(FOTO) U Pljevljima obilježen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave
1 min read
Dan srpskog jedinstva u Pljevljima
U Pljevljima je juče obilježen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Ovaj praznik je ustanovljen u čast proboja Solunskog fronta 15. septembra 1918. godine.
U organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, Srpskog kulturno-informativnog centra ‘’Sveti Sava‘’ i Srpskog kulturnog centra ‘’Patrijarh Varnava‘’ na ljetnjoj pozornici ‘’Patrijarh Varnava’’ u Srpskom kulturnom centru “Sveti Sava” u Pljevljima svečano je obilježen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
“Tri godine okupacije otegle su se kao tri vijeka novoga ropstva, u kome se nije nazirao ni zračak na „tamničkom prozoru“, koji bi najavljivao slobodu. Međutim, narod gotovo izbrisan sa spiska živih, iz te privremene smrti vaskrsava, na Solunskom frontu”, kazao je Dubak.
U programu svečanosti učestvovali su: Hor „Sveti Novomučenik Stanko“ iz Nikšića, pjesnici Milutin Mićović, Rajko Palibrk, Milica Bakrač i Milenko Jović, guslari Vaso Đondović, Maksim Vojvodić, Ivan Bulić i Milan Marković.
Medijator programa bila je Ivana Kruščić.
Moj đedo, dobrovoljac i noslilac Albanske spomenice, dobio je orden za hrabrost prilikom proboja Solunskog fronta.
Napisao je sjećanja koja sam pripremio za štampu i izdata, izdavač je bio Arhiv Republike Srpske.
Evo jedan dio koji se odnosi baš na sam proboj, poglavlju je dao naziv „Svaki Srbin div“:
SVAKI SRBIN DIV
Sa Srbima, u proboju Solunskog fronta na ovom dijelu koji je izvršen 2. septembra 1918. godine, učestvovali su i Francuzi, ne znam sa koliko divizija. Znam samo da smo se u naletu smjenjivali sa Četvrtim kolonijalnim pukom,u kome je bio jedan dobar dio crnaca, Senegalaca. Bugari su žilavi vojnici. Odstupali su samo onda kad su morali. Branili su prilaze svojoj zemlji, ali na našoj strani bio je kud i kamo veći moral. Samo saznanje da na svojim bajonetima nosimo slobodu i da okupaciju naše zarobljene zemlje, zamjenjujemo slobodom, na našem putu za ovo ostvarenje nismo poznavali ni htjeli čuti za prepreke. Svaki se Srbin pretvorio u diva i jurišao samo naprijed, da bi što prije vidio svoje mile i drage i donio im tako željno očekivanu slobodu.
Dok su Grci i Englezi ostali u svojim rovovima i stalnom vatrom zavaravali Bugare, dotle smo mi i Francuzi, desno od Sokolca iz Donjeg Požara, jurnuli svom silinom ,probili bugarski front i savladali nekoliko utvrđenih linija. Strašan je bio prizor u bugarskim rovovima. Baražnom vatrom naše i francuske artiljerije isječene su sve šume gdje su se nalazili bugarski rovovi. Prvi bugarski rovovi, koji su bili najbolje utvrđeii, bili su formalno sravnjeni sa zemljom. Poginuli i ranjeni bili su zatrpani izlomljenim drvećem i zemljom, a koji je pokušao da se spase taj je po polomljenom drveću, visio raskomadan. Baražna vatra naše artiljerije bila je strašna. Osvajanje novih rovova, kojih je bilo nekoliko linija i utvrđe-nih gnijezda mitraljezima i artiljerijom, sada je bila stvar pješadije. Čim smo osvajanjem postigli izvjesnu dubinu proboja i zauzeća bugarskih utvrđenih linija, naši su tada krenuli u tri pravca. Dok su jedni išli u pravom smjeru naprijed, dotle su naše dvije kolone pošle u sasvim suprotnom pravcu desno i lijevo, pozadi u bok ostalim bugarskim linijama, koje su pred njima držali Grci i Englezi. Sada je nastalo klanje i gušanje po rovovima iz kojih su se Bugari očajnički branili. Valjalo je ići duž čitave linije fronta, jer Bugari nisu napuštali rovove, dok ih nisi likvidirao.
Ovo čišćenje trajalo je šest dana, dok nismo uspjeli poslije dvodnevne teške frontalne borbe prebaciti Bugare preko Vardara. U noći 9. na 10. septembar izbio je moj bataljon na Vardar, lijevo od Demir-kapije gdje se također vodila velika borba pa je nebo bilo osvjetljeno od vatre. Pošto smo poslije teške borbe uspjeli da natjeramo Bugare na Vardar sada je valjalo goniti ih i dalje. Moj bataljon određen u prethodnicu dobio je zadatak da pronađe gaz preko Vardara i osigura prelaz ostalim jedini-cama koje dolaze iza nas. Komandir je pitao koji bi junak od oficira i vojnika smeo sam da pređe preko Vardara i pronađe najplići deo Vardara za prelaz gazeći a da zna sigurno i dobro plivati. Dok su jedni ćutali , drugi su pitali šta je na obali s druge strane, šta će biti ako nas Bugari puste da pređemo, pa nas onda natjeraju na Vardar da se potušimo, i ovo se gunđalo : „Tada bi bila vuna, vuna, Kićo!“
Poslije kraćeg vremena ja sam se javio da ću izvršiti taj zadatak.
“Bravo Uroše, baš si pravi Bosanac, osramotio si sve Timočane“ – rekao je komandir ,kapetan Brana Pantić, Beograđanin i javio odmah koman-dantu bataljona. Dok su ostali vojnici ležali stotnjak metara iza brdašca i odmarali se, artiljerija je s obje strane gruvala u noć. Ja sam s komandirom i komandantom sišao na Vardar. Noć je bila tamna i sem šumorenja Vardara ništa se nije moglo ćuti niti vidjeti. Vardar je brza i nepoznata rijeka i valjalo se s njom u ovoj tamnoj noći uhvatiti u koštac. Poslije kraćeg objašnjenja ponovio sam komandantu zadatak i pošto me je upozorio da je Vardar brz i opasan počeo sam se spremati na izvršenje zadatka. Moje stvari sa odijelom predao sam na čuvanje poručniku Voji Stankoviću, vodniku u mojoj četi. Municiju sam i bombe objesio oko vrata a sa puš-kom u desnoj ruci više glave, u 1 sat noći, između 9. i 10. septembra nagazio sam na Vardar. Mjesto gdje smo se složili da bude prelaz nije bilo pogodno jer je trebalo tu nešto i plivati, a zadatak je bio da i najmanji vojnik 4. voda može pregaziti. Nešto više od 100 metara uz Vardara sa bugarske strane uspio sam pronaći željni gaz preko Vardara. Sad je valjalo osigurati prelaz ostalima a prethodno ispitati neprijateljsku obalu i par brežuljaka na bugarskoj strani. Za ovaj zadatak uzeo sam mitraljez sa posadom i desetinu vojnika moga voda te s njima ponovo prešao Vardar. Ispitao sam obalu, razne grebene i brdašca u dubini do 200 metara a u širinu do 500 metara koliko je potrebno za bataljon. Postavio sam mitraljez na jedan greben, iza kamenja rasporedio ostatak vojnika za osiguranje i ponovo pređem na našu stranu. Pošto sam predao raport o učinjenom u 2,30 sati noću izdato je naređenje za prelaz.
Na obali smo odložili porcije i čuturice da kod prelaza ne zveckaju, jer se prelaz preko Vardara imao izvršiti u najvećoj tajnosti. Sa prebačenim puškama i municijom oko vrata, držeči se čvrsto jedan uz drugog za opasač u kosom smjeru niz Vardar koji nas je udarao u lerđa, prešao sam sa ostatkom moga voda, odmah rasporedio u strelce i tako osigurao prelaz ostalim jedinicama.
Osvitao je 10. septembar kada su srpske jedinice Desna armija po prelazu Vardara krenule u gonjenje neprijatelja koji se branio i povlačio prema granici.
Tako je braćo… nemože nam niko ništa, jači smo od sudbine.
Živjela Srbija, Republika Srpska i Srpska Sparta!!!
Ovaj Vuksanović da prestane da nas gura na periferiju nego u Pg da organizuje. Što su to Pljevlja srpskija od Pg? Od ZSO u CG nema ništa, tako neka poruči šefu u Bg, možda još nije čuo da mu je bos Milo pao, čim još ne čestita pobjedu Krivokapiću. CG je ponovo sva srpska, na njihovu žalost.
Jes, naročito na Cetinju. A ne mlati, svega ti!
Niste se nešto pokazali vi iz PG
svaka cast