(FOTO) „Mi smo narod ikona, freske su nam seni, oltari – kolevke“: Raduj se Sveti Savo, vaskrsla je tvoja Crna Gora!
I jedan narod svetosavski, krstonosni, vaskrsnuo je u Crnoj Gori.
Nikšić, Krst je sila i pravda
Blago majci, koja Savu rodi, i Srbima dok ih Savo vodi, riječi su našeg velikog Vladike Nikolaja Velimirovića.
I jedan narod svetosavski, krstonosni, vaskrsnuo je u Crnoj Gori. Sinoćnje litije po jakoj kiši i nevremenu bile su do sada najmasovnije, desetine hiljada građana u krsnom hodu, sa svijećama, ikonama i jednom molitvom na usnama. Ne damo svetinje!
Pogledajte foto izvještaj iz Crne Gore.
3000-3500 Ljudi u Podgorici, kazu neki mediji. Oni su racunali, hahaha budala.
Pa ti patis sto nisi i ti bio. Gledaj i trpi onda.
Kako je Sveti vladika Nikolaj Velimirović proročki govorio našem narodu kroz njegovu pesmu “Nebeska Liturgija“. Tu mogu da se prepoznaju slike vremena u kome smo živeli i živimo, ali i pobeda koju Gospod daruje našem narodu posle stradanja.
Poslednji deo pesme govori tako istinito i snažno:
“…Tad Satanu Gospod odriješio,
Iz pakla ga na Srbe pustio,
Da do roka svoju volju vrši,
I da čini što je njemu drago,
Sa državom i sa srpskim tjelom,
Samo da se ne dotiče duše.
A Satana vojske podigao,
Od zvjerinja svoga i ljudskoga,
Sve od samih Božjih protivnika,
I svojijeh jednomišljenika,
Kojih bi se marva zastidjela,
I veprovi divlji posramili.
Paklenim ih ognjem naoružo,
Poveo ih na zemlju Srbiju.
Bljunu oganj iz adovih žvala,
Pa zapali kuću Srbinovu,
Sve razgradi što je sagrađeno,
Sve proždera što je umješeno,
Sve odnese što je izatkano,
Sve razgrabi što je ušteđeno,
Sve raskući što je zakućeno,
Sve popljuva što je osvećeno,
A gospodu u okove veza,
Starješine vrže na vješala,
Il umori glađu u tamnici,
Pobi momke, zacrni đevojke,
Zgrči majke nad koljevke prazne,
Nad koljevke prazne i krvave.
Još zaveza jezik u Srbina,
Da ne smije pjevat ni kukati,
Niti Božje ime spominjati,
Niti brata bratom osloviti;
Još zaveza noge u Srbina,
Da ne smije slobodno hoditi,
Osim tamo kud ga konop vodi,
Konop vodi ili kundak goni;
Još zaveza ruke u Srbina,
Da ne smije radit van kuluka,
Niti sjesti, niti hljeba jesti,
Bez satanske gorde zapovjesti,
Niti đecu svoju svojom zvati,
Nit slobodno mislit ni disati.
Tako išlo za dugo zemana,
Dok nabuja Zemlja Srbinova
Od mrtvijeh srpskijeh telesa,
I od krvi srpskih mučenika,
Ka tijesto od jakoga kvasca.
Tad anđeli Božji zaplakali,
A Srbi se Bogu obratili,
Jedinome svomu prijatelju
Jedinome svome Spasitelju,
Višnjem Bogu i svetome Savi.
Tad se Savo strese od užasa,
Skoči, viknu iza-svega glasa:
„Dosta, Bože, poštedi ostatak!“
Tad je Gospod poslušao Savu,
Na srpsko se roblje ražalio,
Te Srbima grijehe oprosti.
Zasija se lice Srbinovo,
Zazvoniše zvona na veselje,
Zamirisa zemlja od tamjana,
Zablista se Hristova istina,
Zaceri se milost i poštenje,
Anđeli se sa neba spustiše,
Pa Srbiju zemlju zagrliše.
Haj, šta se ono čuje iz daljine?
To se opet služi Liturgija,
U nebesnom carstvu Hristovme.
Službu služi svetitelju Savo,
I sa njime tri stotin vladika,
I tri hiljad srpskih sveštenika.
Đakonuje Đakon Avakume
Što na kocu za Hrista postrada,
Na bairu usred Biograda.
A Car Slave sjedi na prestolu,
Dok sa zemlje grmi ko oluja,
To Srbija kliče – ALILUJA!”
Blago majci koja Savu rodi
I Srbima dok ih Savo vodi.
Kad me deca pitaju kad je Sveti Sava hodao po zemlji, mogu da kažem:,, Hodi, deco, vazda! Evo ga u Crnoj Gori, i do nas dolazi!“
Crna Goro, majska zoro! Hvala, narode moj!
Srecna slava ,Sv.Sava!Pojte mu Srbi pesmu i utrojte!
Koji narod. Koja energija.
ĆIRILICA