Galijašević: Sve što se dešava na Kosovu neskriveni je dio američke politike na Balkanu

Na Kosovu se odvija pravi sukob civilizacija u kome jedna agresivna civilizacija pljačkša i ubica ratuje protiv pravoslavnih hrišćana.

Korak po korak, odluka po odluka,  zakon po zakon i praksa koja kreira uslove i način života Kosova bez bilo kakve veze sa Srbijom. U jeku velikih globalnih sukoba i lažnog dijaloga koji jedino Srbima na Kosmetu ne garantuje ništa, ni bolji život, ni politički status, ni slobodu a ni bezbjednost. Srbi su progonjeni na cijelom Kosovu, a Sjever Kosova pretvoren je u ono što su Ukrajinci pravili u Donbasu: red politike i zabrana, red brutalnog nasilja i ubistava, navodi Dževad Galijašević za IN4S portal, povodom situacije na Kosmetu koja iz dana u dan postaje sve napetija.

Na red je došao i dinar i svi razgovori oko tog pitanja svode se na priču o ekonomskim razlozima i interesima. Prividno, dinar je manifestovao otpornnost na Kosovu, u sredinama u kojima žive Srbi. Međutim, uredbom Centralne banke Kosova* (CBK) gotovinska plaćanja i platne transakcije od 1. februara obavljat će se isključivo u evrima, uz prelazni period za građane kako bi se prilagodili izmjenama. Jedina valuta dozvoljena na Kosovu, uključujući i sjever, te dijelove u kojima srpska zajednica čini većinu, bit će evro, što će isključiti dinar iz platnog prometa.

Vlasti Srbije i cjelokupna javnost u Srbiji su shvatile da Kosovo*, ovim potezom, nastoji obustaviti dijalog i dovršiti progon srpskog naroda.

Srbi u institucijama takvog Kosova* imaju o čudno mišljenje koje je izneo ministar za zajednice i povratak u takozvanu vladu Kosova* Nenad Rašić: „Postoje dva načina da se primeni odluka Centralne banke Kosova* (CBK) da jedina valuta bude evro, čime bi se ukinula upotreba srpskog dinara. Jedna opcija je, kako je rekao, da Centralna banka Kosova* postigne dogovor sa Narodnom bankom Srbije o transakcijama, a druga da banke koje imaju filijale na Kosovu* i u Srbiji omoguće distribuiranje transakcije u evrima“. I time je priča o prekidu veza sa Srbijom i brisanju tragova Srba na Kosovu* dobila novi zamah i novi izgled.

Srbija ima i druge mogućnosti i puno bolje opcije od ovih o kojima govori Vuk Branković u vladi tog Kosova*. A to je da ovo pitanje posmatra usko, kao monetarno i ekonomsko, pa da ograniči potpuno kretanje robe iz drugih država prema takvom Kosovu* i da kaznene takse koje Kosovo*, već godinama primjenjuje prema robi iz Srbije, uvede i sama prema svim dobavljačima iz drugih zemalja. Dugo zadržavanje tuđe robe, neprijateljski orijentisanih država, nove carinske obaveze i nove takse, koje bi se naplaćivale na silom uspostavljenoj granici Srbije i takozvanog Kosova, popravilo bi ekonomsku situaciju i stvorilo novi fond koji bi predstavljao i bio usmjeren na pružanje pomoći Srbima na okupiranoj zemlji, navodi Galijašević.

Naravno, i potpuno zatvaranje svih graničnih prelaza, zabrana prolaska sa dokumentima tzv. Kosova i zamjena isporuke robe tom neprijateljskom režimu silom otetog Kosova – uz prekid bilo kakvog dijaloga sa okupatorima i njihovim slugama na Kosovu* te proglašenje Kosova* okupiranom zemljom. Iako djeluje radikalno država sa integritetom bi morala razmisliti o svim opcijama i ovakvim odgovorima, koje javnost očekuje a šiptari već odavno zaslužuju, smatra naš sagovornik.

Dok se vatre budućeg „ograničenog ali krvavog sukoba“, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu* pale, javlja se dilema: jesu li Bošnjaci i Šiptari potpuno izgubili osjećaj za prilike na Balkanu i moguće rasplete krize i srpskog trpljenja – tačnije da li je Kurti potpuno podivljao i poludio, ili se dešava ono što svi vide a malo ko razumije. Jer sve što se dešava, na Kosovu, neskriveni je dio američke politike na Balkanu i američkog odnosa prema Srbiji, iako je sigurno povezano sa sudbinom cjelog srpskog naroda: i u Crnoj Gori, Republici Srpskoj i cjeloj BiH. Kosovo? je bilo i ostalo američki projekt i američka vojna baza. Svakako da podršku svim radikalnim mjerama pa i ovoj zabrani dinara na Kosovu* podržava istorijski, „dežurni ubica Srba“ Njemačka i da sve to rade Švabe u Evropskoj uniji i što nagrađuju sve Kurtijeve mjere, na razne načine; bezviznim režimom i podržavljenjem Kosova, navodi Galijašević.

On dodaje da ne postoji dilema da je njemačka nacija i država opsjednuta mržnjom protiv Srpskog naroda i zbog poraza u dva svjetska rata i zbog načina na koji su stvarali i obnavljali Jugoslaviju, kao najveću prepreku nacionalnom interesu Njemačke, strategiji prodora na Istok i ekonomsko političkoj vezi Berlin-Istanbul-Bagdad. Dalje, navodi on, oni se zato utrkuju i najglasnije prijete, galame i histerišu protiv Srbije. Zato se guraju u prvi red, da podrže svaku akciju nasilja ili ponižavanja Srba. Ali, Njemačka je danas geopolitički bijesni pas bez zuba i Njemačku, niko ne treba pitati ništa niti treba strahovati od nje. Prijem u Evropsku uniju je šarena laža i besmisleno je poštovati Njemačku i na koljenima izvršavati njene naloge. Njemačka, kao geopolitičko strašilo i vjekovni zlotvor je konačno na kraju svoga značajnog i uticajnog položaja u globalnoj zajednici. Zato prije konačnog pada Njemačka žuri da projekat „Kosovo država“, realizuje što prije, kako njoj i cjelom Zapadu ne bi više visio nad glavom, kao Damoklov mač, kad god se pomene međunarodno pravo i terirorijalni integritet Ukrajine, dok se cjeli Zapad trudi da svoj angažman predstavi kao visoki moral, smatra Galijašević.

Istina je da stvarni agresor na Srbiju preko Kosova* jesu Sjedinjene Američke Države, a to znači i NATO, Velika Britanija i EU; i Njemačka i Francuska; otprilike tim redoslijedom. Istovremeno gurajući se na čelo tog antisrpskog pokreta na Zapadu, Njemačka želi kod svojih EU-Briselskih sljedbenika očuvati iluziju njene važnosti po svim pitanjima uređenja Evropskog kontinenta i održati privid vlastite uloge u nastanku i postojanju Evropske Unije. Njemačka je vojni i geolopolitički pacov koji samo gricka sir, koji amerikanci, kao mamac stavljaju pred nju. Ta država je danas država kukavičke politike i koja sve institucionalne mehanizme koristi da i njemačka nacija konačno postane kukavička nacija i da joj nikada više ne padne na pamet, da napada Veliku Britaniju ili Sjedinjene Američke Države.

A tek Kurti, on jeste lokalni džukac, zaražen geopolitičkim bjesnilom anglo-američkog interesa i njemačke politike, a to znači zadužen da manifestuje i uskladi svoje antisrpske nagone sa globalnom antiruskom orijentacijom i interesima Zapadnog svijeta. Suviše je Kurti nebitan da bi u takvom projektu bio saradnik ili službenik zapada, već u toj agresiji, on predstavlja tek malog klovna zaduženog za slanje najprljavijih prijetnji i poduzimanje razbojničkih i terorističkih mjera prema srpskoj sirotinji na Kosovu u skladu sa osnovnim američkim ciljevima. Što znači: razoriti i porobiti, što su Amerikanci morali lično uraditi sa još 18. NATO država, zatim konvertovati, amerikanizirati, pozapadnjačiti i izvršiti punu akulturaciju kao proces koji su Ukrajini uspjeli završiti za osam godina a sa Srbima nije išlo ni nakon Osmanskih pet vjekova kao ni nakon više od dvije decenije poslije razaranja i okupacije, navodi naš sagovornik.

Sada su na redu oštrije mjere a njih će izvršiti čovjek bez ikakvog vojnog i bezbjednosnog iskustva, čovjek koji je povezan sa terorizmom ali i čovjek bez vojske.

Pored evidentnog i prikrivenog američkog nasilja na Kosovu*, ono će, sa albanskom dominantnom ulogom uvijek biti samo prostor koji nije sposoban artikulisati ambiciju da bude država. Sa postojećom političkom sviješću, od Tačija, do Haradinaja i Kurtija, Kosovo* prosto nikada neće imati liderstvo i elitu sposobnu da artikuliše bilo kakvu formu suvereniteta, čak ni u odnosu na svoje pokrovitelje; u odnosu na NATO zemlje (SAD, Veliku Britaniju, Njemačku ili Tursku).

Albanci ili Šiptari na Kosovu* uvijek su, kroz istoriju, podržavali okupatore (Osmansko carstvo, Italiju, Njemačku i NATO) i zato nikada nisu stradali, čak su svoju poziciju koristili da ubijaju, ne samo Srbe kao narod, nego da ubijaju svaki trag srpskog naroda na Kosovu, koji otkriva koliko duboko i koliko dalek je srpski identitet i nacionalni interes ukorijenjen na tom tlu. Albanskih tragova, starih petnaestak vijekova nema ni u Albaniji a kamoli na Kosovu*. Svi stari spomenici, manastiri i crkve svjedoče da druge kulture i drugog identiteta, koji kroz istoriju gradi i Kosovo i Metohiju osim Srpskog, nije nikada ni bilo. Zato, će okupirano i silom oduzeto Kosovo, uvijek biti u političkoj kontradikciji dvije albanske težnje: da nastavi prkositi Srbiji kao NATO protektorat ili da se pripoji drugoj državi – Albaniji i obnovi, nekadašnju fašističku tvorevinu, koja u mislima i osjećanjima živi kao ideja Velike Albanije. I jedna i druga mogućnost su privlačna albanskim političarima na Kosovu, jer odvajaju Kosovo i Metohiju od istorijske, kulturne, vjerske i političke matice – Srbije. U ovoj fazi glavni cilj je „Kosovo bez Srba“. Ničim ometena proizvodnja i trgovina drogom te komunikacija i saradnja sa radikalnim islamističkim elementima i terorističkim organizacijama u ovoj godini, nakon ukidanja dinara, predstavljaće još važniji stub ekonomskog oslonca albanskih elita i cjele zajednice. Posljedice svih ovakvih odluka nesumnjivo, će biti strateške i vrlo strašne pa politički odgovor na njih mora, konačno biti adekvatan, zaključuje Galijašević.