,,Glas Crnogorca“ 1914: Preminula udovica Osmana Đikića, velikog srpskog patriote
1 min read
Osman Đikić, srpski pjesnik i publicista
Cetinjski list ,,Glas Crnogorca“ 1914. godine objavio je vijest o smrti supruge istaknutog rodoljuba, Srbina muslimanske vjeroispovijesti, Osmana Đikića i poručio narodu kraljevine Crne Gore da je umrla, kako je pisalo u tekstu, idealna Srpkinja i udovica velikog srpskog patriote koji je radio na dizanju svijesti bosanskih i hercegovačkih muslimana.
– U Mostaru je preminula Zora, udovica Osmana Đikića, velikog srpskog patriote i nacionalnog radnika na prosvjećivanju i dizanju svijesti bosansko-hercegovačkih muslimana. Pokojnica koja je umrla u svojoj 24. godini bila je idealna Srpkinja, objavljeno je na Cetinju.
Zora i Osman Đikić vjenčali su se 1905. godine i oboje mladi umrli. Osman je zauvijek otišao 1912. godine u 33. godini od tuberkuloze, a njegova mlada supruga dvije godine kasnije.
Ipak, trag koji je za sobom ostavio mladi srpski rodoljub, velikan srpskog pjesništva i jedan od nosilaca srpske nacionalne misli – je nemjerljiv.
On je u zbirci ,,Pobratimstvo“, koju je objavio zajedno sa još dva čuvena srpska književnika muhamedanca – Avdom S. Karabegovićem i Omer-begom Sulejmanpašićem-Despotovićem, opjevao čuvenim stihovima Crnu Goru nazivajući je sjajnom zvijezdom srpskog roda, a njene sinove braniocima srpskog imena.
Pročitajte još:
Jedna od najlepših ljubavnih pesama Osmana Đikića
https://www.youtube.com/watch?v=N7Hlmw3OdjM
Nađi ovakvu zavadu među Albancima, nema. A ima ih katolika, muslimana poarbanasenih Srba, Grka idr. Razlicitih plemena jezika i dijalekata i sad su svi jedno, svi albanci. Između sebe i ako se posvađaju protiv tuđina su zajedno. Nije na odmet nesta i nauciti i od drugih, ako je za boljitak.
Po mojemu mišljnju najpoznatiji Srbin islamsnke vjere, sa najživopisnijom i najtajanstvenijom biografijom je Mustafa Golubić. Rođeni Stočanin, Hercegovac. Dobrovoljac u Balkanskim ratovima, dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu u srpskoj vojsci, Solunac. Isticao se svojom hrabrošću, žrtvujući se do kraja. Vidjevši socijalnu nepravdu u kraljevoj Jugoslaviji ( koju bi i slijepac vidjeti mogao) postao je komunista. Staljinova i desna i lijeva ruka. Kruže priče da je po Staljinovoj naredbi ubio Lava Trockog u Meksiku, godine 1937. Lav Trocki je čak i za Staljinove standarde bio ludak, krvnik, zastupnik permanentne revolucije ( Boljševizam na globalnom nivou a ne samo u onđašnjem SSSR-u), idol današnjih neokonsa i libertina koji vladaju zapadom ( pravi naziv im je ; neotrockisti) koji uvodeć „demokratiju i ljudska prava“ u crno zaviše i Irak i Libiju i ostale zemlje. No, da ne dužim. Mustafa Golubić je ljeta 1941. godine u Smederevu, u Smederevskoj tvrđavi digao u vazduh zarobljeno oružje tadašnje kraljevine. Nijemci su ga poslje strahovitog mučenja ubili. Kad su došli Rusi jeseni ’44 nijesu se smirili dok nisu pronašli njegov grob. Imam neprovjerenu informaciju da je saranjen blizu Lenjina a što je u tijem vremenima bila velka čast.
Neizmjerno hvala i Skenderu Kulenoviću, koji je poslje pada Kozare a duboko potrešen nevjerovatno velikim stradanjima srpskih civila te nesretne ’42 godine na Kozari, u potkozarju i na polju Knešpolju sastavio potresnu poemu “ Stojanka majka Knešpoljka. Dali se izjašnjava kao Srbin ili nije, to je nebitno.
Mustafa Golubić je kidnuo sa solunskog fronta posle streqalja sublesastog Dragutina Dimitrijevioća Apisa. Koji i sam, prilikom streljanja, pogledavši na iskopanu raku reče da je ona mala da u sebe primi toliko veliko đubre kakav je on. Golubić je, pre nego je pobegao u Rusiju, koristeći kanale gričkih komunjara pretio kralju Aleksandru da će mu se osvetiti zbog ubistva mu najboljeg prijatelja Apisa. Tamo se on udružio sa traumatično obolelim rusofobom, azijatom Žugašvilijem. I bio je ubica svih komunjara, u istinu za to mu kapu skidam, na koje je Žugašvili ponišanio prstom. Ubio je i samog Trockija i to zaista zverski, sekirom mu je raspolutio glavu. Vratio se u Beograd, pod ilegalnim imenom, uz sam početak drugog svetskog rata. Abveru ga je po naređenju Jozefa Šlosera prijavio Blagoje Nešković i tako su mu na kraju Nemci došli glave. Ti sa Kozare, niotalgični komunac nemoj da lažeš. Golubić nije ni nosa privirio u kraljevinu Jugoslaviju sve do 1940, godine i pojma nije imao kako se u njoj živelo. Ztaim prekini sa tim tvojim patnjama i kuknjavama o socijalnoj bedi u kraljevini. Šta ste vi komunjare uradili da rešite socijalne probleme u vašem komunističkom „raju“. Poslali vredne, preduzimqive i radne patriote u Nemačku da izgrađuju zemlju najvećeg neprijatelja srpskoga naroda.
Da je Bogdom ubio nosatog kralja i neurednog cincara Pašića a koji su iskopali grobnicu za srpski narod nazvavši je Jugoslavijom. Zbog njihovog zločina, mi prekodrinski i Dinarski Srbi smo u potocima nevine krvi plivali, a posebno moja Kozara. Druga Jugoslavija i komunjare su posljedice prve Jugoslavije, note utročno posljedične veze su isuvišše komplikovane za tvoje skromne kapacitete, suženo stanje svijesti i za ideološko sljepilo. A da si ti prošao, vidjeo i doživjeo ono što je „komunjara sa Kozare“ prošla, vidjela i doživjela krepao bi od straha, nebi ti trebao ni neprijateljski metak ni neprijateljska granata.
Mustafa Golubić je u Titu video sitnog, ali inteligentnog karijeristu – spletkaroša koji će preko mrtvih drugova i prijatelja stići do cilja
I ponovo dokaz da su Muslimani, poturceni Srbi.
Koje su sadasnji Muslimani lazima izbacili iz svoje istorije!
Neka im je na cast!
i ne samo to nego i ona 2 cuvena Hrvata, Ivan i Ivica
Nije Osman doceka bracku kamu generala drze
On ustaške prnje ne bi oblačio, niti klao srpske žene i decu za Pavelića,kao što mnogi jesu, nego bi branio Kraljevinu Jugoslaviju.
Neka je rahmet Osmanu, a pokoj duši Zori, zbiljskim Srbima.