(FOTO) Besramni pokušaj dukljanizacije oficira Kraljevine Jugoslavije – Božidara Žugića: Stihovima Radovana Bećirovića u borbu protiv Srba!
Poručnik Božidar Žugić
Jučerašnji sabor DPS patriota, ispunjen šenlučenjem, govorom mržnje i netrpeljivošću prema srpskom narodu, obilježen je i pamfletističkim porukama na društvenim mrežama.
Tako su stihovi Radovana Bećirovića Trebješkog, posvećeni jednom od najvećih junaka Drugog svjetskog rata – poručniku Vojske Kraljevine Jugoslavije Božidaru Žugiću, ušli u repertoar antisrpskog narativa.
Riječ je o sljedećim stihovima iz pjesme „Viteška shvatanja“:
Kome nije domovina majka, tu čovjeka nema ni junaka
Ko se stidi majčinoga mlijeka, taj će rđa biti dovijeka
Božidar Žugić – Obilićem nadahnuti oficir
Poručnik Božidar Žugić ostaće upamćen kao jedan od najistaknutijih junaka Drugog svjetskog rata.
U toku aprilske ratne katastrofe, kada je Vojska Kraljevine Jugoslavije pritisnuta višestruko brojnijim i tehnički superiornijim neprijateljem – prisiljena na kapitulaciju, u selu Gložane kraj Bačke Palanke, Žugić se usprotivio svoj pretpostavljenom komandantu pukovniku Ristiću, koji je u tom trenutku pregovarao o uslovima polaganja oružja sa mađarskim visokim oficirom.
Svjedok ovog događaja bio je izvjesni mještanin Štefan Dudok, koji je u ulozi prevodioca, otrgao od zaborava junaštvo Božidara Žugića:
„Tada nam je prišao jedan visok, lep poručnik, crnomanjastog lica u pelerini. Prošao je pored postrojenh oficira, stao ispred mađarskog komandanta i počeo da viče na njega: Šta ti hoćeš kukavice? Hoćeš da nas zarobiš bez borbe? Nisam smeo da prevodim, čekao sam i gledao unezverenog mađarskog oficira, koji se okrenuo prema meni i pitao: Šta hoće ovaj poručnik? Poručnik Žugić se tada okrenuo svom komandantu: Gospodine pukovniče, šta ovo činite? Ja se ne predajem… nastavio je da viče: jugoslovenski oficir se ne predaje, on možesamo da pogine! Izvadio je iz desnog džepa šinjela pištolj i pucao u grudi mađarskom oficiru. Istog trenutka sa tenka koji je obezbeđivao razgovor, osuti su rafali. Pao sam na zemlju, bio je haos, jauci, dozivanja…to je poslednje štosam video…“.
Takođe, istraživači lika i djela Božidara Žugića, poput Vojislava Bojovića, iscrtali su njegov profesionalni i životni portret, predstavljajući ga kao mladića koji je, kao praunuk velikog vojvode Tripka Džakovića, bio nadahnut Srpstvom još u dječačkim danima, ali i kasnije.
Kao dijete volio je za sebe da govori da je Miloš Obilić, a kao srednjoškolac pisao je rodoljubive pjesme u listu „Naša iskra“.
Na Vojnoj akademiji, Žugić je bio jedan od najboljih u klasi, a često je njegov lik krasio prospekte i reklamne panoe gdje je reklamirana ova prestižna vojna ustanova.
Danas, kraj mosta na rijeci Tari, stoji njegov spomenik koji je podigla njegova majka, unuka Tripka Džakovića, Marija Žugić, i to od sopstvenih sredstava, jer komunističke vlasti nisu htjele da podignu spomenik Žugiću koji je bio deklarisani srpski patriota i monarhista.
Znaju da je COVID prevara, misle da mogu da se izvuku. Pitanje je zasto opozicija cuti i nosi maske.
Božidar Žugić je vitez u pravom smislu riječi. Ravan Milošu Obiliću. Film treba snimiti o njemu da se podučavaju generacije šta je rodoljublje i patriotizam. Ispred njegovog spomenika treba se do zemlje pokloniti tom junaku.
Ratnih devedesetih godina grupa lokalnih pijanih mladića sa terase obližnje kafane praznim pivskom flašama gađala je spomenik Božidara Žugića iz nekog idiotizma. Dobili su po dupetu zbog toga od savjesnih ljudi. Neki od tih pijanica su se zaposlili u ANB CG, i sad su tamo
Ne možete slaviti istovremeno njega i Đurišića, koji je, doduše, imao dobre foto sesije sa onima koji su očevi današnjih Montenegrina, italijanskim okupatorima.
Može, jer je bio vođa ustanka u Vasojevićima, jer je čuvao Srbe u Raški i Polimlju, jer je bio zarobljen u operaciji Švarc, jer je mučki ubijen u Jasenovcu. Taktička saradnja sa Italijanima je bila odobrena od strane naše vlade i Zapadnih saveznika.
Taktička saradnja sa Talijanima je bila odobrena od strane naše vlade i zapadnih saveznika.
U narednih sto godina moraćemo da ispravljamo nepravdu koju smo sto godina činili našim znanim i neznanim junacima !
Njihov pamflet pisan latinicom,epitaf na spomeniku ćirilicom,čak je i most napravila Srpska dinastija.