,,Glas Crnogorca“ 1895: Na Savindan, najveći srpski praznik, veliki Srbin i zaslužni Crnogorac ispustio je svoju plemenitu srpsku dušu

Licem na Savindan, najveći svesrpski praznik, preminuo je u Tušini, na svom prađedovskom ognjištu u dubokoj starosti, vojvoda Novica Cerović. Kad je Novica vidio oko sebe okupljene sve sinove, mirno je ispustio svoju plemenitu srpsku dušu, riječi su kojima je ,,Glas Crnogorca“ objavio vijest da je čuveni vojvoda i, kako se ističe u tekstu, veliki Srbin i zaslužni Crnogorac, Novica Cerović umro u 85. godini svog života.

Vojvoda Cerović bio je jedan od organizatora napada na Smail-agu Čengića, koji je bezobzirnim sredstvima orimao od drobnjačkih seljaka, a njegovu ulogu u pogibiji age pjesnički je prikazao Ivan Mažuranić u čuvenom epu „Smrt Smail-age Čengića“, dok je ,,Glas Crnogorca“ u svom oproštajnom teksu istakao da je stari vojvoda toliko zadužio srpski narod da je gotovo nemoguće napisati sve o njegovim zaslugama.

– Bilo bi dobro pisati čitavu epopeju početka ostvarivanja velike srpske misli na srpskom jugu, ukazao je cetinjski list.

U tekstu je naglašeno kako slavni vojskovođa bio nepokolebljivo vjeran srpstvu i lozi Petrovića, da je bio uz Petra Drugog sve do njegove prerane smrti, da je zatim bio vjerni prvrženik knjaza Danila, a onda svoju borbu za srpstvo rame uz rame nastavio i sa knjazom Nikolom.

Sa Cetinja je poručeno da nije samo Crna Gora ponosna na svog narodnog glavara, već i sve ostale srpske zemlje.

– Na glas o njegovoj smrti odazvaće se blagoslova na njegovom grobu, ne samo iz sve Crne Gore, nego i iz cijelog srpstva, koje se s njim ponosi i kom ostavlja za primjer svoj rad i cio život svoj. Laka mu rodna zemlja, oproštajne su riječi cetinjskog lista objavljene 4. februara 1895. godine.

Pročitajte još:

,,Glas Crnogorca“ 1914: Preminula udovica Osmana Đikića, velikog srpskog patriote