Godišnjica rođenja Njegoša: Imao se rašta i roditi
1 min readPetar II Petrović Njegoš, za života poznat kao vladika Rade, pjesnik, episkop i vladar rođen je na današnji dan 1813. godine.
Udario je temelje moderne crnogorske države uspostavljanjem organa vlasti Senata, Gvardije i Perjanika i uvođenjem plaćanja poreza. Njegoš se smatra i jednim od najvećih srpskih pjesnika. Njegovo najuticajnije pjesničko djelo je „Gorski vijenac“, objavljeno 1847. godine, a tu su i „Luča Mikrozma“ i „Lažni car Šćepan Mali“.
Na krštenju dobio je ime Radivoje pod kojim je u narodu bio poznat i kasnije kao vladika Rade. Po zavladičenju potpisivao se samo svojim kaluđerskim imenom Petar i prezimenom Petrović: vladika Petar Petrović. Međutim, u narodu nije bio poznat kao vladika Petar nego upravo kao vladika Rade.
Rade je djetinjstvo proveo u Njegušima. Vladika Petar prvi, njegov stric, uzeo ga je k sebi 1825. godine u Cetinjski manastir da ga školuje monah Misail Svetković i vladičin sekretar Jakov Cek. Tu je Rade napisao svoje prve pjesme da zabavlja lokalne glavare i sveštenike. Sredinom te godine, Rade je bio poslat u manastir Toplu kod Herceg Novog, gdje ga je starešina manastira Josip Tropović predavao italijanski, matematiku, crkveno pjevanje, psaltir i druge predmete. Njegoš je često posjećivao službe u obližnjem manastiru Savina. U Topli je ostao do kraja 1826. godine kada se vratio na Cetinje.
Stric je, ranije, za nasljednika spremao Đorđija Savova, Njegoševog brata od strica, koji se školovao u Rusiji, ali je ovaj više volio vojsku i oficirski poziv. Tradicija je, međutim, bila da vladar Crne Gore bude vladika, pa se i mladi Njegoš spremao za taj poziv. Vladika Petar ga je za svog nasljednika proglasio 20. januara 1827. godine. Želio je da i Rada pošalje u Rusiju, ali nije imao novca da plati školovanje, pa ga je sam učio italijanski, ruski, njemački, engleski i francuski jezik. Takođe mu je omogućio pristup njegovoj bogatoj biblioteci, a poslije mu je stric doveo za učitelja Simu Milutinovića Sarajliju koji je predavao istoriju, književnost i filozofiju.
Nakon stričeve smrti, 1831. godine, Njegoš se zakaluđerio vrlo mlad i primio upravu nad Crnom Gorom. Petar prvi je u testamentu odredio Rada za svog nasljednika. Međutim, to pravo je osporavao guvernadur Vukolaj Radonjić, koji je smatrao da on treba da bude jedini vladar Crne Gore. Radonjić je tajno održavao veze sa Austrijom. Kada je to otkriveno, crnogorski glavari su osudili Radonjića na smrt, ali je Petar drugi preinačio kaznu u progonstvo i ukidanje zvanja guvernadurstva u Crnoj Gori.
Godine 1833, putovao je u Petrograd, gdje je zavladičen.
Njegoš je bio poglavar u Crnoj Gori, u kojoj je bila jaka nacionalna svijest i patrijarhalni moral, ali u kojoj je vladala domaća anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Kad je došao na vlast, on je odmah počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uzimao postupno svu vlast u svoje ruke i uveo porez. U kulturno zaostaloj sredini to je išlo teško i to je moralo boljeti ovog velikoga rodoljuba, koji je svom dušom bio predan narodu.
Vladika se u proljeće 1850. godine razbolio od grudne bolesti kojoj je uzalud tražio izlječenje u Italiji i od koje je i preminuo 10. oktobra 1851. na Cetinju. Sahranjen na u kapeli na Lovćenu, koju su prvo porušili Austrougari, a obnovio je kralj Aleksandar Karađorđević, da bi komunističke vlasti ponovo oskrnavile njegov grob i podigle mauzolej.
A ustvari nijesu oni u problemu, vec mi!
Trucaju raznorazni Komleni, a neki im medju nama uceno odgovoraju!
Kako ce oni odmah da se poprave i razaberu : sta je narod, a sta nacija!? Sta je vjerska, konfesionalna zajednica. Sta cemu predhodi, sta su kljucni vektori interakcije narodonosnog, vjerskog i nacionalnog.
Kako u polju nauke postoji ozbiljno sporenje o prirodi i karakteru jednojezicnih zajednica!
Jos i sasvim nove percepcije, skoro nasilno uvedene u nauku, kao posljedica modernih, juce procesa “ taljenja naroda „- da se da i teorijski obol novonastalim nacijama u procesu jednacenja razlicitog u nacionalnom, tradicijskom, socijalnom, ekonomskom i svakom drugom smislu!
Kako svaka nova, politikom koordinirana, tako i ova“ teorija nacija “ ima ozbiljan i nepremostiv problem sa naucnim nasledjem starim vise od dva milenija!
… I onda dodje nekakav Komlen da u caskanju sa neistomisljenicima, sto je dobro i pozeljno, bez da trepne, javno iznese epohalno naucno otkrice, e su Srbi zapravo cudesan “ confesionim „, recju sinonim, za vjersku pripadnost siroke skupine naroda na Balkanu!?
Zadivio me!
Da je samo jednu, jednu jedinu ranosrednjevekovnu ispravu procitao, nikad ovakvu glupost ni u snu ne bi izgovorio!
Da nista drugo procitao nije. Da je elementarno pazljiv na casovima osnovackim bio!
… Jos i ta odvratna dukljeska arogancija cobanina!
Kako je moja poslednja s njim : SRBI SU NAJSTARIJI NAROD NA SVIJETU!
Eto, spustio se i ja. Najvise sto sam mogao, iz podruma mu zadnje rijetke otpisao, sav predan da se bolje razumijemo.
Sve da smo i mladi, mi ti zivi nijesmo, moj Perivoje.
Lako je Njemu bez nas!
Lakse Njemu, nego nama bez Njega, koga zasluzili nijesmo.
On se nama samo desio, i nista vise.
Rodio na pogresnom mjestu, malenu mjestu za svu nasu tugu.
Rasprava o necemu, o bilo cemu, sa nerazumnima i neznavenim, ne govori samo o njima, vec i o nama, sto hocemo pameti da ih privedemo, kako to nije moguce. Besmisleno je!
Kakvi smo, svi mi kakvi smo, nijesam vise siguran da se imao rasta roditi – da mu mi ovakvi sljedujemo!?
A da je ziv, ziv je – mrtav nije!
… Tuzan i usamljen.
Sam na svijetu cijelom … Pored nas zivijeh – taman kao da nijesmo!
Zalud pisao, Knjigu nam svoju odavna iz ruku otjeo da je neskrnavimo.
Pa se sade kaje sto je bacio bisere pred …
@Komlen
Ali, gospodine Komlene, svet se vraća unazad, baš zato što je tako malo ljudi nešto naučilo iz istorije. Ne možemo zamerati ljudima što se izjašnjavaju ovako ili onako, ali ni nama se nema zamerati što sagledavamo uzroke i posledice toga.
Na isti način bih mogao da vam odgovorim: sve te krupne reči (razvoj genetike i sl.) služe samo da zamagle istinu. Ljudi su prestali da veruju u pojam zavetne nacije, poverovali u genetiku i onda postali rasisti i još zatucaniji krvoloci od njihovih prađedova. To je isto prevaziđena priča, ali ona se danas navraća, zato što genetika nema sistem vrednosti kojim bi se rukovodila.
Političke nacije stvar budućnosti? Osvrnite se oko sebe, gospodine Komlene. U to više ne veruju ni nacije koje su stvorile pojam „političke nacije“ (Francuzi i Amerikanci) , a kamo li je Crnogorcima besmisleno predstavljati kao stvar budućnosti nešto što ih je u političkom smislu vratilo na ruševine Duklje. To je za mene degradacija svesti o naciji, a ne napredak.
Ne razumem taj manir da se za stvar budućnosti proglašava ono što se jedva i u našem vremenu održava, a kao zastarelo nešto što je uspelo da odoli tolikim iskušenjima.
Pravoslavlje se nije zvalo „pravoslavljem“ ni u osmom veku, pa je ipak to bilo. Nije se zvalo „pravoslavljem“, zato što nije bilo „inoslavlja“ (Rimokatolicizma, protestantizma…) spram kojeg bi se kao takvo odredilo.
Srbin i Pravoslavac nisu i ne mogu biti isto, zato što je Pravoslavlje mnogo širi pojam i ono u sebe uključuje i Srpstvo, kao što Srpstvo u sebe uključuje i Crnogorstvo. Nemaju svi pravoslavci krsne slave i razvijenu plemensku svest, kao Srbi iz Crne Gore i Hercegovine, ne poštuju svi Sv. Savu i Sv. kneza Lazara do te mere i s takvim nivoom identifikacije, nemaju svi na takav način hristijanizovanu deseteračku poeziju…
To je pravoslavlje „srpskog stila i iskustva“, stvari koje se ne mogu potreti političkim dekretima ili delovanjem ove i one vlasti. Odstupanjem od toga, Crna Gora naprosto odstupa od sebe i ne treba nam mnogo boljih primera za pogubnost toga od onoga što već gledamo i slušamo svaki dan.
Teško je, može biti i nemoguće, metafizičarima koji jednako jalovo i navikno stoje na magijskom iskustvu, bez svesti i duhovnog iskustva te sećanja na duhovno iskustvo, objasniti dubinu i visinu duhovnog doživljaja Istine bitija i suštog, Istine koja svoju punoću i viši (jedini) smisao ima samo u Luči koju Božanstvena Liturgija rasplamsava, gde se tragedijski i misterijski pri(če)sustvuje celomudrenosti, voshićenju i bezazlenoj ( ona golubija bezazlenost koja u Bogočoveku vazda pobeđuje mudrost zmije koja jeste nužnost navike i strasti, same metafizičke uzaludnosti površne spoznaje koja ne zna za Spasenje) nadbitijskoj Istini i Dobru LJUBAVI, LJUBAVI Živog Gospoda i Vere Žive…(AGAPI koja Eros, nostalgijski i čežnjivi, ali ne i stvaralački, samo je AGAPI stvaralački kao odgovor Tvorcu na poziv da Mu se Slobodno radujemo i ushićujemo, izdiže iz SAMOISTOVETNOSTI postojanja, osmišljava ga i blagosilja Hristolikošću čudesnom koja u srcu Lučom gori i treperi). Moj naklon i iskreno zadovoljstvo i radost radi Vaših lekovitih komentara, gospodine Dujoviću!
G-dine Dujoviću, „novocrnogorci“ (Dukljani), „novomakedonci“ (tzv.“antički“) i „novoalbanci“ (tačnije:“velikoalbanci“) su jedini u Evropi koji žele nasilno stvoriti svoje vještačke nacije tako što će sve ostale narode i vjere koje žive unutar njihovih granica nasilno asimilirati i napraviti nekakvu njihovu naopaku verziju američkog „melting pot-a“!
Naravno, na ovoj planeti samo Pravoslavcima odgovara da se Pravoslavlje tako naziva. Niko drugi ne doživljava Pravoslavlje pravoslavnim.
U Crnoj Gori Pravoslavlje i Srpstvo jedno su. To je kvalitet više, a ne kvalitet manje crnogorskog Srpstva. To Dukljani i post-jugoslovenski retro-Crnogorci ne mogu da shvate.
Sve te velike istine i velike riječi samo služe da zamagle istinu. Na dinarskom prostoru od Istre do CG i Šumadije živi jedan isti narod koji je mješavina Ilira (u srednjem vijeku poznatih kao Vlasi), Tračana i Slovena. Oni su uvijek znali da su isti narod, živjeli su u različitim carstvima a dijelili su se samo po vjeri na srbe, muhamedance i rimokatolike. Srbi su bili samo vjera jer riječ “pravoslavna“ nije postojala i nije bila u upotrebi. Kad Petrovići “srbuju“ oni pričaju samo o vjeri a ne o narodu ili naciji. Razvoj genetike poslednjih 15 god. bacio je u smeće mnoge naše istoričare i njihovu nauku.
Ne postoje 2 ili 3 vrste nacija. Na našem prostoru nacije nastaju sa formiranjem država u drugoj polovini 19. vijeka. Muslimanska nacija, danas Bošnjačka, je nastala kasnije, posle 2. sv. rata. Svaka nacija je politička kategorija, nije to moje mišljenje nego to smatraju društvene nauke koje se bave tom problematikom. A potpuno se slažemo da su u CG pravoslavlje i srpstvo ista stvar, do 19. vijeka se zvalo srpstvo a od tada se zove pravoslavlje.
Ali sva ova priča je zastarjela. Danas smo demokratsko društvo i svako može da se izjašnjava kako god želi. Glupo je nekome zamjerati što je crnogorac, musliman ili bilo šta drugo, jer i ovi koji tvrde da su to sve srbi ustvari nemaju pojma o čemu pričaju. Sve su to političke zloupotrebe i odjeci nekih političkih projekata koji sežu do 19. vijeka. Napokon, danas se ljudi u modernom svijetu izjašnjavaju samo po državljanstvu tako da moj drug iz Bijelog Polja koji ima njemačko državljanstvo s punim pravom kaže da je Njemac. To je savremeno shvatanje i svi koji misle da će se svijet vraćati unazad grdno se varaju i nijesu ništa naučili iz istorije.
Komlene, postoje zavetne nacije i političke nacije i još nekoliko drugih tipova nacije… Nacija o kojoj vi govorite je najplići mogući doživljaj nacije, koji, tačno je, nastaje tek u 19. veku, ali to uopšte nije pohvalno, pored toga što je i veoma kratkog veka.
To što su Srbi po definiciji „zavetna“ nacija, te ne mogu da opstanu bez vere, to samo može da ontološki produbi naš doživljaj nacije i učini samu naciju trajnijom. Ako bi Srbi iz Srbije i mogli, zahvaljujući idejama Dositeja ili Jovana Skerlića, i da opstanu nacionalno bez „zavetne“ ideje, Srbi iz Crne Gore ne mogu nikako, jer oni nemaju nikakvih (barem ne afirmativnih) građanskih tradicija. Sadašnja crnogorska vlast dosta pomaže u tome, pošto ona dobrano pokazuje kako izgleda kad Crnogorci počnu da se doživljavaju političkom nacijom. Ovo je sama dekadencija te zamisli.
Nema potrebe da se sablažnjavate nad ljudima koji imaju osam razreda škole, siguran sam da ih je vaš đed imao manje, a prađed i nijedan, kao uostalom i moji, zbog toga su imali zdravije i manje apstraktne poglede na naciju. Kamo lepe sreće da nas i danas vaspitavaju krsne slave i kultura sećanja, znali bismo kuda idemo.
Sve nacije, starije ili mlađe, imaju potrebu da se vraćaju svojim zavetnim idejama, i Englezi su do skora govorili da je Engleska „bela, anglo-saksonska i protestantska“ , a na ulicama Pariza već mnogi Francuzi kliču – „Katolička Francuska, ui, ui, ui!“ Vaš doživljaj nacije već je i u Njujorku out of date, rekao bih.
Ne razumem, stvarno, ovo hvatanje za sitnice, o kojima sigurno ni Njegoš nije razmišljao, već je prihvatao kao datost.
Šta znači „grko-vizantinci“. Čini mi se da je to pleonazam, s obzirom da su rimokatolički krugovi oba izraza (Grk i Vizantinac) koristili da naznače provincijski karakter vere koja dolazi od Drugog Rima (Carigrada) .
Šta znači da Njegoš nikad nije pomenuo reč „Pravoslavlje“? Pravoslavlje je još od pada Carigrada na Balkanu u stalnoj društveno-političkoj krizi. To je njegova mučenička uloga. Niko verovatno nije ni koristio taj naziv, jer su ga Turci smatrali subverzivnim (anti-državnim) , a Austrijanci i Mleci opasnim po svoju kulturu. Opet, Pravoslavlje je iskoristilo stvaranje nacionalnih (post-revolucionarnih) država, da bi se ujedinjavalo, ali daleko od toga da se i u tim državama (do dana današnjeg) oseća svoje na svome.
Vuk Karadžić, kao austrijski građanin, takođe govori o Pravoslavlju u Crnoj Gori kao „srpskom ogranku grčkoga zakona“. To treba da shvate oni koji „pretednduju da razumeju Njegoša“, a vraćaju se na političke okvire, koji se ni samom Njegošu nisu svideli, ali je bio prinuđen da u njima živi.
Patološka mržnja tzv. „Dukljana“ prema Njegošu može se mjeriti samo sa onom koju je imao od ovdašnjih Turaka, preciznije poturica koji su mu tokom njegovog kratkog života pravili brojne probleme! Dovoljno je samo pročitati one gadosti koje je o Njegošu izrekao „bijesni dukljanski pas“ i ovdašnji „portparol ISIL-a“ Nikolaidis!
ne razumijem zasto in4s dozvoljava dukljanskim psima da komentarisu velikog Njegosa.
ako se za Njegosa ne zna da je bio SRBIN, onda srpstvo nikad nije postojalo niti ce ikad.
Komlene, po tvome ispade da Njegos nije bio vladika u Pravoslavnoj Crkvi. U kakvoj je to Crkvi bio vladika? U Mirasevoj, policijskoj? Valjda je jasno zasto je zavladicen u Petrogradu. Pod cijom su drzavnom upravom bili tada Pec i Karlovci?
Ovi montenegrinski mrsimudi dosadise i Bogu i narodu!
Sintagma „Grko-Vizantinci“ za sav kulturan svijet od Los Anđelesa do Vladivostoka nema pežorativni karakter, osim za ustaše, islamske fanatike sa Balkana i dukljanske neonaciste!
Godine 1833, putovao je u Petrograd, gdje je zavladičen.
Ovo je kljucno. Dakle, u Petrograd, a ne u Karlovce, ili Pec, koji je, u to vrijeme, bio pod upravom grko-vizantinaca.
Kakve to ima veze? Zar ne napisa on u jednom pismu, mislim srpskom knjazu, da mu je dočekati da on stoluje u Peći, a srpski knjaz u Prizrenu.
Bez Njegosa nema Crne Gore.
MI – NEMAMO SU ČIM IZAĆ PRED NJEGOŠA
NJEGOŠ JE I DANS MLAD I ŽIV!!! A MI?
Nema njemu mjesta u desetogodišnjoj ( maloljetnoj ) Crnoj Gori. Ovi , što kradom, a naočigled svih, proturaju nezakonito latinicu, odrekoše se pod okriljem “mraka“ jedine dvije tradicionalne vrijednosti : pisma i vjere, a samim tim i Njegoša. Njegoš, Ćirilica i Pravoslavlje su omraženi u novosklepanoj Crnoj Gori. U njoj sve počinje od 2006. Nove vrijednosti su: nato, latinica i ateizam. Koliko će trajati novi, lažni temelji i koliko će biti pogubne posledice nije teško zamisliti.
Pošto pretenduješ da razumiješ Njegoša, imam jedno pitanje za tebe: ne mogu se sjetiti baš svakog Njegoševog stiha, ali se ne sjećam da sam u nekoj njegovoj knjizi vidio riječ “pravoslavna“, “pravoslavlje“ ili sl. Kako je moguće da poglavar jedne crkve,vladar koji je imao toliko problema jer mu je narod prelazio u islam, ni na jednom mjestu ne pominje svoju vjeru?
Komlene, dobro si se javio jer si se prepoznao. Kaži ti koje je Njegoš vjere, ako možeš prevaliti preko usta ? Je li tvoja vjera Njegoševa? Je li tvoje pismo ćirilica ?
Pravoslavlje je sirok pojam.U svakoj drugoj rijeci mu je SRPSTVO ili SRBIN to je vjera.Narodnost je Crnogorska a pravoslavac moze biti i Rus i Srbijanac i Bugar i Grk to ja pravilan odgovor koi ste trazili.
Veoma si blizu. U Njegoševim djelima nigdje nema riječi “pravoslavo“ jer ta riječ nije postojala, nije bila u upotrebi. Naravno da on stalno govori o vjeri. Srbin, srpstvo nije nikada bila nacija nego vjera. Uostalom, nacije su nastale tek u 19. vijeku.
Kad bi neko pitao moga đeda koje je vjere, uvijek je odgovarao: “srbin“, a nikad “pravoslavne“, jer ta riječ nije postojala kad se on rodio i odrastao. Tada se narod nije dijelio nacionalno (jer nije bilo ni Hrvata ni Crnogoraca ni Makedonaca ni Srba) već samo po vjeri na srbe, muhamedance i rimokatolike. U tome je uzrok svih zabluda kod našeg naroda. Naši su stari govorili da su srbi (to bi se danas reklo pravoslavci), a od kraja 19. vijeka nastaju nacije i mi smo nacionalno Crnogorci, a na drugim teritorijama se formiraju hrvatska, makedonska i dr. nacije dok Srbi kao nacija uzimaju naziv po svojoj vjeri.
Kako iz neznanja eskaliraju problemi imamo najbolji primjer u Baru. Tu je došlo da radi u Luku Bar puno naroda sa sjevera sa završenih 8 razreda osnovne škole. Podizali su svoju djecu i svo vrijeme im govorili da su oni Srbi (jer su pobogu svi naši stari bili srbi). Od te djece danas su nastali ekstremisti koji nikada ne dovode u pitanje tu pogrešnu tezu na kojoj su vaspitavani…