Formula vrhovnika: Pljačka, šovinizam i „NATO pomoć“
1 min read
Vojin Grubač
Piše: Vojin Grubač
Sve što je loše, nosi u sebi nešto dobroga, rekli bi Rusi. Slučaj u Pljevljima, gdje opština prodaje crkvenu imovinu brzo i “na doboš”, je primjer koji kristalno jasno pokazuje sistem grabeži i međuvjerske destabilizacije društva – koji je zamislio, naravno, šef režima.
A taj sistem je otprilike ovakav: poslije prevođenja imovine Crkve u vlasništvo opštine ili države, ta imovina se ekspresno prodaje da bi se preduhitrile žalbe i eventualni sudski sporovi, a usput se vrši šoviniziranje i mobilizacija svih vjerskih grupa protiv pravoslavnih Srba i Crnogoraca!
NKT u toj igri ima zadatak da opskurnim mjerama “zakonski zabrani” proteste, dok se imovina brzo ne proda, policije da protestna okupljanja suzbije silom, tužilaštva da što više protestanata kazni da bi se time pokušali zaustavili protesti, dok je uloga režimskih medija masirano širenje mržnje prema pravoslavlju, Crkvi, narodu.
Svako u igri ima svoj podmukli zadatak
Partije, poslanici i odbornici manjinskih naroda su, ugovorima Crne Gore sa IVZ i Svetom Stolicom, sigurni da se neće desiti pljačka imovine njihovih vjerskih organizacija, pa opušteno glasaju za pljačku imovine Pravoslavne crkve, kako je to zamislio šef režima, kao da je to normalno.
Tako se desilo i u Pljevljima, što pokazuje spisak odbornika koji je predostavio Pljevaljski odbor za zaštitu svetinja, a koji je resprostranjen po društvenim mrežama. (1)
Naime, 18 odbornika koalicije DPS-SD-BS su na sjedinci SO Pljevlja usvojili odluku o prodaji dijela zemljišta i stare vodenice stare 500 godina koja pripada Manastiru Sv. Trojice iz 16. vijeka. (2)
Nije problem bio samo u tome što su odbornici DPS, SD i BS režirano glasanje izveli podmuklo i van zdravog smisla.
Javnost je primjetila da oni čak nisu izašli pred javnost i novinare, objasnili svoju poziciju, odgovorili na pismo vladike Atanasija, što pokazuje da se radi o neodgovornim, nekulturnim i bizarnim likovima.
Predlog o otimanju imovine SPC su “bratski i multietnički” odbornicima predstavili bezobrazni Igor Golubović i Sead Vesnić. (1)
Osim odbornika opozicije, protiv toga predloga su glasali i dva odbornika DPS-a: Predrag Cvijović i Srđan Pivljanin, što je bilo jako dostojno od njih i čestito!
Na drugoj strani, korišćenjem odbornika bošnjačke nacionalnosti u skarednom predlogu i poganom glasanju za otimanje crkvene imovine u Pljevljima, šef režima je demonstrirao da ne preza od međuvjerskog konflikta, čak i u sredinama gdje su Bošnjaci etnička manjina.
Politika šefa rečima je zapanjujuće slična politici italijanskog okupatora u Drugom svjetskom ratu.
Možemo se samo podsjetiti Pljevaljske bitke, održane 1. decembra 1941. godine, kada došlo je do strahovitog poraza elitne partizanske jedinice koja je brojila 3690 boraca.
Poslije tragičnog bilansa od 218 mrtvih i 269 ranjenih, desila se demoralizacija te jedinice i njen raspad, jer je tri četvrtine boraca odlučilo da više ne učestvuju u borbama i vratilo se kućama.
Istoričar Milutin Živković je u vezi tog događaja naveo da je poraz u Pljevljima izazavao veliko negodovanje VŠJ na čelu sa Josipom Brozom, te da je Moša Pijade sa prostora Žabljaka tražio hitnu istragu i izvještaj povodom toga slučaja.
Istoričar Živković potom navodi: “Prvi opširniji izveštaj o dešavanjima u toku napada poslao je delegat VŠJ pri PK CG Ivan Milutinović tek 13. decembra. On krivicu svaljuje na lošu borbenu moć i neposlušnost trupa, ali i neprijateljsko držanje muslimana. ”
Dakle, slobodno se može zaključiti da neodgovorni šef režima u mješovitim sredinama koristi istu igru razvijanja međuetničke i međuvjerske mržnje kao i italijanski okupator, što je ironija istorije.
Da ih spašava NATO, a ne Ustavni sud koji se krije
Ovih dana se javnuo Srđan Darmanović, ministar vanjskih poslova Crne Gore, koji je rekao da postoje “brojni mehanizmi NATO-pakta” ako “Srbija destabilizuje prilike u Crnoj Gori”?! (3)
Kako Srbija nema namjeru da se angažuje na način kako to Darmanović projektuje, javnost je razumjela da je dotičnom ministru NATO nije potreban protiv Srbije.
Naime, ministru Darmanoviću je, izgleda, NATO potreban zbog “narušavanja sigurnosnih prilika”, odnosno protiv naroda koji učestvuje na molebnima i litijama.
Nevjerovatno, sadašnji režim želi da ga od molebna i litija spašava NATO, a ne Ustavni sud Crne Gore koji je davno morao ukinuti satanistički Zakon o vjeroispovijesti jer on krši 6 Članova Ustava Crne Gore!
Darmanović je svojim obraćanjem NATO paktu javno unizio Belog Orla, prvog vojskovođu Crne Gore, koji se grozničavo borio protiv “kašičica za pričešće”, smatrajući da su one “strašna opasnost” od koje mu može uginuti armija kojom komanduje, baš kao da su vojnici zlatice ili komarci pa da uginu.
Dakako, Beli Orao je obrazac nove “transjunačke tradicije” Crne Gore, poseban do bola, unizan pred svima a retorički “junačan” samo protiv Pravoslavne crkve i pravoslavnog naroda!
Kada bi mu Stoltenberg, daleko bilo, slučajno ili greškom, zalijepio šamar uz uši, opskurni Beli Orao bi se okrenuo prema kamerama i, da ne trepne, rekao da je to bio “još jedan dokaz uvažavanja Crne Gore u prostorima evroatlantskih integracija”.
Čudni likovi čudnog vremena! Sve su prilike da se “vrhovnik države” specijalno okružio blavorima, da bi blistao meću njima.
NATO da glumi italijanskog okupatora 1941., ili kako?
Poslije izjave Darmanovića, šef režima je ovih dana hitno poletio Jensu Stoltenbergu, generalnom sekretaru NATO pakta, kojem se sigurno žalio zbog bunta pravoslavnog naroda u Crnoj Gori.
Vjerovatno se jadao što mu je 80 odsto građana Crne Gore protiv antiustavnog satanističkog zakona, što mu i nije problem-koliko fakt da su stotine hiljada ljudi bile na ulicama Crne Gore u litijama i molebnima, a koje će ponovo izaći u još većem broju.
Zbilja, teško se oteti utisku da šef režima nekako pokušava skrpiti, odnosno revitalizovati antipravoslavni plan italijanskog okupatora iz 1941. godine, sa specifičnom ulogom bošnjačkog i albanskog naroda u tom planu.
Da se podsjetimo, italijanski okupator je 1941. godine, pored svojih 100.000 vojnika, mobilisao oko 30.000 pripadnika Muslimanskih i albanskih milicija da učestvuju u gušenju pravoslavnog Trinaestojulskog ustanka Crne Gore.
Taj podmukli plan međuetničkog konflikta je urodio plodom te izazvao pojavu četnika u Crnoj Gori, kojih u periodu ustanka i mjesecima poslije Trinaestojulskog ustanka uopšte nije bilo.
Isto to je šef režima uradio u parlamentu Crne Gore 27. decembra 2019. godine kada su njegovi poslanici igrali ulogu italijanskog okupatora, a poslanici partija manjinskih naroda pridodati toj borbi protiv pravoslavnog naroda.
Isto to smo vidjeli prije neki dan i u SO Pljevlja, kada se glasalo uz otimanje crkvene imovine.
Ono što je rekao Darmanović, kao i odlazak šefa režima Stoltenbergu, javnost tumači kao želju režima da im NATO vojska, eventualno, zaigra ulogu koju je imalo 100.000 italijanskih vojnika u gušenju Trinaestojulskog ustanka.
Opet, propagandisti šefa režima, nekakvim pričama o “iznenadno iskrsnulim četnicima”. Žele obezbijediti drugi sektor italijanskog projekta, “kolaboracionističke albansko-muslimanske priče” iz vremena 13. jula 1941. godine, što je providno.
Doduše, možda i ne bi bilo loše da aktuelni režim dovede NATO vojnike da nadgledaju i posmatraju litije, a potom da im se oduševljeno pridruže, jer su fascinantne i neodoljive, zbog čega bi vrhušku vlasti od stresova mogle rafalno opaliti srčike i insulti.
Neodrživi, pakleni, ekonomski i politički sistem
Paralelno sa šovinističkim impulsima, koje projektuje na razne načine, šef režima je stvorio pakleni ekonomski i politički sistem u Crnoj Gori, koji se više ne može održati niti servisirati.
On će biti detaljnije obrađen u posebnom osvrtu, pa ćemo se sada zadržati na segmentu vezanom samo za Pljevlja.
Naime, na pokušaj žestoke i beskrupulozne pljačke Pljevalja se nedavno osvrnuo poslanik SDP-a Ranko Krivokapić u autorskoj emisiji Irene Tatar na A1TV. (4)
Autorka emisije je Krivokapiću predočila mišljenje građana da njegov SDP nosi odgovornost zbog stanja u institucijama, jer su dijelili vlast s DPS-om puno godina, pa je tražila osvrt na te stavove. (4)
Ranko Krivokapić je odgovorio ovako: “Mi smo (sa DPS-om, op. a.) svo vrijeme uvijek imali sukob oko ekonomije i vladavine prava…
Sjećate se, kako smo spasili Taru protiv DPS-a, kako smo spasili prodaju Termoelektrane za 35 miliona a valjala je 220 miliona, Olegu Deripaski, kako smo spriječili prodaju Elektroprivrede 100 posto… to su djela. Znate, ko je najveći investitor u CG? SDP, jer smo sve to spriječili…” (4)
Dakle, poslije optužbi 12. februara 2015. da je šef režima sa okruženjem pokrao državu, te uzeo mito od KAP-a u visini 800 miliona eura(5), Krivokapić je principjelno nastavio sa optužbama pa je šefa režima prije neki dan, 7. Juna 2020., dodatno optužio za pokušaj otimanja 185 miliona eura od Termoelektrane u saradnji sa Deripaskom. (4)
I sada, taj i takva razoritelj države, kakvim ga slikovito opisuje Ranko Krivokapić, priča o autokefalnosti, reformaciji Crkve s projektom da ona nestane, prevođenju crvene imovine u državnu imovinu koja je popljačkana tačno onako kako to Krivokapić svjedoči.
I malo mu je sve što je oteo od države, već se nameračio čak na jednu vodenicu i nešto zemljišta Crkve u Pljevljima, što govori o beskonačnoj alavosti u njegovim naletima grabeži.
Dakako, Ranko Krivokapić, izvanredni poznavalac pljačke države, ostaje enigma jer se javnost pita: Kako je Krivokapić mogao dići ruku za satanistički Zakon o vjeroispovijesti, koji daje mogućnost da isti pljačkaši nastave grabež, i to imovine Pravoslavne crkve?
Zar je to logično i normalno, u čemu je problem?
Naravno da nije, jer je u emisiji Irene Tatar Krivokapić rekao: “Vjerujem da DPS neće prodati imovinu crkve, ne može i da hoće”! A evo, Pljevlja su ga odmah demantovala!
Ranko Krivokapić ima neke unutrašnje nedorečenosti, konfuzije i paranoje i pored velike hrabrosti da priča o strahovitoj i temeljnoj grabeži Crne Gore što ga je skupo koštalo.
Krivokapić je idealni i najhrabriji svjedok pljačke Crne Gore koju je izveo režim i šef režima, da boljega nema, ali i nedovršen u svojim pretpostavkama pravne države.
Zato je šef režima lično prisustvovao razbijanju njegove partije, stvaranju Socijaldemokrata od merkantilnog sloja SDP-a, koji je za groš prodao dušu da bi se otcijepio od Ranka Krivokapića.
Dakle, i pored svega pozitivnog što je uradio za državu, Krivokapić ima neki neobjašnjivi ideološki defekt kao “nosilac državotovorne ideje”.
To svjedoči činjenica da se nije smio osvrnuti na opasku novinarke Irene Tatar da su najblistaviji pravnici Crne Gore, poput advokata Vladana Bojića, Velibora Markovića, prof. dr Blagote Mitrića-pravno dokazali da je Zakon o vjeroispovijesti neustavan.
A taj zakon, da se podsjetimo, krši čak šest članova Ustava Crne Gore oborivši tako Konstituciju kao fundament postojanja države.
Ranko to, za divno čudo, ne želi primjetiti, kao da se ne radi o državi čiji je poslanik u parlamentu.
Litijski pokret, repriza narodog jedinstva 13. jula 1941.
Učesnici ovovremenog litijskog pokreta neodoljivo podsijećaju na učesnike veličanstvenog Trinaestojulskog ustanka, kada se u jednom stroju našlo 32. hiljade ustanika, od kojih 7.000 komunista i skojevaca, koji su pokrenuli ustanak, i 25.000 nekomunista i monarhista koji su im se u magnovenju pridružili.
Koliko je ustanicima ideologija ili partijska pripadnost bila nebitna, svjedoči činjenica da se Trinaestojulskom ustanku pridružilo 26 sveštenika Srpske pravoslavne crkve, oko trideset učenika Bogoslovije, bogoslova i teologa, kao i 115 aktivnih i penzionisanih oficira Kraljevine Jugoslavije.
Takav je danas litijski pokret, u kojem su svi slojevi pravoslavnog naroda Crne Gore, i Srbi i Crnogorci, građani bez obzira na partijsku ili ideološku orjentaciju.
U litijskom pokretu su glasači i funkcioneri partije šefa režima, koji ne prihvataju njegovu satanističku preobrazbu partije, a vidjeli smo da su otvoreni otpor u Pljevljima dala dva čestita odbornika DPS-a.
U litijama su i bivši članovi i predsjedik partije Crnogorska, ali članovi i funkcioneri SDP-a, što je otvoreno rekao Ranko Krivokapić u emisiji Irene Tatar na A1TV.
Ako se tome doda da su litije podržali, ili učestvuju u njima, pripadnici drugih religija i nacionalnosti, jasno je da je sila koju danas ima Litijski pokret čak veća od sile koju su tada imali ustanici Trinaestojulskog ustanka.
Dakako, u svemu ovome ima i jedan nedostatak, a to je što se još nije formirao nadpartijski Litijski saborni pokret, koji bi svojim uticajem preobražaj društva izvršio i u političkoj ravni.
Dakako, to će se svakako desiti ali, reklo bi se-ne u okvirima jedinstvene, korektno i umno formirane organizacije, koja se javlja kao neophodnost.
Već po pravilima impulsa društvenih grupa, što nije mudro jer to nosi neizvjesnost i ima visoki stepen neodređenosti i potencijalnog anarhizma.
Demistifikacija halucinogene ideologije šefa režima
Ovom haosu koji vlada u Crnoj Gori značajno doprinosi halucinogena ideologija koju u svojim šovinističkim govorima plasira šef režima, a koja ima za cilj da nasrtaj na SPC obrazloži “višim ciljevima”?!
Očiglednost želje da se pljačka Crkve obavi “kosmičkom brzinom”, dakle momentalno, demantuje njegove licemjerne ideje kako “Crkvu treba reformisati”, sve uz teorije o “potrebnoj autokefalnosti Mitropolije”.
Svjedočenjem samo Ranka Krivokapića potvrđena je dubina sumanutosti šefa režima, koji je svojevremeno za mošti Sv Vasilija Ostroškog rekao: “Te kosti su državne”(6), a nema komada državne i društvene imovine da nije, pod njegovom vlašću, temeljno ograbljena i uništena?!
Više ne vrijedi narodno mišljenje kako “onaj ko je na vlasti tamo treba i da ostane, jer je dovoljno popljačkao, sebe obezbijedio i više mu pljačka nije potrebna”.
To, zaprosto, nije tačno i radi se o teškoj zabludi, jer se po djelovanju aktuelnog režima i šefa režima jasno vidi da se radi o beskonačnoj merkantilnosti, možda čak bolesti, gdje nema kraja požudi za grabežom.
Dakle, ne samo da je Crkva meta grabeži, već će poslije Crkve ko zna šta biti meta pljačke, pa čak i privatna imovina građana pod nekim izgovorima i usvojenim kvazizakonima.
Dakako, jasno je i da se ova priča neće završiti bez silnog protesta javnosti i naroda na ulicama, jer ovo divljanje režima nema prolaza!
Upravo je zato najava obnavljanja molebna i litija od izuzetnog društvenog značaja.
Mirni i dostojanstveni protesti naroda će biti novi jaki signal režimu i međunarodnoj zajednici da se prestane sa bahanalijama u Crnoj Gori. Naša upornost, kreacija i sloga biće poraz vragu!
Reference:
(1) (Pljevaljski odbor za odbranu svetinja: “Podsjećamo sve Pljevljake da je na predlog Igora Golubovića i Seada Vesnića oteta vodenica. Za takvu odluku su glasali: Avdo Ajanović, Haris Alavać, Ermin Harbić, Jasmin Kuluglija, Sabrina Hadžiosmanović, Kenana Strujić, Mersudin Halilivić, Dragiša Sokić, Dijana Gomilanović, Momir Cvijović, Marko Tošić, Jovana Krivokapić, Danijel Živković, Maja Rondović, Veljko Petrović, Nada Borović, Dušan Knežević i Goran Cerović. Protiv ove odluke, pored odbornika opozicije, glasali su odbornici DPS-a Predrag Cvijović i Srđan Pivljanin.”)
(2) (“Počelo otimanje imovine SPC: SO Pljevlja izglasala prodaju manastirske vodenice”, IN4S, 05.06.2020.; Citat:”18 odbornika koalicije DPS-SD-BS usvojilo odluku o prodaji dijela zemljišta i stare vodenice stare 500 godina koja pripada Manastiru Sv. Trojice iz 16. vijeka – napisao je na svom Fejsbuk profilu odbornik Demokrata u SO Pljevlja Nikola Rovčanin. On navodi da nisu pomogle ni argumentovane diskusije, ukazivanje na nedostatak procedure, ali ni molba Vladike Atanasija. Podsjećamo, vladika Atanasije se danas obratio molbom odbornicima SO Pljevlja:„Gospodine Predsjedniče, Gospodo pljevaljski odbornici, Zahvaljujem Vam se što ste sa pažnjom primili naše pismo i još jednom molitveno pozivam i apelujem na vašu savjest da ne izglasate prodaju manastirske vodenice. Zaklinjem vas Svetom Trojicom i grobovima vaših slavnih predaka da danas stanete u odbranu Manastira Svete Trojice i njegove imovine. Učinite to zbog svoje djece. Usrdno se moleći Gospodu da u miru dočekamo i proslavimo praznik Svete Trojice šaljem vam Naš arhijerejski blagoslov“.)
(3) (“Darmanović: Ako bude narušena sigurnost, iskoristit ćemo mehanizme NATO-a”, portal Dnevni avaz, 05.06.2020.; Citat: “Ne vidimo da postoji potreba za alarmiranjem NATO-a u vezi s nesporazumima koje imamo sa Srbijom, kazao je ministar vanjskih poslova Crne Gore Srđan Darmanović odgovarajući na pitanje novinara da li će ta zemlja tražiti pomoć Alijanse zbog povremenog narušavanja sigurnosnih prilika u našoj zemlji. Vjerujem da će se političkim putem naći rješenje za odnose koji sada nisu na najboljem nivou. Ali ukoliko bi procijenili da postoji vidno ugrožavanje bezbjednosti zemlje, postoje brojni mehanizmi unutar NATO-a koji mogu da se koriste – naveo je Darmanović.”)
(4) (“Klub A Specijal s Irenom Tatar”, gost Ranko Krivokapić, A1TV, 07.06.2020.; Citati: “Irena Tatar: ‘Dijelili ste vlast s DPS-om puno godina, veliki broj građana kažu da ste zaslužni za tako stanje u instituciji’. Renko Krivokapić: ‘Primjerima ću reči i dokazima… Mi smo svo vrijeme uvijek imali sukob oko ekonomije i vladavine prava… Sjećate se, kako smo spasili Taru protiv DPS-a, kako smo spasili prodaju Termoelekstrane za 35 miliona a valjala je 220 miliona, Olegu Deripaski, kako smo spriječili prodaju Elektroprivrede 100 posto… to su djela. Znate, ko je najveći investitor u CG, SDP, jer smo to spriječili’”( 40.m.15.s.)
(5) („Krivokapić: Sa DPS-om smo samo zbog NATO“, Podgorica, “Vijesti”, 12. februar 2015.; Citat: “Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić tvrdi da nas autoput neće odvesti u dužničko ropstvo, iako priznaje da je u datim okolnostima i perspektivi nužnost. Smatra da je veća šteta bio Kombinat aluminijuma, kroz koji je, kako procjenjuje, nestalo 800 miliona eura državnog novca. „Ako me pitate šta je alternativa, da opet iscuri 800 miliona kroz neki kanal tipa plaže, nečeg drugog ili da rizikujemo pa da ostane put, pa ako i nešto iscuri“, kazao je Krivokapić u emisiji Načisto koja se emituje večeras na TV Vijesti u 20.50.)
(6) (“Đukanović mošti Svetog Vasilija nazvao kostima”, portal Nezavisne novine, 04.02.2020.; Citat: “Pogorica- Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je, na sjednici podgoričkog Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista, mošti Svetog Vasilija nazvao kostima koje vladika Atanasije navodno želi „zavrgnuti“ u Hercegovinu. On je ovo rekao povodom izjave vladike Atanasija Jevtića, da bi mošti Svetog Vasilija u slučaju najavljenih otimačina svetinja mogle biti prenesene u Hercegovinu. Takođe, najavio je odbranu „državne kuće“. „Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije, član Episkopskog savjeta Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, najavljuje da, ako ne budemo dovoljno poslušni, da će zavrgnuti kosti Svetoga Vasilija Ostroškoga i odnijeti ih u Hercegovinu. E pa, dakle, da se ne bismo igrali s Atanasijima, raznima, ovo mora biti državno“, kazao je Đukanović.”
Naravno da ti se Markovicu razlikuju nazori sa Adzinim. Adzo je kulturan, a ti sirovina , koja zapjeni kad nije u pravu i ne zna sta govori. Drugo, Adzo je patriota, a ti Amfilohijev najamnik, koji glumi i samom sebi pripisuje objektivnost. Obraza nemas.
Sto je pio i tukao zene kad je kulturan? Sto mu je Draginja pobjegla?
Eto to su tvoji argumenti. A da se pocnemo baviti Markovicevim privatnim zivotom? Markovic cak ni u javnim diskursu nema ni minimum kulture.
Šta će Marković? Pa njega je Adžić skoro poderao kao „krmača masnu vreću“
Novace Adzicu ili Zojo Milunova, ili Misliti crnogorski, ili nazivaj sebe sa jos sto osamnaest nick nameova, od kada te je advokar Markcic razbucao ovim tekstom samo jecis kao Damjanov Zelenko. Dobio si pencilin velike doze.
Advokat Marković o Novaku Adžiću: „Pravnik“ i „istoričar“ puca iz prazne puške
„Moji i Adžićevi lično-javno-kulturni nazori svakako se razlikuju. Što smatram dobrim. Po mene. Ne daj Bože da je drugačije. Jer ja npr. ne lažem, ne obmanjujem javnost, ne izigravam i pravnika i istoričara, nijesam alkoholičar, pa da pravim predstave za komšiluk… I nijesam pripadao, kao on, bilo kome ko je radio ovom narodu to što i dalje radi.“
Od IN4S – 05/06/2020 14:15
Ugledni advokat Velibor Marković osvrnuo se na pokušaje Novaka Adžića da dovede u pitanje vjerodostojnost Markovićevih ocjena kada je riječ o crkvenoj imovini.
Reagovanje advokata Markovića prenosimo integralno.
Kako u tekstu lijepo za sebe priznade, gospodin Novak Adžić želi „da POKUŠA“ osporiti neke moje tvrdnje.
Al’ ne ide, a znate li zašto? Zato što iako svi mi imamo neka svoja razmišljanja iz oblasti prava i istorije, meni istorija ne smeta da radim u skladu sa pravom, a njemu smeta. To je jedino do sada dokazao svojim djelovanjem, pa u toj svojoj borbi i unutrašnjem previranju Novak Adžić „istoričar“ pobjeđuje Novaka Adžića „pravnika“.
Istoričar pod znacima navoda i izvoda „samo“ zbog nedostatka njegovog formalnog, a pravnika – praktičnog obrazovanja. A, kad imaš nedostatak na obije strane, onda nije ni čudo da ti jedini argument za odbranu zakona, kao što je njegov, bude taj da ga je izglasao parlament i s tim u vezi prošao „vacatio legis“, iz čega po pravnom znanju gospodina Adžića Ustavni sud i ne treba da postoji, pošto je, pobogu, zakon usvojen u parlamentu. Ovo predstavlja katastrofalno nepoznavanje razlike između nadležnosti parlamenta da usvaja zakone i ustavnosti tih istih zakona.
No, valjda ipak negdje svjestan tog svog nedostatka, što je po principu „znam da ne znam“ dobro, gospodin Adžić poseže za istorijom, ali uz tvrdnju kako sam ja „propagandista i agitator, više nego li nezavisan pravni stručnjak“ – gdje upade u sopstvenu zamku propagandiste i agitatora.
ilustracija: socijalnidemokrati.rs
Jer, dobro je poznato i lako provjerljivo da ja ne pripadam nijednoj političkoj partiji, da nikada ne glasam i da sam agnostik. Kao i da od vlasti nijesam dobio ama baš ništa. Niti tražio – za razliku od njega. Tako da se nažalost i u njegovom slučaju obistinila jedna moja nedavna Fejsbuk-objava u kojoj sam naveo da koliko god se čovjek izlagao stručno i bio u pravu, uvijek će se među primitivcima naći neko ko će vas svrstati u jednu, drugu ili treću grupaciju.
Naravno, po pravilu samo onaj kojem takvo izlaganje „politički“ ne odgovara, jer on pripada nekoj četvrtoj grupaciji, pa prigovaranjem drugom ustvari polazi od sebe. A ja sve te grupacije prezirem, s tim što ja i nijesam ovdje da zadovoljim bilo čije interese, a posebno grupa, već samo zakon. Pa i onda kada kažem da samo magarci nešto ne znaju.
Uostalom, o mojim nastupima u posljednjih dana, pa neka po njemu bude i da su politički (a ja valjda bolje znam jesu li od onog koji to nagađa), struka je već rekla svoje. I to iz svih grupa. Makar to „pravni teoretičar“ gospodin Adžić ne može da ospori. Što je meni jedino i važno. Pa su rekle čak i pojedine njegove stranačke kolege, koje su me zvale telefonom, rekavši da su glasali za zakon, ali su shvatili da sam ja u pravu.
I jesam, ali ne zato što sam nešto previše pametan. Nego iz prostog razloga što se radi o elementarnim stvarima u pravu, koje bi morale biti poznate svakom studentu 3. godine pravnog fakulteta. Ali eto, gospodinu pravniku Adžiću nažalost nijesu. Da jesu, znao bi prethodno spomenutu razliku između nadležnosti parlamenta da usvaja zakone i ustavnosti tih zakona, kao i da se zakonima ne može propisivati u čijem je vlasništvu neka imovina koja je već upisana u katastru na neko lice. Ni uslovno, ni neuslovno. Već da se prepis sa upisanog lica može izvršiti isključivo putem pravosnažne i izvršne sudske presude.
Radi se o tzv. reivindikacionom sporu, koji može da pokrene isključivo onaj ko tvrdi da je vlasnik. Onaj koji to ne tvrdi, nego samo da upisano lice nije vlasnik, gubi spor. Pravničkim rječnikom rečeno, usljed „nepostojanja pravnog interesa“. Odnosno, takođe pravnički – „nedostatka stranačke legitimacije“. Pa sve i da je ta imovina nekada oteta!
A pošto se radi o osnovama Građanskog prava, onda gospodin „pravnik“ Adžić pokazuje katastrofalno neznanje i iz te pravne oblasti. Zato nije ni čudo što po principu marifetluka đaka kojem učiteljica postavlja pitanje o hrastu, a na koje ne zna odgovor, đak odgovara „hrast je lijepo drvo, ali tek što je boooor dobaaar“. Pa nastavi s pričom o boru. A na hrast „zaboravi“.
E, isto tako radi i gospodin Adžić, kada sa terena prava bježi na teren istorije. Ali njegove političke istorije. Gdje istorije i nema. Samo politike.
Novak Adžić
A ja ostajem jedino dužan da odgovorim na njegovu tvrdnju o mojoj „spornoj ličnoj javnoj kulturi“: moj pokojni djed po majci, Milo Vrbica, je znao da kaže – „ako hoćeš da pričaš sa kočijašem, moraš znati psovati“. Ja dodajem i to da „magarac samo jezik toljage razumije“.
Tako da se moji i Adžićevi lično-javno-kulturni nazori svakako razlikuju. Što smatram dobrim. Po mene. Ne daj Bože da je drugačije. Jer ja npr. ne lažem, ne obmanjujem javnost, ne izigravam i pravnika i istoričara, nijesam alkoholičar, pa da pravim predstave za komšiluk… I nijesam pripadao, kao on, bilo kome ko je radio ovom narodu to što i dalje radi.
Ta „velika“ isprazna, demagoška „kultura“. Eto recimo, njemu nije nekulturno reći za nekog, i to ničim lično izazvan, da je „propagandista i agitator“. Valjda po sopstvenim moralnim nazorima, jer je takođe valjda to za njega kompliment. A za mene to jeste nekulturno. Tim prije što ja nikog poimenice nijesam svrstao među magarce. Pa ni njega. Stoga, ako se neko prepoznao među njima, nije moj problem.
I, stoga ne vidim razloga ni da se on oko toga uzbuđuje. Treba samo oni koji su se u magarcima prepoznali. A on, nadam se da nije. Pritom gospodina Adžića lično uvažavam, iako samo zbog njegovih hrabrih istupa i principijelnosti. I priznajem grešku što sam možda pretjerao nazvavši neimenovane magarcima – pošto su očigledno mazge.
Na kraju, da gospodina Adžića demantujem u još nečemu: u svom tekstu (pogledati treći pasus odozdo) je i sam priznao ono što upravo ja cijelo vrijeme objašnjavam. Fino rekao da se pravo svojine dokazuje U SPORU. A upravni postupak nije spor. U tome i jeste suština cijele moje priče.
Dakle, ako je imovina oteta, dajte da je vratimo. Ali isključivo po zakonu. Koji će biti u skladu sa Ustavom. I da se ostavite priče je li advokat Velibor Marković ili bilo ko drugi, propagandista i agitator, izdajnik, nečiji glasnogovornik ili štagod. To onda liči na primitivce koji ako izgube parnicu obavezno kažu da je sudija primio pare, a ako je dobiju, da je častan i iz dobrog bratstva.
Da ne ispadne kako je upravo gospodin Adžić sve prethodno pobrojano svojim priznanjem. Kao što je u jednoj emisiji (gdje mu je sagovornik bio advokat Vladan Bojić) takođe priznao: „ja imam svoj politički stav“. I time dokazao samo jedno – da je sve što je izrekao na moj račun bilo pucanje iz prazne puške.
Blagota je bivši pravnik. Prošle godine Mitric se zalagao za retorziju. Da sef drzave jednostranim aktom, kao kralj Aleksandar osnuje crkvu i oduzme imovinu. Danas on demantuje to što je juče rekao. Mora da krizira.
Orlovsko viđenje stvarnosti Montenegra. Bravo Vojine!
Ustavni sud je Milov prdez. Shebali ste jedan clan Ustava, nema vise ostalih, niti nezavisnosti, Druze!
Svaka cast! Ludaci!
Ako krši šest članova Zakon… zašto advokat Marković ne pokrene postupak pred Ustavnim sudom? Zašto samo u prazno priča?
Zakon o slobodi….. krsi 6 clanova Ustava. Vojine je li ti to rekao intimus korifej srpske pravne misli u Crnoj Gori, advokat Markovic?
Ajd sad stvarno da zamislimo da dodje NATO da pomaze komunistickoj vlasti iz 1989. da suzbije mirne proteste drzavljana i gradjana drzave clanice… I ti hoces na zapad? Pa njima je najbitnija stvar ljudska prava covjece nenormalni… Samo opozicija ne smije pricati protiv natoa.
Kako ljudska prava a ne smijes pricati protiv njih??? Ko ih ne sluzi, ne ubija i ne pljacka za njih sirom svijeta, odmah dobije bombu po glavi stanovnika. Fala. Mi smo Crnogorci a ne montenegrini.