Gledajući gore sa Meduna: Sram zločinu ide u svatove

Piše: Milisav Popović

Proslavljeni srpski junaci sa Meduna i Fundine Marko Miljanov i Novak Milošev, vitez sa Vrtijeljke Bajo Pivljanin, kao i otac Republike Srpske dr Radovan Karadžić rođen u Crnoj Gori – nijesu da se sa njihovim imenima na oružju na dalekom Novom Zelandu u džamijama ubijaju bule i imami, što se nažalost nedavno dogodilo, ali jesu bili ponos one Crne Gore koju je Englez lord Alfred Tenison nazivao „prestolom od kamena s kog uzleće gorski orao“.

Za razliku od te Crne Gore novonastala – Milova i Miličina, Svetova i Filipova Crna Gora nažalost sa koprupcijom i vođama kriminalnih grupa u vrhu režima, sa „trulim daskama“ u sudstvu, nacionalno i moralno obezličena, za premijerku današnje Engleske Terezu Mej ona je i „rasistička“.

Kako to rasistička?! Istina, današnjom Crnom Gorom upravlja neka nova do sad nepoznata multi-kulti sorta, ali to ne može biti rasa iako tome teži, jer nema ni svoju većinsku naciju, a kamoli rasu.

Koliko god da je bolan zločin na Novom Zelandu počinjen oružjem na kojem je pisalo i Markovo ime, toliko je sraman čin koji se odigrao na ulazu u kasarnu u Maslinama u Podgorici koja od nedavno nažalost nosi ime Marka Miljanova – prvog guvernera Podgorice nakon 450 godina njenog robovanja pod Osmanlijama.

Povodom obilježavanja 20 godina od početka bombardovanja SRJ (Crne Gore i Srbije) od strane NATO-a koje je trajalo punih 78 dana i noći bez prekida, kada su porodice i saborci poginulih od NATO bombi došli da obiđu njihovo spomen-obilježje unutar kasarne u Maslinama, gvozdena vrata kapije za njih su bila zatvorena! To se dogodilo već treću godinu ne samo na ulazima kasarni u Podgorici i Danilovgradu.

Stari Milutin Džuver došao je sa svojim malim unukom od Pljevalja u Podgoricu da položi vijenac na spomen-obilježju na kojem je ime i njegovog sina Boža poginulog za otadžbinu, ali mu to nije dozvoljeno.

Uzalud je i narodni poslanik Slaven Radunović tražio slobodu da otac dodirne kamen na kojem je ime njegovog za slobodu poginulog sina, ali im se to nije dalo. Zna se da je glavna komanda nad vojnim kasarnama u Crnoj Gori u rukama zločinačkog NATO pakta. Za potkomandire te komande ne treba pitati – nalaze se u riječima pjesnika: „Svinjski misle i svinjski govore“. Nalazimo ih i u crnom humoru – kad bi ih vuk u šumi srio tri puta bi ih preskočio. Tako dolazimo do naravoučenija – utjehu ljudskog bola ne tražimo od vola!

Rodbini i poštovaocima poginulih rodoljuba preostaje da njihova spomen-obilježja iz NATO kasarni prenesu na neke slobodne lokacije ako takvih u ovakvoj Crnoj Gori ima.

A za poštovaoce Marka Miljanova, naročito za njegove plemenike Kuče sveta je dužnost da zatraže uklanjanje njegovog časnog imena sa kasarne kojom komanduju vođe najkrvoločnije i najsramnije vojske koju je čovječanstvo do sada imalo.