Gajić: Interes je NATO-a da odvoji Srbiju od Rusije

Viši naučni saradnik Instituta za evropske studije Aleksandar Gajić ocijenio je da stremljenje ka EU neće Srbiju unaprijediti, već će ona ostati u predvorju EU, a sada je samo pitanje da li će biti ugurana u NATO ili ne.

„Ne slažem se sa tezom da Vučić ide svjesno u NATO i da su njegovi potezi oko NATO i EU dio jedne promišljene strategije i plana, već da se pridržava vojne neutralnosti i strateške orijentisanosti na EU. Međutim, miješanjem spoljnog faktora – EU i NATO – Vučić mic po mic popušta, želeći da uđe u EU i sačuva političku neutralnost, ali onoga trenutka kada mu se ispostave zahtjevi koje ne umije da odbije, on popušta. Misli da će njegovim popuštanjem popustiti i pritisak i da će uspjeti bar nominalno da održi privid izbalansiranosti prema istoku i zapadu (a zapravo je tu velika disproporcija) i da će se tako približiti EU“, kazao je Gajić.

Mislim, dodao je on,  da je to približavanje čista zabluda i da poglavlja koja zatvaramo neće donijeti ni članstvo ni boljitak nas samih.

„Oni koji guraju Srbiju u EU su članice NATO pakta, koje nijesu u EU, a žele da EU bude nestabilna. Njihov strateški cilj je da održavaju Srbiju na tom pravcu. Dok je Njemačkoj, koja je u centru EU, najbitnije da se ovaj region stabilizuje, a ne da uđe u EU. Vučić zapravo strateške partnere na putu ka EU prije svega pronalazi u ključnim zemljama NATO pakta koje su ili van EU ili izlaze iz EU, a one, prije svega, žele da uvuku Srbiju u NATO“, kazao je Gajić.

Prema njegovim riječima, u toj komplikovanoj računici, uz mehanizme pritisaka i slabosti Srbije (objektivnih strateških i onih koje dolaze od slabosti režima) oni Vučića vuku u pravcu da (hrleći ka EU i spreman na razne kompromise) zapravo više Srbiju vodi bliže NATO-u nego EU. „To je računica koju on nije dobro shvatio ni promislio“.

„Podrška koju je Vučić dao režimu u Podgorici nije bila uslovljena NATO paktom već aranžmanima koji postoje između Beograda i Podgorice koje nije želeo da kvari, i zbog kojih se pomirio sa time da je stvar neminovna, pa je Crna Gora na silu ugurana u NATO pakt. Povodom Makedonije, Vučić je početkom proleća imao više razumijevanja za pozicije VMRO i Gruevskog, ali kada su slomljeni poslije posjete Brajana Hojta Jia, on se ne samo pomirio sa situacijom, već shvatio to i kao poruku da treba da popusti po mnogim pitanjima u Srbiji da ne bi doživio sličnu sudbinu. Mislim da povodom Makedonije nije svjesno podržao NATO, nego da je mirenje sa sudbinom bilo iznuđeno – da on pod pritiscima ne vodi izbalansiranu politiku“, kazao je Gajić.

Kako je naveo, stremljenje ka EU neće Srbiju unaprediti, ostaće u predvorju EU i sada je samo pitanje da li će biti ugurana u NATO ili ne.

„Zavisi od spleta različitih okolnosti. I simbolički i geopolitički se stvara utisak da je Srbija potpuno okružena NATO članicama i da će biti neminovno da prije ili kasnije i ona pristupi NATO paktu. Stvara se jedna jaka psihološka slika, koja će naročito biti pojačana ako Makedonija pristupi paktu u narednih godinu dana“, kazao je Gajić.

On je dodao da je u interesu NATO pakta da Srbija ne razvija paralelno i dobre odnose sa onima koji nijesu u NATO, prije svega sa Rusijom i ODKB, i da žele da se smanji naša saradnja sa Rusijom prije ulaska Srbije u EU.“EU služi kao šargarepa koja nam se izmiče tako da, idući za njom, Srbija se odmiče od ostalih dostižnijih ciljeva nego što je ulazak u EU. To je naša tragična pozicija“.

„EU svojim zahtevima slabi Srbiju, naše neselektivno ispunjavanje tih zahtjeva nas lišava vođenja samostalne politike i naše institucionalne kapacitete stavlja u okvir koji je smišljen za očuvanje interesa najmoćnijih zemalja EU, a ne naših. Tako poluurušena, ona kasnije može ulaziti u dalje integracije – pa i vojne. Jedno ne implicira drugo, ali je očigledno da je to splet čudnih okolnosti koje neko dobro percipira i dobro projektuje i zna u kom pravcu da gura, dok Srbija ima problem što je zacrtala cilj koji je dalek, što lipsava trčeći za tom šargarepom i što svako može da dođe da je osedla i usmjeri u drugom pravcu“, zaključio je Gajić.

Izvor: Fond strateške kulture