Gavrilo Princip odbranio čast srpskog naroda

U okviru manifestacije ,,Vidovdanske svečanosti Berane 2015.“ , organizovana je promocija zbornika pjesama o Gavrilu Principu ,, Princip ponovo u Beču“ priređivača mr Slobodana Čurovića ,koja je održana u 26.06.2015. u 20 sati u galeriji Polimskog muzeja. Manifestacija je organizovana u organizaciji Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca – Berane i JU Centar za kulturu Berane.

Na promociji je govorio i veče vodio profesor istorije Goran Kiković, rekavši između ostalog ,,Na Vidovdan prije 101 godinu , Gavrilo Princip je odbranio čast srpskog naroda“.

Mr Slobodan Čurović , dobitnik Vidovdanske povelje , predstavljajući zbornik koji sadrži 107 pjesama , od isto toliko autora , prikupljenih sa prostora srpskih zemalja , naglasio je da ovo nije samo zbornik pjesama, već i istorijski zbornik sa obiljem fotografija.

Goran Kiković je o Gavrilu Principu rekao sledeće: Evo prođe sto godina od kada smo imali Principa i još toliko od kada smo iz principa izginuli zbog Principa. Srbi su principijelan narod, bili i ostali. I ovih petnaest godina od NATO agresije imali smo princip a ostali smo bez principa. Ako ne budemo principijelni ni Principa nećemo shvatiti. Mi smo Srbi i 1941. godine bili principijelni i držali smo se principa, uostalom kad smo bili bez principa – nikad, uvijek smo imali princip. Bez principa nema nam ni opstanka, imali smo princip i u vrijeme Kosovske bitke i u vrijeme Karađorđevog ustanka i kad god smo imali princip imali smo Principa. Elem, bez principa nema ni nas Srba, jer Srbi bez principa nijesu Srbi! Srpski narod bez principa nema ni sebe, bez Srba nema ni principa, a principa nema ako nema Srba. Svi naši Principi su zbog principa, a naš princip je da budemo principijelni, jer ako nemamo princip mi nijesmo Principovi, a Princip nije naš. Kad god smo imali Principa bili smo principijelni, a kad kod nijesmo principijelni ostajali smo bez Principa, ako nemamo princip ni Princip nema nas. Odnosno svi smo mi ginuli iz principa, zbog principa, u ime principa, a nikad bez principa. Zato, braćo Srbi, ako nijesmo svi Princip, ako nijesmo svi za Principa, onda nam ne trebaju tumači, jer samo sa Principom i uz Principa mi smo principijelni. Ako izgubimo princip, izgubili smo i Principa i principijelnost.

Nije valjda došlo vrijeme da bez Principa gubimo princip! Pa, da nije bilo Principa i mi bismo Srbi ostali narod bez principa. Pa, nije Princip ostavio Srbe bez principa nego naši neprincipijelni stavovi. Srbijo, ako nemaš princip, nemoj nam Principa ostavljati onima bez principa. Zato, svi vi bez principa, poštujete naš princip, da nam Princip ne bude neprincipijelan. Mi kličemo i zborimo – mi smo Principovi, principi su naši!

A naši “stari i provjereni“ prijatelji, kod kojih smo zbog Principa ostali bez principa, nijesu i ne mogu biti principijelani.

Živio Princip, živjela principijelnost!

Svi smo mi Princip, jer smo principijelni. Draga moja braćo, Principa bez vas ne bi bilo, ni ovo što vam pišem ne bi bilo principijelno, ako ne bismo branili princip. Živjela zemlja u kojoj još ima principa i o kojoj se zauvijek principijelno govori o principima. Uz još jednu preciznost: nikad nam nije nedostajalo principa zbog Principa, ali ako svi mi ne budemo imali princip, nećemo se bratski pomiriti zbog Principa.

Blago nama Principe što si naš princip!
Mi smo Principovi Princip je naš! – rekao je Goran Kiković.

Svoje stihove u slavu Vidovdana kazivali su i pjesnici Miodrag Milošević, David Lalić , Mane Cimbaljević ,Darko Jovović i Veselin Vujović . Tokom večeri Miličko Trifunović , predsjednik udruženja ratnih dobrovoljaca pozdravio je prisutne i dao riječ Davidu Laliću.

Na svečanosti koja je održana u prostorijama Polimskog muzeja nagradu Goranu Kikoviću je uručio David Lalić, predsjednik žirija za dodjelu nagrade:
On je potom pročitao obrazloženje žirija:

“ Žiri u sastavu : David Lalić, pjesnik, Novak Vujačić, novinar, i Dobrašin Jelić, književnik, donio je odluku da ovogodišnju nagradu za publistički rad i istraživanje iz istorije Srpskog naroda sa teritorije Vasojevića, koja nosi naziv “Radomir P. Guberinić“.za 2015. Godinu dodijeli Goranu Kikoviću, profesoru istorije i istoričaru iz Berana.

Do sada su ovu nagradu dobili: Vukosav Vule Raketić, novinar i publicista iz Navotine kod Andrijevice za 2013. godinu i Branislav Otašević, književnik i publicista iz Gornje Ržanice kod Plava za 2014.godinu.

Goran Kiković rođen je 28.07.1975. u Ivangradu (današnjim Beranama), od oca Strahinje i majke Darinke-Mare, djevojačko Božović. Osnovnu školu učio je u Rovcima i Donjoj Ržanici. Gimnaziju završio u Beranama. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini na odsjeku za Istoriju na temi “Vojvoda Pavle Đurišić“. Do sada je objavio, pet knjiga: “Vojvoda Pavle Đurišić“, Podgorica, 2003., “Velika narodna skupština srpskog naroda u Crnoj Gori-Podgorica 1918.“, Berane, 2006., “Razvoj prosvjete i školstva u Donjim Vasojevićima (sa posebnim osvrtom na osnovne škole u Donjoj Ržanici, Kaludri, Zagorju, Rovcima i Rijeci Marsenića)“, Berane, 2008., “Milo Kenjić sa svojim bataljonom u borbi za slobodu i ujedinjenje srpskoga naroda“, Berane, 2010. i “Preci i potomci“,Berane,2014. Baveći se prouočavanjem istorije srpskoga naroda objavio je značajan broj tekstova, članaka i priloga u mnogim listovima i časopisima, u kojima se bori protiv falsifikovanja istorije srpskoga naroda. Bio je predsjednik Srpskog istorijsko-kulturnog društva “Nikola Vasojević“-Berane, glavni i odgovorni je urednik časopisa za književnost, istoriju i kulturu “Glas Holmije“, član je redakcije časopisa za obnovu srpske kulture i tradicije “Srbobran“-Berane, član je Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasejanju- Beograd ,Jugoslovenske književne zajednice, Udruženja srpskih književnika i pjesnika “Gorska Vila“ sa sjedištem u Podgorici i počasni predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca Regionalni odbor Berane.

Pored naučnog doprinosa za poštovanjem tradicije i rasvjetljavanjem istorijske istine o srpskom narodu, radio je u OŠ “Donja Ržanica“ kod Berana kao profesor istorije, predajući istoriju i istoriju religije, bavi se i političkim radom,u dva mandata bio je odbornik u SO Berane a sada je na dužnosti predsjednika Skupštine opštine Berane. Živi u Donjim Lugama kod Berana.“- istakao je na kraju Lalić.

Potom se na uručenoj nagradi zahvalio istoričar Goran Kiković i istako je između ostalog sljedeće:

“ Želim da se zahvalim organizatorima koji su uspostavili ovu nagradu i žiriju što su baš meni dodijelili nagradu koja nosi ime velikog hroničara i publiciste oblasti Vasojevića Radomira P. Guberinića.

Draga braćo i sestre, sjećajući se Vidovdana 1389. sjećamo se Vidovdana 1914., Vidovdana 1919, .Vidovdana 1989, Vidovdana 2001, sjećamo se naše prošlosti, jer bez prošlosti nema ni budućnosti.

Zato se moramo prisjetiti likova starog Jug Bogdana i njegovih sinova, Toplice Milana i Kosančić Ivana, Srđe Zloplogleđe i Banović Strahinje, Kosovke djevojke i Miloša Obilića, “koji žive dokle sunce grije“ i koji su uvijek bili pred očima i u srcima slobodara kao što su bili: vojvoda Petar Bojović, koji je porijeklom iz Vasojevića, vojvoda Živojin Mišić, vojvoda Radomir Putnik, vojvoda Stepa Stepanović koji su sa likovima kosovskih junaka polazili u mnoge bojeve, i u balkanskim ratovima i u prvom svjetskom ratu. Činili su, bez pretjerivanja, čuda od junaštva na Bregalnici, na Drini, na Skadru, na bojištima širom Srbije. A šta tek reći za borbe na Mojkovcu, Kajmakčalanu prilikom proboja Solunskog fronta! Junaci sa Mojkovca naši preci, naši đedovi i naši prađedovi su grudima svojim ukopani u ledu i snijegu zatvarali prolaz austrijskom osvajaču, štićeti tako odstupnicu srpskoj vojsci preko Albanije. A na vrhovima Kajmakčalana na neprijateljska utvrđenja smjelo su jurišali sa vojvodom Vukom Popovićem i ostavljali svoje živote sbratimljeni i Crnogorci i Hercegovci i Krajišnici i Bosanci i Srbijanci. Zato je i kralj Aleksandar I Karađorđević našim precima dodijelio 196 zlatnih Obilića medalja,765 srebrnih Obilića medalja i 96 medalja za revnosnu službu. Ratnicima sa prostora gornjih i donjih Vasojevića, Šekulara, Velike i Gornjih sela. Ukupno dakle 1057 odlikovanja. Ne govorim ovo da se pohvalim i podičim na naše pretke nego da ne zaboravimo čiji smo od koga smo i ko su nam bili preci.

Sjećamo se danas naših predaka zbog nas, njihovih potomaka i držimo se gesla našeg Udruženja: “Budimo dobri potomci kako bi bili čestiti preci“.

Živjeli, i neka nam na sreću i na napredak dolazi svaki naredni Vidovdan.
Dogodine da ga slavimo u Prizrenu ako Bog dâ!“ -završio je Kiković.

U okviru “ Vidovdanskih “svečanosti održana je i slava Udruženja u
ugostiteljskom objektu Bata Devića u Donjoj Ržanici kod Berana.

Prisutne je u ime Udruženja pozdravio predsjednik Miličko Trifunović, koji je u svojoj vidovdanskoj besjedi istako:

“Dame i gospodo, braćo i sestre, časni oče,

Naše Udruženje slavi danas krsnu slavu “Vidovdan“. Krsnu slavu slave samo Srbi od svih hrišćanskih i pravoslavnih naroda. Vidovdan je praznik sjećanja na kosovske mučenike i kneza Lazara. Prirodno je zato da Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918., njihovih potomaka i poštovalaca Berane, slavi ovaj sveti dan, kada se sjetimo naših junaka koji su se od Kosovskog boja 1389. pa do 1999. borili za krst časni i slobodu zlatnu i branili srpski narod od raznih zavojevača i zulumćara.Kada se knezu Lazaru uoči kosovskog boja javio anđeo Gospodnji, a njegove riječi slikovito prenio pjesnik “kojem ćeš se privoljeti carstvu da l’ zemaljskom ili nebeskom?“, on je rekao: “Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvjek i doijeka“. Šta “Vidovdan“ znači za srpski narod slikovito je objasnila Isidora Sekulić: “Nauči svog sina jedinca da je Vidovdan isto što i krsna slava ili rođendan i to je već dosta“.

Glavni junak Kosovskog boja je Miloš Obilić, koji je pogubio turskog cara Murata i postao simbol junaštva kod Srba od 1389. do danas. Koliko je bio slavan u Crnoj Gori najbolje govore riječi vladike Rada Tomova-Petra II Petrovića: “Oj Miloše, ko ti ne zavidi, ti si žertva vaskolikog čujstva voistini genij svemogući“. I mnoge druge riječi u “Gorskom vijencu“ govore o junaštvu Miloša Obilića. Njegoš je 1847. uspostavio “Zlatnu Obilića medalju“ kao najveće crnogorsko odlikovanje za hrabrost. Ove medalje je podijelio našim precima 1926. na Vidovdan kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, tada je ovo odličje dobilo 1054 borca iz Vasojevićkih brigada.

I danas 626 godine poslije ove velike bitke, sjećajući se jedne od najvećih pogibija srpske vojske i srpskih junaka na čelu sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, srpski narod slavi moralnu pobjedu kosovskih junaka i mučenika, koje je SPC svrstala u red velikomučenika, a za ime kneza Lazara Hrebeljanovića, kosovske junake i bitku, vezane su legende i kosovski ciklus srpske epske poezije, koji je sačuvao od zaborava veliki dio srpske istorije prije i poslije pada Srbije pod tursku vlast. Na tim temeljima je nastala i Crna Gora.
Na današnji dan se, draga braćo i sestre, sjećamo Kosova i Metohije i kako zapisa vladika Rade Tomov Petrović u “Gorskom vijencu“:

“Oj Kosovo grdno sudilište, nasred tebe sodom zapušio“! A knjaz i kralj Nikolakaže je u svojoj znamenitoj pjesmi stihovima “Onamo, namo da viđu Prizren, ta to je moje doma ću doć, starina mila tamo me zove, tu jednom moram oružan poć…“ izrazio svoju želju da oslobodi svetu srpsku zemlju.

Vasojevići su kao usijana vulkanska lava jurnuli iz svoje kolijevke, ne osvajajući tuđu već šireći svoju teritoriju, sudarajući se sa najljućim turskim i arbanaškim zlicama, išli u susret staroj Srbiji, Metohiji i Kosovu. To njihovo kosovsko opredjeljenje slikovito je naglasio Marko Miljanov kada je sebe i ostale crnogorske vojvode nazvao običnim, a Miljana Vukova “kosovskim vojvodom“. To njihovo kosovsko opredjeljenje, hrljenje u susret iskonskim srpskim zemljama, uz guslarske pjesme i san pretočilo se u stvarnost.

I mi, braćo, večeras sabrani u slavu Gospoda našega Isusa Hrista i sv. Mučenika Kneza Lazara i sv. Srpskih mučenika kosovskih čvrsto smo i nedvosmisleno na strani Srbije i jasno i glasno svima kažemo da je Kosovo sveta srpska zemlja, da je Kosovo dio Srbije. Da je Kosovo naš temelj, naša duhovnost, naše grdno sudilište… Kako su se Jevreji pozdravljali kad su protjerani iz Izraela “dogodine u Jerusalimu“, i mi Srbi treba da se pozdravljamo “dogodine u Prizrenu“, jer bez Kosova i Metohije nema ni nas Srba u Crnoj Gori, jer je Crna Gora zbjeg kosovski, kako pišu svi istoričari prije i do Šerba Rastodera.

Živjeli, i neka nam na sreću i na napredak dolazi svaki naredni Vidovdan! – istako je Trifunović.