Francuska književnica Klapje: Srpska se duša ne da secirati
Knjiga francuske književnice iz 1918. -Genina-Klapier-La-Serbie-legendaire
Francuska književnica Ženina Klapje izdala je 1918. godine jednu knjigu pod naslovom „Legendarna Srbija“. Knjiga je jamačno pisana za vreme Prvog svetskog rata. U njoj ona sa velikim oduševljenjem piše o Srbima.
„I srpska duša je takođe u znaku mističnosti. Ona izmiče svakom metodskom ispitivanju i buntovno se odupire, ne dajući se anatomskom seciranju. Ona ima nagle skokove koji zbunjuju, i samo duboko poznavanje srpske istorije može je objasniti. Srpska duša je toliko jaka, da je ništa ne može slomiti. Ona ima tako visok osećaj časti, da on u njoj živi petrificiran…
Srpska duša je daleko od vještačke prepredenosti progresivne civilizacije. Ona je sposobna istovremeno za najteža trpljenja i najveće herojstvo…
No, kad je srpska duša, ostajući na čistom izvoru svoje pjesničke inspiracije, sačuvala, blagodareći tome, svoju prvobitnu čistoću, zašto je tako slabo shvaćena?…
Snažna rasa, koju dugo ropstvo nije bilo kadro slomiti, Srbi, opkoljeni smrtnim neprijateljima: Turcima, Arnautima, Bugarima, Mađarima, Nemcima i drugim, odavno su privikli da se skoncetrišu u svom trpljenju…
Srbi su ponositi. I u najvećim mukama oni ne plaču. O, gdje se srce čovječije lakše ne otvori i ne raznježi nego u bolu i tuzi? Pa ipak, ma kako strano izgledalo, rijetko ćete vidjeti Srbina da plače…
Koja psihologija je kadra da prouči ovu veliku dušu? Istorija Srbije više je opevana nego opisana. U dugačkoj Epopeji heroji slavne prošlosti učinjeni su besmrtnim. Srbi u herojskoj poeziji prenose s koljena na koljeno nacionalno blago: Miloša, Lazara, Marka, Dušana…
Srbi su uvijek stajali kao živi bedem i odbrana zapadnog svijeta protivu varvarske invazije Istoka…
U jednom nesvjesnom nagonu, često bolnom, uvek viteškom, ovaj narod korača napred…
Da bi mogla da se shvati srpska duša, treba poseći pet vijekova unatrag. Treba se vratiti u doba, kada je nacionalna slava i veličina u svom naponu slomljena na Kosovu…
Vrlo dugo su njegove težnje odbijane, njegove želje ostajale neispunjene, njegove nade izneveravane, i u prkos svega, on se uvek nadao, uvek verovao. U povoljnim časovima on se uzdiže da ponovo oživi sa svojim herojima…
Što je srpsku dušu nemoguće analizirati, to je za to, što je ona vrlo ponosita, što je mlada i vrlo mnogo patila. Ona je ostala još uvijek u idealističkom dobu Krstaštva. Naše hladno rasuđivanje zalutaće sledujući njeno ispitivanje. Samo srcem možemo je pojmiti.“
Ženina Klapje – „Legendarna Srbija”, Pariz 1918.
Izvor: RASEN
Bliži se ono vrijeme kada će Srbi ponovo da ginu.Opet će neko da piše Srbima slovo slave. Isto ili slično ovome, sa poštovanjem i divljenjem.
Mali smo da bi smo bili veliki, veliki smo da bi smo bili mali!
Čudna nam je sudbina Srbima.