General Lazarević povodom četvrt vijeka od bitke za Košare: Nismo kapitulirali, branili smo domovinu i borili se protiv terorista!

Prije tačno 25 godina, 9. juna popodne, tokom noći i sve do zore 10. juna 1999. godine, trajali su na aerodromu kod Kumanova razgovori o završetku agresije na SR Jugoslaviju i Srbiju i o prekidu neprijateljstava na Kosovu i Metohiji.

„Branili smo domovinu, borili se protiv terorista, čuvali državne granice i sve smo izdržali stoički i herojski. Moram odmah da skrenem pažnju da posle 9. i 10. juna nije bilo nikakvog povlačenja srpskih vojnih i policijskih snaga sa teritorija južne pokrajine. To je netačno, jer nismo se povlačili, već smo po dogovoru sa državnim vrhom SRJ i Srbije i na osnovu sporazuma u Kumanovu realizovali operaciju izmještanja naših vojnih jedinica, policijskog sastava, tehnike i naoružanja, ali i pomogli evakuaciju civila koji su željeli da napuste Kosovo i Metohiju“, ispričao je za „Politiku“ o onome šta se događalo uoči i nakon potpisivanja Vojnotehničkog sporazuma u Kumanovu i usvajanja Rezolucije 1244 Ujedinjenih nacija u Njujorku general-pukovnik u penziji Vladimir Lazarević, legendarni komandant odbrane SRJ i Srbije na Kosovu i Metohiji 1998. i 1999. godine.

General Lazarević je kasnije bio komandant Treće armije, a potom zamjenik načelnika Generalštaba Vojske SR Jugoslavije.

„I odmah treba reći, to svijet mora da zna, da je do pregovora i došlo na zahtjev NATO-a prvih dana juna, jer komanda Sjevernoatlanske alijanse nikako nije uspijevala da nas porazi tokom agresije koja je trajala 78 dana. Nakon bitaka na Paštriku i Košarama, posebno nakon 26. maja kada su naše jedinice i njihovi hrabri pripadnici herojskim podvigom zaustavili pokušaj desetostruko brojnijih terorista OVK i njihovih pomagača iz NATO-a da izvrše kopnenu invaziju na našu zemlju preko granice sa Albanijom, taj isti NATO koji je 24. marta 1999. započeo agresiju bez odobrenja UN priznao je da nam ništa ne može i zatražio je primirje“, rekao je Lazarević.

On je rekao da je osnovni cilj, na kojem je insistirao NATO u svom zahtjevu, bio apsolutni prekid svih neprijateljstava na KiM, a uz to je dogovoreno i neodložno, kako su isticali u NATO, izmještanje snaga Vojske Jugoslavije i MUP-a van pokrajine.

„Dogovoreno je uvođenje vazdušne zone bezbjednosti u širini od 25 kilometara iznad administrativne linije razdvajanja, kao i kopnene zone bezbjednosti u dubini Srbije od pet kilometara prema Preševu, Vranju, Medveđi i Kopaoniku. Odmah iza toga usvojena je odluka da se odmah po izmještanju vojnih i policijskih snaga naše zemlje van pokrajine formira takozvani Treći odred za specijalne namjene, takozvani Kosmetski odred od 999 naših pripadnika (879 pripadnika Vojske Jugoslavije i 120 pripadnika policije)“, rekao je Lazarević.

„Bilo je predviđeno da se taj odred vrati na Kosmet. Isto tako, dogovorom od toga dana određene su lokacije za smještaj i lociranje međunarodnih mirovnih snaga u okviru Kfora koje bi bile zadužene za funkcionisanje sistema na KiM. Što je do posebnog značaja, precizno su određeni termini kada će početi, ali i kada će se završiti izmještanje. Operacija izmještanja trebalo je da počne šestog dana od potpisivanja sporazuma, a da se završi 13. dana. Odmah da istaknem da smo izmještanje završili 18. juna, odnosno pet dana ranije nego što je bio poslednji rok“, rekao je general Lazarević.

Kako je rekao, to je, bez ikakvih dilema, bila najteža, ali i najtužnija operacija u istoriji i postojanju Prištinskog korpusa, jedinstven poduhvat, veoma atipična i specifična operacija, izuzetno važna za SRJ i Jugoslaviju u tom trenutku, ali i kasnije.

„Trebalo je napustiti matične kasarne, lokacije na kojim se boravilo decenijama, izmjestiti vojne i druge jedinice na novi prostor, što je donosilo teško opterećenje kod svih pripadnika, od komandnog kadra do svakog vojnika. jednostavno, najteže je bilo odvojiti se od svoje kasarne, od svog paviljona, svog poligona za vježbanje i sa moralno-psihološkog aspekta to nije bilo nimalo lako“, ukazao je general.

On je podsjetio da je Prištinski korpus godinama imao značajnu ulogu u odbrani SR Jugoslavije i Srbije i njenih državnih granica na frontu od 250 kilometara, a da su nastojali da uguše oružanu terorističku pobunu na teritoriji pokrajine, kao i na očuvanju ljudstva, tehnike i građana. Dodao je da su operaciju izmještanja pratile neprestane provokacije, napadi i pokušaji da se izazovu oružani sukobi.

„Mnogo se ćutalo o tim danima, a to su autentični i pouzdani podaci, kada je, dok je Kfor mirno i ne reagujući kao da ga se to uopšte ne tiče, nemo posmatrao šta se događa, ubijeno i kidnapovano 36 pripadnika naše vojske. Njih 16 koje su teroristi kidnapovali nikada nisu pronađeni. A u tom trenutku, u tih nekoliko dana izmještanja, sa nama je krenulo na hiljade civila, i Srba i pripadnika drugih nacionalnosti, koji su bježali pred terorom, jer su znali šta ih čeka poslije svega. Mi smo i o našem narodu brinuli danonoćno“, rekao je Lazarević.

On je naglasio da je vojska izvukla svu tehniku netaknutu i neoštećenu i podsjetio da je ruski ministar odbrane maršal Sergejev još 2000. godine rekao „da su NATO planeri, kada su vidjeli prilikom izmještanja Prištinskog korpusa našu tehniku, opremu i disciplinovano ljudstvo, padali u nesvijest“.

„Mi nismo kapitulirali i nastavili smo sa svojim redovnim aktivnostima u kasarnama u gradovima i mjestima pored i blizu Kopnene zone bezbjednosti. Pred nama su bili još ozbiljniji zadaci i obaveze – da očuvamo postignuto primirje i u praksi budemo angažovani na realizaciji odredbi iz rezolucije u Njujorku posle potpisivanja Kosovskog vojnotehničkog sporazuma. U prvoj rečenici rezolucije 1244 UN stoji zapisano da SRJ i Srbija imaju pun suverenitet nad KiM. Mi se jesmo izmjestili sa teritorije pokrajine, ali smo neprestano sanjali o trenutku povratka. Taj san je nedosanjan za sve nas iz Prištinskog korpusa“, poručio je general Lazarević.

Izvor: rt.rs