Galijašević: Imena naše nesreće su – SDA i OHR

Piše: Dževad Galijašević

ŠTA je ured OHR do sada napravio od BiH svojim radom, prisustvom, mijenjanjem Ustava, donošenjem zakona i reformama koje je predvodio, šta je uradio sa svim ljudima i sa kojom je političkom strankom sve vrijeme sarađivao?

Ured OHR i Alijina i Bakirova SDA jedina su konstanta koja je modelirala politički sistem i vraćala nas uporno u devedesete. To nije nikakav „visoki“, nego destruktivni predstavnik zapadne oligarhije koja je od BiH napravila poprište na kome se sudaraju svi mogući geopolitički interesi, sve razlike – vjerske, civilizacijske, političke – sukobljeni uticaji Njemačke i Britanije, uticaj Rusije i Kine, SAD i NATO pakta.

U suštini, Bosnom su upravljali Amerikanci i Englezi.

Oni vide da Njemci žele da preuzmu važniju ulogu. I vide da Kina i Rusija, kroz ovu rezoluciju, pokušavaju spasiti njemački obraz.

Način na koji je imenovan Kristijan Šmit i sama njegova biografija ne daju nimalo povoda za ohrabrenje građanima.

On dolazi da riješi hrvatsko nacionalno pitanje kao što ga je rješavao devedesetih, kada je Hrvatskoj i Sloveniji lično i sa pozicije predsjednika Odbora za bezbjednost Bundestaga distribuirao ogromne količine oružja iz istočne Njemačke, pozivajući na rat i razaranje, a ne samo na raspad Jugoslavije.

Kineska i ruska rezolucija predstavlja namjeru da pomognu rješavanje jednog prostora koji nije postao država, koji su Amerika i Engleska uništili i napravili najkorumpiranijim mjestom na planeti, najsiromašnijom zemljom u Evropi zajedno sa Albanijom.

Napravili su u njoj `skladište` raznih vehabija i terorista.

Imamo stotine vehabijskih naselja. Doveli su desetine i desetine hiljada pripadnika Al Kaide i Isila – koje zovu migrantima. Napravili su od BiH prostor koji nema nikakvu perspektivu, koji su napustila dva miliona građana BiH.

Danas ih je već oko 100.000 u Bosni i Hercegovini iako, službeni podaci Ministarstva bezbjednosti i Službe za poslove sa strancima navode da ih je samo oko 14.000.

To beskrupulozno obmanjivanje javnosti o stvarnom broju terorista ili tzv. ilegalnih migranata, bazirano je na podacima iz tzv. izbjegličkih kampova kod Bihaća, Sarajeva i Tuzle.

Međutim, u taj broj nisu ušla lica koja koriste iznajmljeni privatni smještaj niti lica koja stanuju po hotelima, motelima i konacima.

Takođe, nisu uvršteni ni oni komandanti ovih grupacija koji koriste zatvorena i zaštićena naselja oko Ilidže, Nišićke visoravni, Konjica, Prokoškog Jezera, Doboj– Istoka, Tuzle, Zenice i Travnika.

Istovremeno se ne pominju nezakoniti provalnici koji koriste kao smještaj na silu zaposjednute kuće građana BiH koji su te kuće privremeno napustili zbog posla u drugim zemljama ili kuće koje pripadaju srpskim i hrvatskim povratnicima, a koje su oni  privremeno, pod pritiskom, napustili zbog vlastite bezbjednosti.

A riječ je o mladim i agresivnim, dobro organizovanim koji su ušli u BiH bez evidencije i utvrđivanja identiteta (u skladu sa čl.14. Zakona o strancima) koji su dolazili u grupama terorista od po 10-15.

Kina i Rusija su naišle na otpor SAD i Velike Britanije, kao da je sreća što su one nama upravljale i što su nas prečicom dovele do pakla, do provalije, do sinovrata, do trenutka u kome samo što još ne puca.

Podsjećam da je prošli rat počeo rječima. A riječi su sada su postale sve teže i sukobi su upravo stimulisani od SAD.

Da je nama upravljala Kambodža ili Ruanda, bolje bismo prošli nego što su upravljali Amerikanci i Englezi.

Rusija i Kina žele taj „vrući krompir“ da uzmu u svoje ruke da pomognu, da se uključe i daju svoj doprinos.

Rusija može smirivati političke strasti i tenzije na relaciji Bošnjaka i Srba.

Kina može pomoći investicijama, koje su ustvari, najpotrebnije BiH. Nije za biH nikakvo rješenje što će joj doći Kristijan Šmit.

Pa, što nam nisu poslali nekakav paketić od onih šest hiljada milijardi koje su naštampali? Što nam nisu poslali neku investiciju, neku pomoć, a ne brutalno upravljanje zemljom?

Dakle, kineska i ruska rezolucija udara im čvrge i kažu ono što smo dogovorili 1997. u Bonu na planu provedbe Dejtonskog sporazuma ne može više važiti u 21. vijeku, 26 godina poslije rata.

Kakva „bonska ovlaštenja“? Ne može visoki predstavnik biti ustavotvorac i zakonodavac. To nema smisla.

I Pigmeji u Africi bi vam rekli da ne može niko donositi takva zakonska rješenja, a vi se u UN morate boriti da BiH ima barem elementarne poslove koje država treba da obavlja.

Međutim, mi smo država u kojoj je direktor obavještajne službe sa falsifikovanom diplomom, kroz pranje novca, uhapšen prije dva dana. Mi smo država u kojoj direktorica univerzitetskog kliničkog centra, supruga Bakira Izetbegovića – onog drugog najvažnijeg faktora destrukcije BiH – isto tako ima sumnjivu diplomu. Ima upis na zagrebačkom Univerzitetu i davanje ispita tri dana nakon upisa. Niko joj nije objasnio da prvo moda odslušati predavanja, pa tek onda prijaviti ispite.

Mi živimo u zemlji u kojoj se federalnom premijeru – iz Federacije BiH – i njegovoj ministrici finansija sudi zbog ogromne korupcije i kriminala od 10 miliona KM, a oni i dalje obavljaju svoje dužnosti.

U ovoj zemlji možete biti lopov, korumpiran, kupovati diplome na pijacama, trgovima, tražiti ih po budžacima, ali možete i dalje biti na vlasti ako ste kadar ili miljenik SDA. Jer, tada vas ni jedan zapadni političar neće dirati.

Ime naše nesreće je OHR.

(Izvor: Sve o Srpskoj)