru kao svoju majku a Crnogorce kao svoju bracu sa kojom dijele iste korjene i vrijednosti. Stanimo jedan iz drugog i poručimo im da smo mi sinovi ove zemlje, da će platiti svaku kap znoja i krvi naših očeva i predaka, svaki izgubljeni život usled ovog rasula u kojem se nalazimo!
Svanuće zora, a sa zorom sviće i sloboda”.