Formula vlasti: Živo ludilo, “Žive istine”

Piše: Vojin Grubač

Nedavno je u emisiji „Živa istina“ na RTCG, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković otvoreno rekao javnosti da- “onima koji su protivnici nezavisne Crne Gore” ne treba davati posao. (1)

Pri čemu je previdio da “protivnika nezavisne Crne Gore” danas nema, iz prostog razloga- jer Crna Gora nije nezavisna država.

Da je nezavisna, kojim slučajem, možda bi se moglo pričati i o “neprijateljima nezavisnosti”, recimo.

Crna Gora je danas maleni protektorat- kojem Zapad u cjelosti kontroliše sistem uprave, odnosno – vlast i dobar dio opozicije, ne vodeći računa o tome kako narod živi.

Neprijatelji nečega, čega nema!

Elem, kako nema nezavisnosti države Crne Gore, tada, logično, ne može biti protivnika nečega čega nema, ili kako?

A citat te misli Vukovića izgleda ovako: “Zavisi kako mladi ljudi doživljavaju ono što su vitalni interesi Crne Gore. Ako smatraju da Crna Gora ne treba da postoji, onda ne vidim da treba da ih zapošljavamo, barem kad je Opština Podgorica u pitanju.“

Zbilja, da li je to Vuković izrekao želju da dio građana Crne Gore i Podgorice, koji mu se politički ne sviđaju- precrkne od gladi ili patnje – pitanje je sad?!

U svakom slučaju, svima je očigledno da je zaprijetio kako će ljudima ugroziti egzistenciju, ako uzmogne, pa je važno ocijeniti- na koga konkretno se ta prijetnja odnosila?

I tako, ona se odnosila, gle čuda, na dvije trećine pravoslavnih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori, koji su prije 13 godina glasali za zajedničku državu sa Srbijom.

Kako je Vuković gradonačelnik Podgorice, to ujedno znači da on 46,33 % građana Podgorice, koji su glasali za zajedničku državu, ležerno tretira neprijateljima Crne Gore i Podgorice – kojima treba uskratiti egzistenciju.

Zaista, treba biti potpuno lud ili bezobrazan, apsolutno neadekvatan i izuzetno ostrašćen, pa tolikom broju ljudi prijetiti egzistencijalnim problemima zbog legitimnih političkih stavova, i nadati se dobrom.

Nezaposleni „neprijatelji“ jadne države

Koliko je Vuković nepametan, svjedoče i druge stvari. Recimo, danas u Crnoj Gori oficijalno ima preko 35.000 nezaposlenih mladih ljudi, a neoficijalno – mnogo više.

A, koliko smo razumjeli, on se hvali kako crnogorska vlast zapošljava ”podobne građane”.

Odlično! Da li tada među tih 35.000 nezaposlenih ima jedan jedini “podobni građanin” da nije zaposlen?

Ako ima, što ga nisu zaposlili? A ako ih ima mnogo, šta je tada u pitanju?!

Zbilja, ako nema nezaposlenih podobnih, znači li to da svih tih 35.000 nezaposlenih nikada neće biti zaposleni- jer su neprijatelji države, recimo?

Žutokljuni gradonačelnik Vuković je rekao sve što je mislio reći, i to je slika današnjeg sistema upravljanja Crnom Gorom. Jadna, da jadnija ne može biti.

Naravno, te pogane riječi reprodukuju određene posledice, kojih mora biti svjestan svako ko tako misli.

Recimo, sada je vjerovatno svima jasno kako je logično da mladi crnogorski sportisti, ponikli iz porodica koje Vuković i slični tretiraju neprijateljima, moraju odbiti pozive za učešće u reprezentaciji države koja njihovim porodicama želi uskratiti pravo na elementarnu egzistenciju, ili – pravo na življenje, uopšte?!

Ili, možda postoji oprečno mišljenje? Koje? Šta Vuković i slični njemu misle o tome?

Četničko- boljševički problem države

Gradonačelnik Vuković je u tom intervjuu spomenuo i portal IN4S, ocijenivši da se radi o četničko- boljševičkom portalu, „na kojem se okupljaju neki opskurni tipovi“. (1)

Tom izjavom, Vuković je nacrtao novi vid tumaranja zvanične državne ideologije.

On je, nehotično, ovom svojom izjavom faktički nagradio portal IN4S za ideološku izbalasiranost.

I to je jasno, jer na njemu, znači, mogu svoje tekstove jednako objavljivati uslovni ideološki protivnici – “četnici” i “boljševici”, iliti “komunisti”, recimo.

Ipak, na stranu optužba na adresu portala i spominjanje “opskurnih likova”, akcenat ove izjave je ipak bio na četničko – boljševičkom problemu države.

Da se razumijemo, do sada su vlasti posmatrale samo “četnike” kao problem- jer im je, po formuli vlasti, to bilo neophodna bi se predstavljali kao “zaštitnici Bošnjaka od četnika”, jelte, i od njih dobijali glasove na izborima.

Navodni i uslovni zaštitnici, kažemo, jer će prije biti da su taj krupni “razlog četničke opasnosti” upotrijebili lideri Bošnjačke stranke opravdajući tako svoj ulazak u medene lavirinte temeljno korupirane vlasti, zbog sopstvene materijalne koristi.

Boljševici kao pošast za režim?!

Možemo, dakle, konstatovati da je crnogorski režim kao novi krupni problem države definitivno registrovao boljševike, iliti komuniste.

To je bilo za očekivati, još davno, jer je sadašnja vlast u pepeo satrla sve ideale komunista, gdje više više nema društvene i državne svojine, već je ona popljačkana ili temeljno uništena.

Nema ni socijalne pravde, jer je ona “đavolu data”. Niti sigurnosti posla, garancije zaposlenja, obezbjeđenja radnika od pomamljenih novih izrabljivača, bez ikakvih prava na humanije uslove rada.

Samim tim, nema više četnika, niti partizana, osim u karikaturalnom vidu.

Iznad svega toga, bivšeg i nestalog, caruje nečovječnost liberalnog kapitalizma, koji je više divljaštvo i anarhija, nego sistem “kapitalizma s ljudskim licem”.

Te zato, nisu više aktuelne ideje monarhizma i komunizma, jer je sve to prije par decenija zamijenila nova ideologija – grabeži i pljačke.

Eto i „boljševičkih nacionalista“ na vratima

Zato je čudo, što sadašnji režim uopšte slavi Trinaestojulski ustanak, u kojem je učestvovalo sedam hiljada komunista, koji su ga inicirali, i 25.000 monarhista, složno ustavši protiv okupatora, i malog dijela crnogorskih zastupnika nepostojeće, marionetske nezavisnosti, na koje liče sadašnji vlastodršci.

Po retorici Vukovića, oni se takođe mogu svrstati u kategoriju “četničko – boljševičke pošasti”, pri čemu su paralele očigledne.

Da je to trend, potvrdio je i moj oponenet s portala Analitika, vječni sanjar g. Miroslav Ćosović.

On je autoru ovog teksta, Vojinu Nikolajeviču, nedavno dao “ekspertsku identitetsku ocjenu”, rekavši: “Vojine, ti si boljševički nacionalista, malo čudno, ali je tako”, a zatim dodao: “Komunistički nacionalista, jeli sad bolje?” (2)

Naravno da je bolje, mada bi se na hrvatski jezik to moglo prevesti kao srbo- komunista, i dodati srbo- četnik, radi balansa među zvijezdama.

A sa subjektivnim procjenama nije potrebno sporiti, već se samo mogu staviti u rječnike novih krilatica.

Preko prosjaka do Crnogorca?

Dodatni apsurd toga što je gradonačelnik Vuković rekao se sastoji u činjenici da svita kojoj pripada razara postojanje Crne Gore u svakom smislu.

Umjesto da iznova prave nezavisnu Crnu Goru, obnavljaju privredne kapacitete, jer su sve uništili grabežom i neznanjem, oni sada traže ideološke razloge da mnogim građanima naprave dodatne probleme, pored onih postojećih.

Tako slično misle i neki opskurni likovi koji su, navodno, izvan vlasti. Recimo, ulcinjski pisac Jovan Nikolaidis, kojem je nedavno Antena M objavila autorski tekst pod nazivom “Čim im se olade novčanici – postaće Crnogorci”?!(3)

A naslov je izveden iz ove misli Nikolaidisa: “Za Srbe u Crnoj Gori ne brižite. Čim im se olade novčanici – postaće Crnogorci…”!(3)

Ukratko, taj ulcinjski pisac je produžio misao gradonačelnika Vukovića, da treba egzistencijalno ugroziti neprijatelje države, koji će potom postati, gle čuda- Crnogorci?!

Nikolaidis je, time što je rekao, sebe predstavio kao leteću pomamu, kojoj glava dobro radi samo kad je isključena.

Elem, ako Nikolaidis misli da se Crnogorci prave ili stvaraju od prosjaka i jadova, a ne od sile duha, istorije, tradicije- tada je on opasno zalutao.

Kako ekonomija države ide u provaliju, tada, u momentu kada se sve konačno opustoši – neadekvatni Jovan Nikalidis može očekivati “dešavanje sreća”, u tom smislu da će se ekonomski posrnuli Albanci, Bošnjaci, Romi i Hrvati u Crnoj Gori, odjednom, takođe- prevratiti u Crnogorce.

Da Vukoviću i Nikolaidisu glava radi normalno, vjerovatno bi se prisjetili da su mnogi koji su ludarali, zlomislili- iskreno očekivajući slavu, gdje će ih “narod nositi na rukama”, doživjeli, zakonomjerno- da ih je taj isti narod “ponese na vilama”.

Metlanje starog, i stvaranje goreg sistema

Da se razumijemo, režim, kojem Vuković pripada, je brutalno ometlao stari sistem socijalizma, i zamijenio ga novim sistemom, gorim od ičega što je do sada viđeno.

Svemu tome su dodali partijsku ostrašćenost i ideološki ekstremizam u borbi protiv svega i svačega, da se ne povjeruje.

Što će rezultovati bumerangom, gdje će se pristalice sadašnje vlasti, u prostorima gdje neko drugi vlast preuzme, suočiti s nekim vidom odmazde zbog Vukovićevih nepotrebnih riječi, i namjera koje je iznio, a sve po zakonu akcije i reakcije.

Takvoj lošoj vlasti sufliraju ostrašćene dvorske lude, koje se prave da “kritikuju dvor” i da nisu dio dvora, poput Jovana i Andreja Nikolaidisa, Rajka Cerovića, Ranka Ćonovića, i sličnih.

Oni su pogonsko gorivo ekstremizma, promoteri suludih ideja, baš kao i mediji poput “Antene M”, u kojoj novinar Darko Šuković ordinira kao “bard ideološke kanalizacije”, uvijek principjelan u svom civilizacijskom posrnuću.

Zato ispada da jedina nezavisnost kojom se gradonačelnik Vuković, glavni junak ove priče, može pohvaliti- je ona kada su ga odvojili kao dječaka od pelena.

Međutim, to nije razlog da se, poslije svega što je rekao, građani i glasači odluče da ga vrate na tutu, jer očigledno da za višu poziciju on još nije dorastao. Prosto, nije dozreo.

Reference:

(1) (Vuković crta mete slobodnim medijima: IN4S je četničko-boljševički portal, na kojem se okupljaju opskurni tipovi, portal IN4S, 20.07.2019.)

(2) (FB profil- Vojin Grubač, 14.08.2019.)

(3) (“Čim im se o’lade novčanici – postaće Crnogorci”, Postavila: Marija Mitrović, portal Antena M, 15.08.2019.)