,,Glas Crnogorca“ 1896: Srpsko ime, vjera i jezik zavjetni su ideali i duhovno oružje Srba

Nepobitna je činjenica da je nekadašnjih vrlina i odlika, koje krašahu Srbina svakim danom sve manje, a da se materijalistički duh sve većma snaži, koji prijeti da uništi i poslednji trag zavjetnih ideala naših, pisao je ,,Glas Crnogorca“ 1876. godine, dodajući kako najveća snaga Srba leži u srpskom imenu, vjeri i jeziku.

Kao doprinos snaženju srpske tradicije u Crnoj Gori, ,,Glas Crnogorca“ pokrenuo je mjesečnik ,,Slava“ koji je imao za funkciju, kako se pojašnjava u tekstu, njegovanje starog srpskog duha, koji se, kako se dodaje, pod navalom lažne kulture uspavao, pa i oslabio.

– Dokonali smo da u ime Božje krenemo povremeni list ,,Slavu“ čiji će program biti samim imenom kazan. Njemu će biti zadatak da gaji i njeguje stari tradicionalni duh srpski koji se pod navalom nazovi kulture uspavao, da ne rečemo i oslabio, objasnio je cetinjski list.

List je naglasio kako je srpskoj književnosti potrebno da se razvija u tradicionalno-vaspitnom smjeru i iskazao zabrinutos kako su porodice sve manje vaspitne ustanove narodnog duha.

Naše su kuće prestale biti vaspitalištem narodnoga duha. Došlo je vrijeme da stari srpski duh, koji smo nekad s maternjim mlijekom dobijali, učimo i crpimo iz mrtve knjige mjesto tolikih roditeljskih usana. Naša vaskolika književnost treba da grede tom smjeru, da taj nedostatak naknadi,

,,Glas Crnogorca“ upozorio je da bez očuvane i snažne srpske tradicije nema ni života, kao i da su tri najviša ideala Srba – ime, vjera i jezik. List je ove srpske ideale nazvao i duhovnim oružjem bez kojeg materijalno nema vrijednost.

– Valja nam sve sile napregnuti, ako nam bude mogućno, povratiti ono bez čega nema djela ni života, a što je do prije neku desetinu godina tako sjajnih rezultata donosilo, dodaje se u tekstu.

– Ako i kad, a ono je sad najpotrebnije spremati i oružati narod najmoćnijim oružjem: oduševljenjem na ime, vjeru i jezik svoj, tri najviša ideala narodna, koja je tako lijepo istakao prvi mitronosni pjesnik naš. Tek uz to duhovno oružje i fizičko dobiva svoju potpunu vrijednost, zaključio je cetinjski list u tekstu koji je objavljen 6. januara 1896. godine.