Godišnjica početka Prvog svjetskog rata

Na današnji dan prije 110 godina započeo je Prvi svjetski rat, mjesec dana nakon atentata u Sarajevu, u kojem su ubijeni prestolonaslednik nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga.

Austro-Ugarska je tog 28. jula 2014. godine objavila rat Srbiji, a time je, kako će se ispostaviti, počeo i Prvi svjetski rat.

Objava rata upućena je Beogradu u prepodnevnim satima, običnom telegrafskom poštom.

Telegram je sadržao tri rečenice.

U prvoj je stajalo da vlada Srbije nije „na zadovoljavajući način odgovorila na notu“ iz Beča, dostavljenu 23. jula, odnosno na ultimatum.

Potom je slijedio stav da je otuda Austro-Ugarska „prinuđena da se osloni na silu oružja“.

A treća, poslednja rečenica glasila je: „Austrougarska smatra da se od ovog trenutka nalazi u ratu sa Srbijom„.

Sjutradan je Franc Jozef, car Austrije i kralj Ugarske, objavio ratni proglas „narodima“ njegove zemlje, u kojem je stajalo da je primoran „da se lati mača u cilju odbrane časti“, te da je „carsko-kraljevska vlada nastojala da na miran način riješi spor“, ali bez uspjeha i to tuđom krivicom.

Vlasti u Beču su atentat u Sarajevu iskoristile kao izgovor da krenu u obračun sa Srbijom, uvjerene da će Srbija biti brzo poražena, te da će to biti „mali rat“ koji će vrlo brzo biti okončan uspjehom.

Otuda je tekst note odnosno ultimatuma koji je baron Gizl predao vladi Srbije 23. jula bio sročen tako da se podrazumijevalao da je gotovo nemoguće da ijedna suverena zemlja ono što je u njemu traženo prihvati.

Cilj je, sasvim izvesno, bio da on bude odbijen, o čemu svjedoči i činjenica da je baron Gizl, kada mu je 25. jula Nikola Pašić predao izuzetno pomirljiv odgovor srpske vlade, odmah odgovorio da on „nije zadovoljavajući“.

Uslijedilo je i zvanično pismo austrijskog poslanika srpskom ministarstvu inostranih dela istovetne sadržine, a osoblje poslanstva i sam baron Gizl su ubrzo potom iste večeri napustili teritoriju Kraljevine Srbije.

Odluci vlade u Beču da stupi u rat prethodila je podrška Nemačke, tako što je 7. jula na ministarskom zasedanju u Beču odlučeno da se Srbiji uputi nota čija će sadržina biti neprihvatljiva, a što je razrađeno potom na sastanku u Bad Išlu.

Procjena Berlina i Beča je bila da će njima uspjeti da munjevito izvrše mobilizaciju i koncentraciju snaga, prije Francuza, a pogotovo Rusa.

Namjera je bila da se munjevitim prodorom preko Belgije, slomi Francuska.

Njemci su vjerovali da će se ponoviti scenario iz francusko-pruskog rata 1870/71. kada je Francuska strahovito poražena. Tek potom namjeravali su da se sve snage usmjere prema Rusiji.

Dan nakon objave rata, 29. jula, regent Aleksandar Karađorđević objavio je proglas narodu:

„Na našu Srbiju nasrnulo je veliko zlo. Austrougarska nam je objavila rat.  Ja sam prinuđen pozvati sve moje drage i hrabre Srbe pod srpsku trobojku…“

Tog 29. jula, ruski car Nikolaj Drugi objavio je djelimičnu mobilizaciju, stavljajući do znanja da Srbiju neće prepustiti na milost i nemilost. Sutradan, 30. jula, Njemačka je uvela opštu mobilizaciju, a 1. avgusta objavila je rat Rusiji.

Već 2. avgusta Njemačka je napala Luksemburg, a 3. avgusta objavila je rat i Francuskoj.

Pošto je Belgija odbila njemački zahtev za prelazak preko njene teritorije, Njemačka je 4. avgusta objavila rat i Belgiji, a odmah potom Britanija je, zbog njemačkog nepoštovanja neutralnosti Belgije, 4. avgusta 1914. objavila rat Berlinu.

Tako je započeo Veliki rat, kasnije nazvan Prvi svjetski rat.